Nekad je nužno odabrati stranu
intervju

Ekipa iz Koridora27 fotka arhitekturu i interijere, a specijalizirali su se i za vremensku prognozu

FOTO: Koridor27

Možda ste već primijetili sitni potpis ispod niza fotografija – Koridor27. Silno me zanimalo tko stoji iza tog imena i što ti ljudi zapravo točno rade

Oni su Rajan Milošević i Franka Santaleza iz Labina, a zajedno čine Koridor27. Dvojac je to koji se isključivo bavi fotografiranjem interijera i arhitekture na području cijele Hrvatske, a i šire. A kako kažu, na dnevnoj bazi surađuju s dizajnerima interijera, arhitektima, agencijama, privatnim vlasnicima kojima vizualno interpretiraju njihove projekte. Upravo to bio je moj povod da porazgovaram s ovim tandemom, čije fotke vrlo često objavljujem kada su u pitanju arhitektonski projekti koje volim predstavljati.

Zanimalo me tko su ti ljudi čija imena uvijek potpisujem i na tome sve ostane. No, sada prostor dajem upravo njima jer smatram da su izrazito bitni akteri u takvom tipu prezentacije i da rade nimalo jednostavan posao o kojem sam željela doznati više.

Kadar, svjetlo, stajling prostora

Iako po struci nisu fotografi, jer je Rajan primjerice studirao u Zagrebu na Kineziološkom fakultetu, činjenica je da se već za vrijeme fakulteta 2004. počeo baviti fotografijom, a od 2010. i profesionalno. Ni Franka nije u foto priči kada govorimo o struci, a Rajanu se pridružuje nakon studija marketinga u Rijeci. Strast je jača od njih i oboje se upuštaju u ono što najviše vole, a to im je evidentno bio mudar potez. Kažu mi ponosno kako su vrlo sretni što imaju ovakav posao u kojem je svaki dan jednako zanimljiv i potpuno drugačiji.

Na moje pitanje u kojem trenutku su shvatili da je to to, da će se baviti baš tim segmentom fotografije, kazali su mi ovo: “Kroz godine rada u različitim područjima fotografije, shvatili smo da se baš u ovoj grani pronalazimo najbolje i da paše našim osobnostima i interesima. Sama spoznaja nije došla odjednom već je bio proces, počevši od lokalnih apartmana za odmor. Rad i trud su ljudi očito prepoznali, a nama je to bila i motivacija i potvrda da smo na dobrom putu. S vremenom smo uvidjeli da nam najviše poslova dolazi iz te branše pa se tako uska specijaliziranost sama nametnula. Danas smo ponosni što smo imali prilike surađivati s renomiranim hrvatskim i stranim dizajnerima te arhitektima.”

No, pričaju mi i kako je iako ono što fotografiju statično, a i na prvu ruku djeluje jednostavno, u biti vrlo kompleksno i zahtjevno. Kadar, svjetlo, stajling prostora i postprodukcija čine cjelinu i upravo su oni, Franka i Rajan, odgovorni za svaki pojedini dio. “Prirodno svjetlo, tj. sunce jedini je čimbenik na koji ne možemo utjecati, no tu dolazimo do faktora strpljenja kako bi se sve posložilo. Bitno nam je prenijeti pravu atmosferu prostora kako bi potakla određene emocije u nama. Vrlo je važno imati jasnu viziju finalne fotografije i način na koji želimo to postići.” objašnjavaju mi dio svog stvaralačkog rada i faktora na koje mogu ili pak ne mogu utjecati.

Klijenti i kompromisi

S obzirom na to da njihov rad pratim već dulje vrijeme i imam uvid u spektar onoga što su dosad sve radili, činjenica je da nema s kim nisu surađivali. Nisam ih propustila pitati s kim rade, kakvi projekti ih motiviraju i kakav odnos uopće imaju s klijentima, odnosno ima li prostora za kompromise.

“Generalno gledajući, radimo s klijentima koji su upoznati s našim radom i točno znaju što dobivaju. Sretni smo da većinom imamo pozitivna iskustva s klijentima koji prihvaćaju naše ideje i vizije. Vrlo smo uzbuđeni kad na projektima imamo odriješene ruke i gdje smo 100 posto slobodni u svojoj kreativi. Super nam je kad se s novim klijentima “skužimo” na prvu.” no kako pričaju, ponekad jednostavno i ne pronađu zajednički jezik i smatraju da je to ok jer svaki proizvod ima svog kupca te nema smisla forsirati posao s kojim nitko neće biti zadovoljan na kraju.

“No, smatramo da odluka o kadru mora biti naša jer ljudi ponekad ne gledaju objektivno na sam prostor kao mi, koji ga vidimo po prvi puta. Naravno, zadovoljan klijent nam je najveći prioritet i ono što nam doslovno uljepša dan!”

Preživljavanje ili ne

Dio koji me nekako uvijek zanima jest i mogu li pristojno živjeti u Hrvatskoj od svog posla ili moraju prihvaćati ponude za poslove koji su im mrski. Kažu mi da tu imaju sreće.

