Food blogerica Edita Šimić vodi nas na gastro putovanje Vijetnamom. Tvrdi da imaju najbolji baguette i opako dobru kavu

Edita Šimić poznata je food blogerica koja se krije iza bloga Kuživancija, inače živi u Berlinu, a sada provela je 14 dana u Vijetnamu i s nama podijelila svoje gastro iskustvo

Vijetnam je zaista došao spontano. Plan nam je bio posjetiti prijateljicu u Singapuru te od tamo nastaviti dalje. Na kraju smo ga doslovno odlučili posjetiti zbog cijena karata iz Singapura. Ispalo je da je Vijetnam povoljan i odlično povezan.

Kaos, motocikli i prvi dojam

Kada smo sletjeli u Hanoi, glavni grad Vijetnama, bio je potpuni kaos. Odsjeli smo u samom centru grada, što je možda bila i greška, jer jednostavno nemaš gdje pobjeći od zvukova motocikala. Njihovo trubljenje čuje se čak i u sobama. Motocikli su mi možda bili najveći šok jer osim što ih ima nevjerojatno puno (zemlja ima 90 milijuna stanovnika te imaju 45 milijuna prijavljenih motocikala), ne poštuju baš nikakva pravila u prometu. Nema šanse da ti stanu, zapravo te samo zaobilaze.

Sletili smo u kasnim popodnevnim satima. Taksi nas je već čekao tako da smo brzo i bezbrižno stigli do hotela. Proveli smo prvih pet dana u glavnom gradu, a odsjeli smo u samom centru gdje turisti najviše i odsjedaju. No, smještaj u Vijetnamu je iskustvo za sebe. Većinom su to sve hoteli od 4 zvjezdice, međutim te zvjezdice nisu ni blizu našoj kategorizaciji. Neke sobe čak nemaju ni prozore. Da nisam toliko vremena provela istraživajući, ne bi mi smetalo, ali bome sam se itekako potrudila prije puta.

Hotel je zaista imao izvrsne ocjene, ali za vrijeme našeg check outa, recepcionarka nas je ljubazno zamolila da ako nam ocjene neće biti veće od devet, da ih ni ne ostavljamo. Objasnila nam je da sve prigovore koje imamo možemo navesti u anketi koju daju svakom gostu, a oni će se isto potruditi poboljšati. U tom trenutku nam je sve bilo jasno.

Vijetnamski baguette i ostale delicije

Čim smo stigli, doslovno smo samo ostavili torbe i odmah izašli van jesti. Jedva smo dočekali probati njihovu Pho juhu koja je vjerojatno najpoznatiji izvozni vijetnamski proizvod. Kako živim u Berlinu, a Berlin ima jako dobru vijetnamsku gastro scenu, jako su me zanimala jela koja i sama često jedem kod kuće, a Pho juha se najčešće nađe na mom meniju.

Sve skupa smo u Vijetnamu bili 14 dana i uvijek želiš da vidiš što više, ali jednostavno je nemoguće. Na kraju smo posjetili Hanoi, Hue, Hoi An, Da Nang i Ho Chi Minh. Ja sam totalna štreberica po tom pitanju, uvijek imam listu i ništa ne prepuštam slučaju ili vrlo malo toga. Tako smo imali popis jela koja moramo probati i točna mjesta gdje. Imali smo i osam zapisanih preporuka za Bánh mì sendvič, poznati vijetnamski sendvič u baguettu, i probali smo ih svih osam.

To je jelo koje me potpuno oduševilo i koje bih mogla jesti stalno. Kako je bio pod francuskom kolonijom, Vijetnam ima svoju inačicu baguetta. Sendvič Bánh mì se sastoji od njega te od raznovrsnog povrća i uglavnom mesa. Ali postoji jako puno varijacija na temu.

Najviše nas je oduševilo jelo koje se zove Cơm hến koje je specifično za grad Hue. Radi se o školjkama koje se poslužuju s ostacima riže i raznim začinima. Bilo je fantastično, vratili smo se na isto mjesto dva puta. Mjesto se zove Cơm hến – Clam rice street vendor, a radi se o malom štandu koji se nalazi pored ceste.

Uglavnom smo i jeli street food, a služili smo se jednim glavnim pravilom – uvijek mora biti još ljudi tamo gdje jedemo. Dok smo bili na marketu u Hueu, muž je uporno htio probati jelo koje se zove Bún bò Huế – ljuta goveđa juha. Međutim na tom štandu nije bilo nikoga, a ja nisam htjela prekršiti pravilo da ne jedemo tamo gdje nema nikoga, stoga sam juhu preskočila. A on je zatim naredna dva dana morao malo češće na wc.

Kava i kakaovac

Gotovo u svim većim gradovima možete pronaći coffee shopove. Ali najviše me se dojmilo kako je većina kafića uređena. Naime, prije se porez plaćao na širinu kuće, stoga je većina vijetnamskih kuća izgrađena u visinu. Gotovo svi kafići imaju dva do tri kata i predivne terase koje gledaju na kaotične gradske ulice. To je baš bilo wow, a moje najdraže mjesto za kavu se zove Gấu Coffee Roaster. Čarobno!

Zanimljivo je da je Vijetnam drugi najveći izvoznik kakaa na svijetu, ali sami s njim ne rade ništa. Jedno od rijetkih mjesta gdje možete kušati proizvode od vijetnamskog kakaa najveće kvalitete, od čokolade, napitaka i slastica je Marou čokoladarnica u Ho Chi Minhu.

Baš na ovom mjestu izmišljena je i egg coffee, kava sa žumanjkom. Legenda kaže da je nekad zbog oskudice mlijeka korišteno jaje. Jako je ukusno, samo za moj ukus preslatko jer stavljaju šećer.

Pronašla sam jedan predivan dućan u Hoi Anuu gdje sve predmete izrađuju ljudi s posebnim potrebama i tamo sam kupila šalice i kutiju za čajeve. Uzela sam i nekoliko tanjura od ratana, njihov čaj od đumbira, kokosove zdjelice, vijetnamske čokolade i nekoliko poklona.

Iako ovo nije bio moj prvi posjet Aziji, Vijetnam je do sada najprljavija zemlja koju sam posjetila. No ljudi su, iako ne pričaju engleski, jako susretljivi, nenapadni i ljubazni. Tako zapravo nismo svjedočili nijednoj neugodnoj situaciji.

Nakon svih 14 dana i kad skupim sve dojmove i iskustva, opisala bih ovu zemlju kao zemlju osmijeha, nevjerojatne hrane i mirisa, ali i kaosa i motocikala. No, na neka od ovih mjesta vratila bi se još i po nekoliko puta!