Evo kako je Martina Franić kostimografiju zamijenila izradom keramike. Bile smo kod nje u radioni

Na domaćoj sceni ručno rađene keramike svakako se u posljednje vrijeme istaknuo Studio Pepel. Iza njega stoji Martina Franić koja svoj posao kostimografkinje zamijenila izradom keramike. Posjetila sam ju i ispričala mi je sve o svojem putu

Jeste li znali da ono što tradicionalnu antiknu keramiku koju viđamo po muzejima i najljepšu suvremenu keramiku koja svoje korijene ima u tradiciji Istoka čini posebnom je njen način završne izrade odnosno način paljenja keramike? Naime, kada se peče u peći na drva, na jako visokoj temperaturi, ti sitni komadići pepela dotiču njenu površinu i pretvaraju se u glazuru. Ovo me zainteresiralo, a Martina mi je sve potanko objasnila.

Fascinacija keramikom i kolom

“U svijetu keramike našla sam se posve slučajno”, priča mi Martina koju smo prvo posjetili u njenoj radioni, samo par stotina metara dalje od dućana. “Trebao mi je posao koji sam mogla raditi od kuće, posao koji od mene neće zahtijevati da stalno budem na terenu, što je činila kostimografija.” Martina se kostimografijom bavila od samog završetka studija tekstila na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Ispočetka je prvih deset godina radila intenzivno u kazalištu, a kasnije još intenzivnije po raznim filmskim setovima filmova, serija i reklama, pa čak i na snimanju serije Igre prijestolja.

‘To je bilo odlično iskustvo, no što se tiče ostalih angažmana shvatila sam da me kostimografija više ne ispunjava i da se svela na posuđivanje odjeće iz Zare, a da snimanja žanrovskih filmova u Hrvatskoj uopće ne postoje. Imala sam sreću biti kostimograf na višestruko nagrađivanom povijesnom filmu Dnevnik Diane Budisavljević. Osim toga, imala sam jednu privatnu situaciju zbog koje sam trebala više biti kod kuće tako da sam krenula u potragu za poslom koji bi ispunio taj osnovni kriterij.”

Kako su je oduvijek privlačili sami materijali, s obzirom na vrstu posla kojom se bavila, tako je spontano došla i do materijala gline, a posebno ju je keramici privukao i jedan keramički poklon koji je dobila, zbog čega joj je interes još dodatno porastao.

”Shvatila sam da je to nešto što bih mogla raditi od doma, tako da sam to i odlučila učiniti, prvo paralelno s kostimografijom dok se na kraju nisam odlučila posve posvetiti samo tome. Prvenstveno me najviše fasciniralo kolo, tako da sam iznajmila korištenje kola u Školi primijenjene umjetnosti i krenula sa svojom samoedukacijom. S njega je naravno prvih petnaestak puta sve izletjelo, no nakon nekog vremena sam naučila osnovu, što je centriranje gline, a onda kupila i svoje kolo za doma.”

Shvatila sam da me kostimografija više ne ispunjava i da se svela na posuđivanje odjeće. Osim toga, imala sam privatnu situaciju zbog koje sam trebala više biti kod kuće

Iako nije bila sigurna da će moći živjeti od toga, prve zdjelice koje je napravila i objavila na privatnom Facebook profilu prodale su se odmah. No, Martina je imala samo jednu želju – dovoljno se educirati i naučiti zanat.

”Strogo sam se držala vježbanja zbog kojeg sam ponekad bila jako ushićena, a ponekad pomalo frustrirana. Prošla sam sve one faze početnika, samoukog početnika.” Kada je došla do osjećaja da je zadovoljna s onime što radi odlučila je otvoriti svoj prvi dućan, i to ne samo sa svojim proizvodima već s više proizvođača keramike.

Kako je otvorila dućan

”Dućan je odmah bio odlično prihvaćen od razne publike, no prvi kupci bili su stranci koji žive ovdje, a ja sam htjela da on uključuje i keramiku koja se peče na drva, glaziranu i neglaziranu keramiku, koja je proizvedena od lokalnih do komercijalnih materijala, napravljena na kolu ili ručno izrađena, lijevana keramika, ona izrađena na kolu i tako dalje.”

U dućanu Pepel možete pronaći i keramiku bivših i sadašnjih profesora sa Škole primijenjene umjetnosti, kao i keramičara iz Slovenije i ostalih naših renomiranih keramičara, a Pepel nudi i vrhunski tekstil. Martina na Facebooku i Instagramu ima i stranicu za svoju keramiku, a Studio Pepel to sve objedinjuje.

Otvorenje dućana lansiralo ju je na scenu hand made brendova, a Martina ima i dodatne planove za skoru budućnost. ”Planiram jako lijepu izložbu u siječnju, jedne hrvatske keramičarke koja je mene osobno najviše inspirirala.”

Martina još radi na vještini da paralelno pr0izvede jako puno jednakih komada, što joj je kreativni i profesionalni izazov. To bi dakako dovelo do dodatnih većih suradnji poput onih s restoranima ili lancima hotela. A koliko je uopće keramika zahtjevna? ”Pa kaže se da kad kreneš učiti kolo možeš odjenuti pidžamu, uzeti četkicu za zube i tako provesti godinu dana”, odgovara mi Martina kroz smijeh. ”Naravno, sve ovisi o distrakcijama života.”

