Hoću li znati, kako ću ja to? S poznatim tatama pričali smo o izazovima koje nosi roditeljstvo
Zanimalo nas je kako se poznati tate nose sa svojom ulogom. Postavili smo im i neka vaša pitanja o očinstvu
Zanimalo nas je kako se poznati tate nose sa svojom ulogom. Postavili smo im i neka vaša pitanja o očinstvu
Malo se koji osjećaj u životu može mjeriti s onim kad postaneš roditelj. No, budući da o tome još uvijek češće kao društvo razgovaramo sa ženama, odlučili smo pitanja o roditeljstvu postaviti – očevima. S pjevačem Markom Toljom te glumcima Amarom Bukvićem i Lujom Kunčevićem razgovarali smo o tome kako su se snašli u ulozi očeva, čemu su ih njihova djeca podučila, koliko pažnje pridaju odabiru proizvodu za njegu djeteta, ali i zamolili ih da s nama podijele i poneku anegdotu. Nakon što smo u sklopu naše kampanje Tate za tate proveli anketu na temu roditeljstva, o izazovima s kojima ste se vi susretali, razgovarali smo s ovim poznatim očevima. Ni njima u početku nije bilo lako, a niže pročitajte s kojim su se strahovima oni susretali te kako su ih nadvladali.
Marko Tolja
“Kroz cijelu trudnoću motala mi se po glavi samo jedna misao – hoću li ja to moći i znati? Preispituješ se mjesecima, planiraš, čitaš literaturu i pokušavaš se nekako spremiti za to malo čudo koje dolazi. I onda kad se to i dogodi, kada prvi put uzmeš u ruke svoje dijete, sve krene samo od sebe. Kao da oduvijek imamo ugrađen taj neki čip u sebi koji se jednostavno upali kada postaneš roditelj. Sve ide samo od sebe”, s osmijehom nam kreće pričati pjevač.
S obzirom na specifičnost svog posla, kaže da je većinu dnevnih aktivnosti mogao provesti uz svog sina, ne bježeći ni od kakvih odgovornosti ili poslova poput mijenjanja pelena koje, dodaje, uvijek izvršava uz dozu humora, dok je supruga ta koja sve radi baš onako kako treba. Kad je riječ o odabiru kozmetike kojem njeguje dijete, kaže da poput tipičnog muškarca o tome ne zna previše. No, nešto ipak može preporučiti bez zadrške.
“Mali je imao problem s tjemenicom i nismo je se nikako mogli riješiti. Moram reći da kad smo počeli koristiti La Roche Lipikar Syndet AP+ i Lipikar Baume AP+M smo joj stali na kraj. Stvarno nisam neki stručnjak za bilo koju vrstu kozmetike, ali ovo preporučujem svima. Pogotovo tatama kojima taj dio s kozmetikom nije neki forte”, kaže Tolja.
Posve iskreno nam priča i kako ga je očinstvo iz temelja promijenilo – sve što radi, radi za svog sina, prioriteti su mu se skroz promijenili, a kaže da je čak dobio i dodatnu motivaciju da bude bolji u svom poslu. Kad je riječ o savjetovanju budućih tata, prilično je jasan. “Ma samo opušteno i bez nervoze. Zna biti teških trenutaka, na rubu snage i živaca. Ali kad ti se na kraju dana to malo stvorenje nasmije, sve to teško pada u zaborav. I da, slušajte svoje žene, odnosno mame, jer one to sve znaju puno bolje od nas”, poručio je.
Amar Bukvić
Kad je riječ o početnom snalaženju s djetetom, Amar je potvrdio sve ono što nam je rekao i Marko. Na početku mu je, kaže, sve skupa bila strano, bojao se, previše komplicirao, a onda vrlo brzo shvatio da nam sve to dođe nekako prirodno. “Jako volim tu svoju ulogu tate, volim djecu, volim provoditi vrijeme s njima i od samog početka sam sudjelovao u svemu. Ponosan sam danas zbog toga jer me predivna sjećanja vežu uz taj period koji neću imati priliku u životu često osjetiti i proživjeti. Od samog početka bio sam zadužen za kupanje, i sad već imamo neke svoje male rituale. Kad pričamo o uspavljivanju, prvo što mi padne na pamet su oni periodi u životu kad su Aman i Amal imali svega par mjeseci, pa ih je trebalo uspavljivati po nekoliko puta dnevno. Supruga i ja smo imali svako svoje metode, od kojih su nastale neke interne zezancije koje i danas često spominjemo kroz šalu”, prisjeća se.
