HNK zatvorio godinu premijerom koja je izmamila smijeh, ali i suze. Pogledale smo je prije Nove godine
HNK ima nov, živahan i vrlo dinamičan komad koji je jučer premijerno izveden, a ja sam pohitala da ga pogledam
Svaki tvoj rođendan je nova predstava nastala pod vodstvom palice redatelja Renea Medvešeka prema naslovu jednog od najizvođenijeg hrvatskog dramatičara Mire Gavrana. Zanimljivo je kako je njegov komad prvi put ikad na daskama HNK i to sam morala ići pogledati. Nives je ostala kod kuće, ali je nakon mojih sinoćnjih komentara i impresija htjela saznati sve o predstavi.
Nives: Iii? Nisam mogla sinoć biti s tobom u HNK. Kako je bilo na premijeri Svakog tvog rođendana?
Veronika: Ej Nives, baš kao što si neki dan rekla da će predstava biti super sudeći po svemu što smo do tada znale, predstava je sjajna. Dva čina, dvadesetak glumaca i proslava 7 rođendana. Luka Dragić je svoju ulogu odradio perfeketno i izmamio suze u publici. Moram dodat da je i mene malo stislo u grlu, ali sam se iskobeljala s emocijama.
Nives: Zvuči odlično. Ajme, Luku Dragića jako dugo nisam gledala. Sjećaš ga se iz Kraljice noći? Tko još glumi?
Veronika: Ja mislim da Luku nisam gledala nikad. Uh, sjajna postava je tu, od Darije Lorenci i Luke Grgića koji glume njegove roditelje, sestra Olga Pakalović koja je divna, polubrat Krešimir Mikić koji je pobrao snažan pljesak, najbolji prijatelj Mislav Čavajda i još mnogo njih. Svi su fino isprepleteni i čine kompaktnu družinu na sceni. A scena, a kostimi Nives, uživala sam. Svaki rođendan ima svoju boju u koju su obučeni glumci a glazba između rođendana je jedno te ista stvar – skladba Marija Kinela, Porodica Cha Cha Cha, samo obrađena u glazbenom stilu koji je hit u to vrijeme. Jel’ previše otkrivam?
Nives: Ne, zvuči mi odlično. Sad me posebno zanimaju kostimi! A kakva je scenografija? Vidjela sam da ju je radila Tanja Lacko. Znaš da je radila i Huddersfield? Ona je sjajna.
Veronika: Nisam išla za tim, ali svakako ju ne možeš izbjeći, cool je, ali i samim tim što se mijenja za svaki rođendan. Kostimi, možeš misliti samo, od ženstvenih haljina iz 50-ih pa dalje…Dobar modni presjek u svakom pogledu.
Nives: A sama priča? Volim Miru Gavrana. Pričala sam ti već da me osvojio kad sam pročitala njegovu Juditu u srednjoj školi.
Veronika: Čuj, ne bih rekla da komad toliko prati ljude koliko prati vrijeme i njegovu prolaznost. Naravno da se ondje isprepliću odnosi otac sin (u nekoliko generacija) kao i oni između muškaraca i žena. Svi se možemo prepoznati u njima, kao i u panici što smo sve napravili do sada u životu, odnosno što nismo. I jesmo li živjeli svoj život ili neki drugi. Ali, neću sad u filozofiju Nives, znaš da nema kraja tome.
Nives: Dobro, dobro. A daj mi reci, kad opet igra predstava?
Veronika: Pa, evo 2. siječnja je već ponovno, a koliko vidim uplanirana je za veljaču i ožujak. Svakako odi ako imaš priliku, i hm, ako nađeš kartu.
Nives: Idem stati u red.