Udaljen samo oko 360 kilometara, Beč kao jedna od glavnih europskih prijestolnica može biti jako dobra ideja za vikend putovanje
Beč je grad od skoro dva milijuna stanovnika i deseti najveći grad EU, a i daleko najveći grad Austrije čime je postao njeno gospodarsko, političko i kulturno središte. Samim dolaskom na autobusni kolodvor Erdberg (najčešća stanica ukoliko idete autobusom) ući ćete u vrevu ljudi, što domaćih i turista.
Jedna od najviše pozitivnih strana ovog grada je prometna povezanost – što cesti, što javnog prijevoza. Osim što tamo možete skoknuti i zrakoplovom pa stići za manje od dva sata, putovanje autobusom ili osobnim automobilom neće vam uzeti više od četiri sata, čak i kada se ubroje sva stajanja na granicama. Ono na što možda nismo navikli u našim gradovima je to da ovdje s jedne strane grada možete doći na potpuno drugu stranu u manje od 20 minuta i sa samo jednim presjedanjem.
Nakon produženog vikenda u ovom gradu odlučila sam napisati par stvari koje bi bilo zaista šteta da propustite ako se odlučite na vikend putovanje.
Kulturno središte grada
Glavni centar grada (makar bi se moglo reći da ih je nekoliko) kao i povijesno središte upisano je na UNESCO popis mjesta svjetske baštine. Tako prva lokacija koju trebate posjetiti zasigurno je Stephansdom ili Katedrala sv. Stjepana. Čim stignete iz podzemne, podižete se prema gore pokretnim stepenicama i odmah viđate ovu veličanstvenu građevinu i trg na kojemu ćete u rijetko koje doba dana pronaći praznih par metara. Katedrala je građena u romaničkom i gotičkom stilu, a posebnost joj je i šareni krov. U katedralu možete i ući besplatno, što je dosta rijetko u ovom gradu.
Veličanstvenost katedrale neće umanjiti količina turista i domaćih, kao niti pomalo naporni promotori koji vam svakih pa metara pokušavaju prodati neke ulaznice za kulturna događanja. Samo malo dalje od katedrale, kreće dio koji ćete vrlo lako povezati sa Zagrebom. Široke ulice pune dizajnerskih trgovina (i onih manje skupocjenih), kiosci sa hranom svakih 20-ak metara, kao i kafići s punim terasama. Šetnjom kroz glavnu gradsku jezgru prolazit ćete uz kočije, a i brojne ulične glazbenike i performere dok zurite u izloge Chanela, Versacea, Fendija, Guccija i ostalih od koji se svi nalaze jedni pored drugih. Dakako, tu ćete se nagledati i brojnih instagramuša koje se fotkaju ispred tih trgovina.
Nedaleko od toga stižete do gradske vijećnice koja će vas oduševiti svojom veličinom. Ono što je važno napomenuti je kako je svaka građevina, bez obzira na neprestan prolazak turista netaknuta, bijela i čista te da se mnogi uglavnom drže pravila da se negdje ne smiju penjati ili da nešto ne smiju dirati. Doduše, jako je malo klupica okolo što će vas natjerati da tim dijelom grada samo prođete.
Nakon toga stižete do Gradske vijećnice i Gradskog kazališta i Kraljevske palače koji će vam potpuno oduzeti dah, a to nije ni dio onoga što slijedi. Malo daljom šetnjom doći ćete i do Muzeja povijesti umjetnosti (Kunsthistorisches Museum) i Prirodoslovnog muzeja (Naturhistorisches Museum). Ulaznica za svaki je oko 12 eura, što zaista nije puno.
Muzej leptira
U samoj blizini, točnije preko puta muzeja, nalazi se i nešto što možda nećete moći vidjeti baš svugdje – Muzej leptira. Živih naravno. Muzej je smješten u Burgatten parku, unutar umjetničkog muzeja Albertina. Burgatten park velika je zelena površina na kojoj se okupljaju mladi, studenti i turisti i na sunčane i tople dane jednostavno sjede na travi, druže se, vježbaju i uživaju. Austrijanci imaju valjda najgrublju riječ za nešto jako lijepo, leptire nazivaju Schmetterling pa se tako i mjesto u kojem se nalazi naziva Schmetterlinghaus.
Ulaznica je 5 eura za odrasle, a jedino na što se trebate pripremiti je da je unutra jako, jako toplo. Unutra se nalazi preko 400 živih leptira svih boja i veličina koji lete oko vas cijelo vrijeme, a sam prostor je staklenik prepun divnog cvijeća, zelenila i bilja.
