Evo kako će izgledati Dječja kuća u famoznom riječkom kompleksu Benčić. Arhitekti su nam otkrili detalje
Otvorenje Dječje kuće, polivalentnog prostora u Rijeci predviđeno je za veljaču. Provodimo vas kroz cijeli projekt s arhitektima
Rijeka će uskoro biti bogatija za Dječju kuću, prvu takvu u Hrvatskoj. Njezina posebnost bit će u načinu rada s djecom i roditeljima koji će u njoj provoditi vrijeme te u područjima rada i temama kojima će se djeca u njoj moći baviti. No, više o stvaranju ovog hvalevrijednog i potrebnog projekta u Rijeci otkrili su nam u detalje njezini projektanti iz studija Randić i suradnici, čiji tim čine Saša Randić, Zorana Šimunović, Iva Vucković, Helena Dimitrišin.
Naime, Dječja kuća zapravo je prije svega zgrada namijenjena djeci u sklopu kulturnog kompleksa Rikard Benčić. Smještena je u Ciglenoj zgradi, industrijskom skladištu s kraja 19. st., čija je rekonstrukcija sastavni dio projekta Revitalizacije kompleksa Benčić. Kako doznajemo, obnova bloka započela je sredinom 1990-tih, kroz koju se mogu pratiti promjene u pristupu obnovi graditeljske baštine i razvoja grada, od arhitektonskih natječaja za uređenje bloka i izgradnje MMSU kao kapitalnog objekta hrvatske kulture s početka 2000-tih, do sadašnjeg koncepta postupnog nastanjivanja postojećih zgrada, po kojem je obnovljena i Ciglena zgrada.
Muzeji, knjižnica, kazalište, kino itd.
Zgrada je zamišljena kao svojevrsno predvorje ustanova i organizacija u kulturi koje su planirane u i oko bloka Benčić: Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Gradske knjižnice Rijeka, Muzeja grada Rijeke, Gradskog kazališta lutaka i Art kina, ali i kao simboličko predvorje svijeta kulture namijenjena u prvom redu djeci do dvanaest godina.
U kući se odvijaju edukativni programi i produkcija programa gradskih ustanova, te neovisnih organizacija poput Vijeća mladih Benčić. Planirane aktivnosti uključuju video i filmsku produkciju u filmskom studiju, snimanje glazbe, pripovjedno kazalište, interaktivno kazalište za bebe, izradu lutki, ‘senzorno’ kazalište za djecu s poteškoćama u razvoju, projekcije filmova za djecu, dječji odjel gradske knjižnice Stribor.
Dječja i ‘ne-dječja’ događanja
Uz ove namjene, dječja kuća služi i za organizaciju ostalih, ‘ne-dječjih’ događanja susjednih ustanova. Naime, polivalentni karakter zgrade neobičan je u današnjem formatu kulturne infrastrukture, i nalik je arhitekturi domova kulture i narodnih domova 20. st., koji su osim umjetničkih sadržavali i obrazovne programe, pokrivajući širu definiciju područja kulture, i predstavljali društvena središta cijele zajednice. U suvremenom kontekstu pozicije kulture i razdvojenih segmenata društva, zgrada koja je namijenjena djeci izdvaja se po tome što je namijenjena općoj populaciji, doduše jednom demografskom sloju, ali svejedno populaciji širih i različitih interesa.
Posebnost arhitekture za djecu
Kako nam objašnjavaju iz studija Randić i suradnici, arhitektura za djecu, naglašenije nego druge zgrade, povezuje percepciju prostora s memorijom njegova korištenja. “Zgrada u kojoj djeca stječu svoja prva iskustva, znanja i pronalaze vlastito mjesto u zajednici, nije prostor mehaničke funkcionalnosti, nego formativni prostor koji je bitan dio svačije osobne memorije. Tjelesni osjećaj materijala, boje, svjetla, odnosa mjerila zgrade i peripersonalnog prostora, bitni su elementi tog iskustva” ističe projektantski tim.
Upečatljivi zid objekta od opeke
Projektom obnove zgrade obuhvaćena je sanacija i vanjskog zida s pročeljem od pune opeke i rustičnim žbukanim lezenama, kao i zatečenih lijevano-željeznih stupova, zadržanih u dijelu interijera zgrade. Novi program umetnut je u svojevrsnu kutiju unutar postojećih ciglenih zidova zgrade, dok su po obodu, u međuprostoru starog i novog zidnog platna, postavljene stepenice koje se spiralno penju uz pročelje zgrade. Zid od pune opeke ojačan je s unutarnje strane betonskim zidnim platnom, koje je, kao i unutarnji betonski zid iz vidljivog betona, naglašenog kolorita. Sve instalacije su vođene kao vidljive, prikazujući strukturu suvremenih zgrada u interijeru.
A kako je sve iznutra zamišljeno?
“Novi volumen obješen je o bočne zidove, ostavljajući na taj način prizemlje u potpunosti slobodno. Ovakav pristup organizacije prostora proizlazi iz same namjene kuće. Zgrada u koju se ulazi zamišljena je kao ‘čarobna kutija’, koja u svojim prolazima skriva prostorije različitih karaktera, koji se postupno otkrivaju” pričaju dalje arhitekti te dodaju kako je prizemlje dnevni boravak zgrade, iz kojeg kreću stepenice na gornje katove zgrade. Materijalom i svjetlom, mekanim gumenim podom i ogledalima, naglašen je pak ulaz u drugu dimenziju. Prostori u volumenu iznad prizemlja postupno se otkrivaju sa stepenica, kružnim kretanjem kroz zgradu.
Iznad prizemlja je stepenasti volumen tribina višenamjenske dvorane, pojedinačno najveće prostorije u kući. Gledalište ima kapacitet od 80 stolica, dok je dvorana namijenjena za kino projekcije i scenske predstave. U produžetku dvorane je izložbeni prostor, odnosno pretprostor izvođača, koji je mostom povezan s novom zgradom MMSU. Drugi kat je pak prostor rezerviran za glazbene i audiovizualne radionice sa studijima i prostorom režije, te prostorom igraonice, obložene tapiserijom šumskih motiva.
Na trećem katu zgrade je i Dječji odjel Stribor Gradske knjižnice Rijeka, knjižnica u knjižnici, riječki centar dječje knjige. Stepenice dalje vode na krovnu terasu i polivalentni prostor, u kojem Gradsko kazalište lutaka planira održavati predstave ‘senzornog’ kazalište. Krovna terasa je dijelom natkrivena, vizualno odvojena od neposrednog okruženja spuštenim horizontom. Sve u svemu, malo je reći kako se veselimo ovom potrebnom i hvalevrijednom projektu u Rijeci.