Kako sam odlučila drastično promijeniti životne navike, izaći iz zone komfora i krenuti na trčanje

Jedna ozljeda leđa i hrpa pozitivnih priča prijatelja bili su dovoljni da si odlučim postaviti izazov od kojeg sam uporno bježala. Evo kako sam se upisala u školu trčanja i postala brža i snažnija

Pitate li ljude koji me poznaju jesam li sportski tip, vjerojatno vam, od silnog smijanja, ne bi ni uspjeli odgovoriti. Umjesto odlaska na kakvu fizičku aktivnost u prirodu ili znojenja u teretani, uvijek bih prije odabrala kavu u nekom fora novom baru ili ručak u omiljenom restoranu.

Drugim riječima, kako mi je upisana posljednja ocjena u indeks iz nastave tjelesnog, tako mi je nestao i svaki interes za intenzivnijom rekreacijom. Ili je tako barem bilo do prije dvije godine, kad sam, baš poput sve većeg broja svojih vršnjaka, doznala da imam kronični problem s donjim dijelom leđa, i da je jačanje unutrašnjih trbušnih mišića jedini način da ga držim pod kontrolom.

Bježanje od kardio aktivnosti

Uz mnogo negodovanja i isprobavanja različitih opcija, pronašla sam grupne treninge koji mi savršeno odgovaraju i danas mogu reći da se smatram aktivnom i zdravom mladom osobom. No, moram priznati da me kroz cijelo to moje putovanje od osobe koja se ne kreće ako ne mora, pa do osobe koja svojevoljno trenira tri do četiri puta tjedno, kopkalo to što se uporno odbijam suočiti s punokrvnim kardio aktivnostima, a u prvom redu trčanjem.

Mogu dići velike kilaže, mogu izdržati u planku koliko god treba, ali stvarno nisam htjela da mi se puls previše podiže. A onda su, u nekom trenutku, baš svi oko mene počeli pričati o tome kako su se totalno navukli na trčanje. Moji prijatelji su redom upisivali škole trčanja, uvjeravali me kako im fizička aktivnost nikad nije bila toliko zabavna, a čak su i poznate osobe koje pratim na društvenim mrežama odjednom počele brijati po maratonima.

Kako je jedna od mojih novogodišnjih odluka bila i češći izlazak iz zone komfora, trčanje se u to zapravo savršeno uklopilo. Osim toga, vjerujte mi da je bilo jednostavnije odlučiti krenuti, nego nastaviti slušati nagovaranje spomenutih prijatelja.

adidas Runners kao logično rješenje

S obzirom na to da i inače treniram u adidas Sports Studiju, bila sam upoznata i s adidas Runners, besplatnom zajednicom za trčanje koja djeluje diljem svijeta i okuplja najrazličitije profile ljudi. Nakon što sam ih dodatno istražila putem službenih stranica, definitivno zaključujem da mi cijela priča djeluje potpuno okej.

Pročitala sam da se treninzi prilagođavaju svačijim mogućnostima, da utrkivanje nije cilj – i da je najvažnije početi. Prodano, toliko svakako mogu. Prvi je korak bio skidanje adidas Running aplikacije, kratko upoznavanje s njezinim funkcioniranjem i upisivanje podataka, dok je drugi bio odlazak u kupovinu odgovarajuće opreme.

Dobra oprema preduvjet je uspjeha

Top i tajice za trčanje sam birala po vlastitom nahođenju; obratila sam pažnju tek na to da su iz novijih kolekcija namijenjenih trčanju, dok sam odabiru odgovarajuće obuće ipak pristupila opreznije. Sasvim mi je jasno koliko dobre tenisice znači kad trčite kilometre i kilometre, zbog čega doista nisam željela riskirati. Umjesto toga, za pomoć sam se obratila djelatniku adidas trgovine, koji me je, nakon kratkog razgovora, uputio do najnovijeg modela adidas tenisica za trčanje, SL20.

Ovaj model dolazi s oznakom super light, i sigurno su najlakše tenisice koje sam ikad probala, a uz to, vjerojatno su i jedne od udobnijih. Moto kampanje pod kojim su puštene u prodaju glasi Faster Than, koji želi poručiti da možemo biti ‘brži’ od svega što nas muči, od svih zapreka i barijera. S tim sam se dijelom posebno poistovjetila, budući da sam svojim izazovom odlučila biti upravo brža od – same sebe. Hoće li mi to poći za rukom? Doznat ćemo uskoro.