Hrvatski film 'Za ona dobra stara vremena' dosta mi je nejasan, a humora gotovo da nema
U kina je stigao film Eduarda Galića ‘Za ona dobra stara vremena’. Našla sam puno grešaka, a nisam sigurna gdje bi tu trebao biti humor
Film veterana Eudarda Galića prošlog tjedna je premijerno stigao u naša kina. U glavnim ulogama filma su Marko Petrić i Karlo Mrkša, a pojavljuju se i mlada glumica Elizabeta Brodić i Vini Jurčić. Ovo je ujedno i zadnji film u kojemu je glumio pokojna legenda Ivo Gregurević.
Film se na prvu čini kao da je sniman u 80-ima ili 90-a, a radnja je zapravo smještena u početak 2000-ih. Radnja bi trebala prikazivati kako je u to vrijeme prijateljstvo dvoje mladića stavljeno na kušnju zbog različitih želja i razmišljanja o životu. Vjerovat ću da je cilj bio pokazati kako se vremena ne mijenjaju baš previše i da će uvijek mladi imati razlog da otiđu iz Hrvatske.
Različiti životi kroz nedorečenu radnju
Na IMDB-u također navode kako njih u životu zanimaju samo partiji, djevojke i nogomet. E sad, ono što je stvarno prikazano kroz film je prijateljstvo muškog društva, klasična priča zaljubljivanja mladog lika i nesuglasice između njih jer jedan vjeruje da je super to što je završio faks dok drugi misli kako mu to neće donijeti ništa dobrog u životu.
Tako Hrvoje (Marko Petrić) i Borna (Karlo Mrkša) prolaze zajedno kroz život i, hajmo reći, neke dogodovštine, ali još nakon prvih 40-ak minuta filma nisam bila potpuno sigurna koja je poanta i što se točno želi prikazati. Da, pomalo je vidljivo kako su njihovi životi različiti, ali je radnja mlaka i usporena bez konkretnog zapleta i raspleta.
Film prikazuje njihove kronike i to kako niti početkom 2000.-ih stanje kod nas nije bilo bajno i to je dio koji mogu reći da mi se svidio. Relativno realno prikazuju ‘kvartovski birc’, ekipu koja ništa ne radi po cijele dane, a i kako to izgleda u klubovima. Glumci su dosta dobro izveli svoje uloge, a Marko Petrić sigurno je najveća svijetla točka cijelog filma.
Greške kroz cijelu radnju filma
Ono što me šokiralo je to da je u skraćenom sinopsisu filma pisalo kako je ovo komedija. Od komedije, realno, nećete pronaći ni ‘k’. Uhvati se tu i tamo koja šala, a iz nekog razloga su valjda mislili da će pričanje loših viceva pomoći nastanku humora. Nije. Šale su isprane, nisu završene, a u ponekim scenama se čini kao da za glumce jednostavno nije bilo teksta koji bi izgovarali.
Tek pri polovici filma shvaćam kako bi se radnja trebala raditi u 2000. godini i počnem uočavati greške kroz cijeli film. Primjerice, oni se voze u staroj peglici, a iza njih su najnoviji modeli automobila iz 2017 godine i to se nimalo ne skriva. Nisu pokušali sakriti niti reklame za velike trgovačke centre kojih tada nije bilo, kao niti niskopodne tramvaje koji su u Zagreb zapravo stigli tek 2005. godine. U nekim scenama pojavi se i taksi, a u Ilici se nalaze trgovine koje su se pojavile puno, puno kasnije.
Malo je šteta da se nije pazilo na te stvari jer se zaista gubi autentičnost, a uz zbunjenost oko toga što se zapravo u filmu događa i pokušaja shvaćanja radnje, ovakvi detalji samo su me dodatno ubili u pojam. Sve u svemu dosta dobra glumačka postava za prosječnu dramu. Ne komediju ma koliko su možda htjeli da to bude.