Jo se s obitelji iz Kalifornije preselila u Zagreb i ima baš otkačen stan na Britancu. Bile smo kod nje
Ovaj živopisni obiteljski stan na Britancu prepun je genijalnih detalja, a vlasnici, inače Amerikanci, razoružali su nas svojom spontanošću i vedrinom
“Daj, otiđi molim te sa mnom, moraš vidjeti ovaj stan, a znam da ti jako voliš interijere. Genijalan je, svidjet će ti se, a posebno dio kad čuješ da su oni Amerikanci koji su se nedavno doselili u Zagreb” otprilike tako glasio je spontani poziv moje prijateljice Ivis za jedno druženje.
Iako mi je bilo malo nelagodno tako upasti u stan ljudima koje ne poznam, dio iz poziva oko interijera bio je dovoljan mamac da se ipak odvažim. I dobro da jesam.
Iznimno srdačna Jo i njezin suprug Vince dočekali su me već s vrata s koktelima i odmah izgrlili kao da se znamo sto godina. Pomislila sam si, okej, to je to, upoznali smo se, lakše se diše.
Čim sam zakoračila preko praga bilo je jasno da ćemo, uz možda mali nagovor, raditi priču za Super 1 jer se ova priča jednostavno morala ispričati, kako riječima tako i vizualno.
Iz Lagune Beach do Britanca
Moje prva reakcija bila je WOW, a prvo pitanje, otkud vi u Hrvatskoj iz daleke Kalifornije. “Vince je ovdje dobio poslovni angažman, a Hrvatska nam se već otprije jako dopala pa smo sami sebi rekli – zašto ne. Doduše, moram se požaliti da smo dugo tražili stan i doslovno su nam se u Zagrebu svidjela samo dva – ovaj u kojem smo sada i još jedan. Odluka je pala na ovaj na Britanskom trgu zbog niza pogodnosti koje je imao.” priča mi Jo, inače dizajnerica interijera koja je sa suprugom i dvoje djece u Hrvatsku zapravo došla iz Orange Countyja, Lagune Beach gdje se dugo bavila interijerima.
Da ima itekako istančan ukus, osjećaj za detalje i kombiniranje bilo je jasno već iz pogleda na prostrani dnevni boravak u koji sam prvi ušetala. Bilo je fora Britanac vidjeti iz neke malo drugačije perspektive, s obzirom na to da im prozori iz boravka gledaju upravo na taj većini omiljeni zagrebački trg. Osvrćući se dalje po stanu, uz malu sugestiju Jo, zaključile smo kako je u pitanju svojevrsni eklekticizam kada govorimo o stilu, ali i da je on stvoren zapravo spontano.
Jo mi priča kako nije imala točnu viziju izgleda stana, ali da je imala jako puno detalja i komada namještaja koje je dopremila ovdje iz svog američkog doma. Nije bilo doduše jednostavno, ali je uspjela u svom naumu. Skupilo se tu svega, govori mi ponosno.
Petite Beurre keksi i detalji koji grade priču
“Mislim da stil ne mora biti posebno definiran i uniformiran. On je u ovom slučaju nastao iz detalja i uspomena koje sam uglavnom skupljala na putovanjima. Naravno, ima tu komada i koje sam posebno kupovala, ali i naručivala dok sam još živjela u Americi. Primjerice, ove grafike stupova smo kupili na putovanju u Italiji, jako su nam se dopale, a onda smo ih uokvirili i pronašli prigodno mjesto za njih na zidu. Neke sitnice su čak i iz Indije, Maroka, Azije.”
Na moje pitanje koja joj je stvar onako baš posebna, Jo mi pokazuje rukom na veliki Petite Beurre uokvireni plakat koji je smjestila iznad kreveta, a koji joj je posebno drag. Naravno da smo priču odmah preokrenule na svima omiljene kekse iz djetinjstva i način na koji smo ih nekad jele.
Hodajući dalje po stanu, došla sam do spoznaje kako tu stvarno ima raznih stilova, od baroka, rokokoa i klasicizma pa do suvremenih elemenata. Mislim si, nije to baš jednostavno sve tako uklopiti, ali Jo očito zna znanja. Nije da sam to ikad i dovela u pitanje.
Otkriva mi i da je neke komade kupila tu kod nas na Britancu na nedjeljnom sajmu, koji joj se redovito odvija ispred kućnog prozora. Trenutno joj je velika želja posjetiti i jedan specijalizirani zagrebački dućan za egzotične tepihe u Savskoj. “Vidjela sam ga iz auta i činio mi se genijalan, nikako da odem i pogledam, dodirnem što sve imaju. Moram čim prije. Možemo zajedno nekom prilikom. ”
Uređenje je proces koji traje zauvijek
Iako ih već nekoliko ima po stanu, čini se kako za Jo tepiha, ali i uspomena nikad dosta. Ona uvijek zna točno gdje i kako što uklopiti, i to bez previše razmišljanja. Otkrila mi je i da je neke stvari čak obnovila i restaurirala poput nekih ladičara, ormarića koje nije samo tako željela odbaciti jer je u njima ipak vidjela neku perspektivu.
Iako stan ima 120 četvornih metara i unajmljen je, Jo je poduzela sve da se u njemu osjećaju kao da su u svom pravom obiteljskom domu, a njegovo uređenje, kako mi objašnjava nikad ne prestaje. To je proces koji će uvijek trajati, ovisno o tome gdje im je trenutno prebivalište. I iako im je u Zagrebu jako lijepo i ugodno i do daljnjeg tu namjeravaju ostati, Jo između redova daje do znanja da joj SAD nedostaje, ali da je taj oblik nostalgije nekako prirodan.
Iako smo o interijerima općenito mogle razgovarati satima, negdje smo ipak morale podvući crtu. Za kraj mogu samo reći kako već dugo nisam bila u stanu koji toliko zrači pozitivnom energijom, toplinom, veseljem, snažnim koloritom koji opet nije agresivan ili da umara, nego baš suprotno.
Uz to, lijepo je osjetiti i jednu malo drugačiju, nimalo pretencioznu dozu srdačnosti, za koju bi Jo u suprotnom imala pokriće. Bilo je ovo jedno jako ugodno druženje za koje mi je drago da se dogodilo, a upravo takav im je i stan, prije svega vrlo ugodan, inspirativan i životan.