Usput, ako se imalo bojite buba (kao i ja) tek kad uđete unutra ćete shvatiti kako se zapravo radi o jako velikim letećim bubama pa vam možda i neće biti svejedno kad slete na vas, a to rade često. Prostor nije previše velik, ali zato na svakom koraku možete vidjeti neku nevjerojatnu vrstu. Prostor je zagrijan na 30 stupnjeva pa se pripremite unutra biti bez jakni. Ne moram napominjati da se unutra ne smije ništa dirati, posebno ne leptire, osim ako, naravno, oni sami ne odluče sletjeti na vas.
Dvorac Schönbrunn
Na drugom dijelu grada nalazi se posebnost za koju će vam svaki austrijanac reći da morate vidjeti – dvorac Schönbrunn. Radi se jednom od najvažnijih kulturnih spomenika u Austriji koji je od 1860-ih jedna od glavnih turističkih atrakcija u Beču. Prostor je prije svega ogroman, posebice ako se odlučite na obilazak cijelog vrta i palače, pa se pripremite na puno šetnje.
Dvorac Schönbrunn bio je rezidencija habsburških vladara i čim stignete ispred njega ne možete niti pojmiti kako je bilo zaista živjeti u takvom prostoru u 18. stoljeću. Gotovo se doima nemoguće i kao da je ispalo iz nekog filma. Mene je osobno oduševila glomaznost čitavog dvorca kojeg, čim ga vidite, želite pogledati sa baš svake stane. Uz dvorac nalazi se i labirint koji datira iz 1752. godine kao i prvi zoološki vrt na svijetu.
Sam dvorac dio je ogromne atrakcije, a na samom vrhu brda, nalazi se i glorijeta unutar koje se sada nalazi i kafić u kojem ćete za običnu kavu trebati izdvojiti 9 eura. Za šetnju do glorijete, ispod koje se nalazi i jezerce te fontana s predivnim skulpturama, trebat će vam dvadesetak minuta. Najljepši dio svega je što se s tog brda pruža pogled na dobar dio Beča. Tada tek shvatite koliko je velik ovaj grad i da je ovo što vidite samo jedan mali dio svega.
Osim glorijete, dvorca i vrta, možete šetati čitavim prostorom vrta unutar kojeg se nalaze razni paviljoni, rimske ruševine i fontane, ali i netaknuta šumska priroda sa zaštićenim i endemskim vrstama.
Zabavni park i Prater
Za kraj putovanja ne bi bilo loše da se malo zabavite, a i pogledate čitav Beč iz zraka. Prater je najpoznatije bečko rekreacijsko mjesto uz koje se nalazi i zabavni park Wurstelprater i Riesenrad. Wiener Reisenrad najpoznatija je ‘vožnja’, ako ju možemo tako nazvati, a radi se o Ferris kotaču koji datira iz 1897. godine, a vožnja njime koštat će vas 12 eura. On doduše ide dosta polako i omogućava vam da vidite Beč iz zraka sa svih strana, ali nije baš zabavna vožnja.
Osim njega, postoji i veliki Prater Tower u visini od 117 metara koji vozi nešto brže i također vidite Beč sa svih strana, no malo je zabavnije. Unutar Pratera, kao i kod svakog zabavnog parka, nalaze se brojne vožnje, vlakići, tuneli i kuće strave, dok je većina ipak rezervirana za klince. Dakako, tamo možete pojesti i popiti razne specijalitete. Ako, kao i ja, prije vožnje odlučite tražiti (ili kupiti) plastičnu vrećicu, za svaki slučaj, teško ćete ju pronaći i dobit ćete ju jedino ako kupite nešto u suvenirnici.
Dobra atmosfera, gomila ljudi i pristupačnost
Nakon svega pregledanoga, čak i nakon što sam Beč posjetila već dva puta, išla bih ponovno. Glavni razlog za to je jednostavnost bivanja u ovom gradu, a i činjenica da ćete se na mnogim mjestima osjećati kao da ste u Zagrebu, samo je sve, pa, malo veće. Osim toga atmosfera među ljudima je divna, mnogo je raznolikosti, brojne kulture, a i na par mjesta u gradu naići ćete na prosvjede.
U Beču je i mnogo domaćih ljudi, pod to mislim naših, balkanskih naroda. Nailazit ćete i na srpske, bosanske i makedonske restorane, a i nerijetko će vam se netko ispričati sa ‘oprostite ili izvini’. Bez obzira na gomile ljudi na zaista svakom dijelu grada, ja osobno nisam brinula za svoju sigurnost, barem preko dana. Dakako, ipak je malo drugačije u rubnim dijelovima grada.
U svakom slučaju, ako želite malo pobjeći od svakodnevne rutine vikenda i vidjeti nešto novo, lijepo i biti očarani arhitekturom i prirodom, Beč je za to idealna destinacija.