Najzanimljiviji su, dodaje, bili trenuci kad bi izbivao od doma zbog nekog snimanja ili gostovanja po desetak ili više dana – pa kad bi povratku shvatio koliko se djeca brzo mijenjaju i kako vrijeme leti.
Kad razgovaramo o tome čemu ga je roditeljstvo u prvom redu naučilo, spremno odgovara – strpljenju, zahvalnosti i iskrenosti. Zvuči jednostavno, kaže, ali baš i nije. “Proces je to, od evo 6,5 godina, koliko nam prvo dijete, sin Aman sada ima. Strpljenju me naučilo zato što s djecom ne možeš sve i odmah, a s tempom ove moderne današnjice nekako to često zaboravljamo. Zahvalnosti u smislu koliko čovjek može i treba biti sretan kad su mu djeca zdrava, zadovoljna i sretna. I iskrenosti jer dječju iskrenost ništa ne može nadmašiti. Njihova ljubav i emocija, koja god ona bila, su mi sinonim za iskrenost”, kaže.
Konačno, i njega smo zamolili da s budućim tatama podijeli neki savjet, a on se odlučio ne previše komplicirati te im poručio da slušaju svoju intuiciju, intuiciju mame i savjete pedijatra. I još nešto. “Provodite vrijeme sa svojom djecom koliko god je to moguće. Osmislite svoje male rituale bili oni kupanje, uspavljivanje ili hranjenje. Djeca to osjete i raduju im se više nego što možete zamisliti. Nasmijavajte svoju djecu, potičite im maštu, čitajte im priče za laku noć i čuvajte svoje obitelji”, kazao je.
Lujo Kunčević
Kako izgleda život s malom bebom, iz prve nam je ruke otkrio i mladi glumac. “Kad on odluči da se jede, jede se, kad odluči da se spava, spava se, meni je jedino preostalo gunđati i tu i tamo biti ljubomoran na svu Sarinu pažnju koja je s mene prešla na njega. Naravno, bio je dovoljan jedan pogled na dripca da svo to gunđanje i ljubomora nestanu te da me preplavi beskrajna ljubav, ona koju jedino očevi mogu osjetiti”, priča zaneseno.
Iskren je oko toga da se odlično snalazi u kupanju sina, nešto malo manje oko mijenjanja pelena, a s uspavljivanjem se još ipak nije uspio izboriti. Još se sjeća anegdote u kojoj je supruga prvi put nakon poroda otišla na kavu, a on, misleći da je taman uspavao dijete, odlučio obrijati bradu koju je morao puštati zbog jednog filma. Negdje na pola puta, Leon je počeo plakati, on je dojurio da ga smiri, a kad ga je vidio drugačijeg, bez brade, počeo je plakati još jače. “Uzeo sam ga iz krevetića, a plač je bivao samo glasniji. I naravno, kako i inače biva u takvim situacijama, mobitel zasvijetlio – Sara zove. Još danima sam slušao kako se morala dići s te prve kave na koju ga nije vodila i idućih pola sata putem doma slušati plač iz slušalice”, prisjeća se sad već ipak s osmijehom.
Na pitanje o tome što ga je njegov sin dosad naučio, odgovora – strpljenju i nevjerojatnoj ljubavi. “Prirodno sam vrlo nestrpljiva osoba. I to sam si mogao priuštiti dugo, no jednom kad se, kao što ga volimo zvati, biološki diktator pojavio – takav luksuz je prestao. Naučio me odgovornosti. Naučio me koliko čovjek treba cijeniti jednu vrlo banalnu stvar – krevet. Dok ne dobijete dijete, ne cijenite san koliko biste trebali”, iskren je. Za kraj, budućim tatama želi poručiti samo jedno: dečki, veselite se, nema bolje stvari!
Ako ste u potrazi sa savjetima kako brinuti o bebi od prvog dana života, pratite stranicu Tate za tate jer uskoro objavljujemo Lipikar Baby shower sa stručnjacima u kojem tata pedijatar i tata dermatolog odgovaraju na najučestalija pitanja roditelja.
Sadržaj nastao u suradnji s brendom La Roche-Posay.