Kako je samouka i nije prošla nikakvu profesionalnu edukaciju, Martina kaže kako stalno i još uvijek uči. Kolo joj je važno jer ga smatra osnovom keramike, ali tko zna koje će joj tehnike u budućnosti postati zanimljive. ”Jednostavno sjedneš i radiš. Na kolu je najteže centriranje gline i to je sve što sam u samom početku radila – samo sam centrirala i bacala glinu. Pa čak i ako bi mi koji put uspjelo izvaljati predmet do kraja, bacila bih ga i reciklirala glinu. Imala sam i par sati savjetovanja i instrukcija kod divne keramičarke Ivane Petan iz Slovenije i vješte Tajane Berge iz Varaždina.”

“Mislim da u našoj državi nedostaje studij keramike, fakultet na kojem bi se keramika studirala kroz sve tehnike i načine pečenja te glaziranja i gdje profesori ne bi bili keramičari umjetnici već tehničke zanatlije. Vrlo često gledam na YouTubeu način izrade keramike koja mi se ustvari ne sviđa, ali me fascinira tehnika i kroz to učim. Par dana radim na kolu, zatim sve ide u peć, a ja se na kratko odmorim uz teoriju, kroz edukativni sadržaj ili knjige i posjet muzejima.”

Keramika kao povratak prirodi

Ono što je svakako posebno kod Studija Pepel je nešto zagasitiji vizualni identitet. Dok smo na Instagramu navikli gledati keramiku svjetlijih tonova s trendi detaljima, Martina se odlučila za suprotnost. Njezin rad češće je tamnijih tonova, ili ne nužno to, ali svakako je malo apstraktniji, prirodniji.

Jako naginjem starom načinu izrade, minimalnom korištenju sintetičkih glazura i sintetičke gline, to unosi neku toplinu u finalni proizvod

”Jako cijenim što moji kolege rade, a mene osobno najviše inspirira tradicionalna keramika raznih kultura. Imam ljubav prema toj prirodnoj keramici, keramici koju su tada ljudi koristili jer je to bilo jedino što su imali i izrađivali su je od materijala kojeg su našli u svojoj neposrednoj blizini. Većina moje keramike nije glazirana, jako naginjem prirodi i minimalnoj intervenciji”, objašnjava Martina. ”Volim stare načine izrade i pretendiram prirodnim glazurama i istraživanju lokalnih glina.”

Prije nego smo došli u dućan na Petretićevom trgu 1, Martina nam je pokazala kako izgleda rad na kolu tako da je pred nama napravila jednu keramičku zdjelicu i možemo reći da uopće ne izgleda jednostavno, a ni nezahtjevno. ”Volim svoj studio održavati u redu i čistim, no to nije uvijek lako, nakon cijelog dana proizvodnje posvetiti se još i čišćenju. No, i tu nalazim zadovoljstvo jer tako pripremam i organiziram moj mali studio za rad. Ponekad si priuštim kreativni nered i ostavim radionu kakva jest, a što se fizičkog umora tiče, odlazim na jogu i u šetnje prirodom.”

Nastaje jedna niša dobrih keramičara u Hrvatskoj i ljudi to prepoznaju

Keramika je svakako postala ‘in’ i danas će često poslužiti kao idealni poklon, osobito u ovo doba blagdana. ”Nastaje jedna niša dobrih keramičara u Hrvatskoj i ljudi to prepoznaju, a bilo je li ona minimalna, glazirana ili u boji terakote, teško je ne primijetiti da je keramika postala uključena u niz lifestyle tema, kada god se pojavi neka lijepa fotografija, često je upravo keramika uključena.”

Osim toga, rad za kolom potpuno oslobađa od negativnih misli, bilo kakvih misli. Martina kaže kako glina iste sekunde osjeti da niste prisutni i odmah se raspada. ”Rad s glinom, i za kolom je za mene jako meditativan, a ta mi aktivnost odgovara, približava me onome što mi je najvažnije u životu, mom unutarnjem svijetu i odnosima s bliskim osobama. Volim sve te poslove koji omogućavaju promišljanja, što se na kraju vidi u ručno izrađenim predmetima. Ta posvećenost stvaranju je ono što je na kraju privlačno u tom proizvodu.”

Održana je i radionica ceremonije čaja

U Studiju Pepel nedavno se održala i radionica ceremonije čaja koja je svojevrsni nastavak na keramiku. Čaj i keramika posebno su povezani i Martina se misli dodatno posvetiti tome.

”Ceremonije čaja mogu biti odlične za druženje, ali mogu biti i jako meditativne. Nedavno smo ovdje održali radionicu koju je vodila velika poznavateljica čaja Felix Giron. Prvo je uopće važno naglasiti da postoji biljka čaj i da ono što mi pijemo ima jako malo pravog čaja. Tu opet imamo taj povratak prirodi, čaj kao biljka, glina, pa opet keramika. To čini jednu jako lijepu atmosferu u društvu – mirnu i mekanu, a ako čaj pripremate i pijete sami to vas uvodi u jedno mirno stanje u kojem možete razmišljati o čemu god trebate.”

Osim toga, mi smo iz kulture ljudi koja voli čajeve piti iz veliki šalica, no pri ispijanju čaja u istočnjačkim zemljama čaj se pije iz jako malih šalica, kao i malih čajnika, kako bi se zadržala njegova svojstva i kako bi se uvijek posluživao svježi. ”Da, super je što sve možeš saznati, ja sad pristupam ispijanju čaja na jedan potpuno novi način i apsolutno guštam u tome.”

Vjerujemo da osobito gušta kada ga pije iz svojih divnih keramičkih šalica, koje vam svakako preporučujemo da odete pogledati. Martina će vas nevjerojatno brzo uvesti u svoj svijet, a tko zna, možda vas njen rad toliko osvoji da zbog njega odlučite i sami sjesti za kolo.