“S obzirom na situaciju u državi gdje većina mladih odlazi izvan granica, sretni smo da stvaramo ovdje i da uživamo u tome. Pristojno živimo i to od poslova koje sami odaberemo, ne trebamo prihvaćati fotografiranja koja nam nisu po volji ili raditi druge poslove.” objašnjavaju i naglašavaju kako je izrazito bitno pronaći ono što stvarno voliš i u čemu si dobar, raditi neprestano na usavršavanju i da onda uz to rezultati neće izostati.

“Kako nam je privatan i poslovan život isprepleten, često se dogodi da na običnoj kavi u slobodno vrijeme dođemo do novih ideja i brainstormamo. U principu uvijek radimo na neki način, ali to nam ne smeta (smijeh).”

Faktori na koje (ne) mogu utjecati

Iskreno, bilo mi je ovo drago čuti i da su u tom segmentu uspjeli te da su na neki način neopterećeni, ali isto tako, da bi se takav level postigao, ulaganje, rad i trud kroz sve ove godine nisu izostajali, niti neće. Zanimalo me i kako zapravo izgleda njihova priprema za neki projekt fotografiranja, odnosno na što sve moraju misliti prije samog snimanja.

“Ako smo u mogućnosti i projekt to zahtjeva, volimo posjetiti samu lokaciju prije fotografiranja kako bismo dobili dojam o prostoru i razradili koncept. U toj fazi nam je bitno znati kakvi su odnosi svjetla i sjene, ističe li se neki arhitektonski detalj posebno i u određeno doba dana kako bismo mogli maksimalno iskoristiti prirodno svjetlo. Osim toga, u dogovoru s klijentima obično definiramo i sitnice (npr. vaze, cvijeće, hrana, knjige) koje su nam potrebne za sam styling prostora.” pričaju, ali daju do znanja kako pritom moraju revno pratiti vremensku prognozu iz dana u dan ili čak iz sata u sat. Naglašavaju da su pritom postali i pravi mali prognostičari.

Atmosfera interijera ili arhitekture

No, kao i u svakom procesu ovakvog oblika postoji faza pretprodukcije i postprodukcije, a Rajan i Franka ispričali su mi i što ih onda sve čeka kad projekt pofotkaju. Otkrivaju mi kako na terenu prevedu jedan ili više dana te da ih čeka isto toliko posla i poslije.

Za samu obradu fotografije ističu da je kompleksna s obzirom na to da za jedan kadar naprave desetke fotografija na kojima osvjetljavaju svaki dio zasebno, a kasnije sve to spajaju u jednu finalnu fotku koja mora djelovati potpuno prirodno tj. kako vidimo golim okom, no ipak efektno. Pritom, veliku pažnju posvećuju bojama kako bi ispale kakve jesu i u stvarnosti. Cilj im je, kažu, dobiti pravu atmosferu interijera ili arhitekture.

“Nakon svega, Franki preostaje odabir i prilagodba fotografija, tekstovi i planiranje objava po društvenim mrežama, te zabavne logističke i birokratske stvari.” pojašnjava mi Rajan, a ja im uzvraćam s protupitanjem oko opreme jer me zanima što im je nužno da bi bili kvalitetni u svom poslu, a jasno mi je i da takva oprema dosta košta.

“Za fotografiranje interijera i arhitekture smatramo da je najbitnije imati dobar stativ, profesionalnu dodatnu rasvjetu te specijalne tilt shift objektive koji itekako doprinose u samom kadriranju. Pored navedenog koristimo uređaj (CamRanger) koji nam omogućuje da preko tableta upravljamo fotoaparatom. No ipak, sva oprema svijeta ne može pomoći ako nemamo jasnu viziju što želimo i kako to želimo postići.”

Zadovoljni klijenti čine čuda

Iako su mi na početku razgovora rekli da fotkaju u Hrvatskoj, ali i izvan nje, moment širenja glasa o njihovom načinu rada bio mi je posebno zanimljiv, a oni mi na tu temu kažu kako su zapravo njihovi zadovoljni klijenti zapravo i njihovi najveći ambasadori koji ih onda preporučuju ostalima. U prilog im na tom polju idu i društvene mreže putem kojih su u izravnom kontaktu s ciljanom publikom, a samim time i dostupniji izvan hrvatskih granica. Pričaju mi kako im je zapravo jako drago što su upravo na taj način upoznali fantastične ljude koji čine njihovu malu zajednicu.

S obzirom na to da sam u posljednje vrijeme objavila nekolicinu impresivnih hrvatskih projekata, koje su upravo oni fotografirali, ali i vidjela njihov cjelokupni opus dosadašnjeg rada, pokušala sam iz njih izvući da mi kažu koji im je projekt dosad bio nekako najdraži i najzanimljiviji, ali pitanje mi nažalost nije prošlo (smijeh). Bili su vrlo diplomatski nastrojeni.

“Uh, na ovo pitanje je uvijek teško konkretno odgovoriti. Jednako volimo fotografirati i manje i veće projekte i ne možemo izdvojiti najdraži. Sve ima svoju draž, no posebno volimo kad okoliš dolazi do izražaja, tj. nadopunjuje samu arhitekturu.”