Dugo sam htjela otići na neku egzotičnu destinaciju. Šri Lanka bila je pravi pogodak - čak i kada ideš sama

Zagrepčanka Tihana Terziev otputovala je na Šri Lanki solo i potpuno se oduševila: vozila se tuk-tuk vozilom, jela roti, bila na fish pedikuri i na senzacionalnim ayurvedskim masažama… sve nam je detaljno opisala u nastavku

Moj cilj na početku 2018. godine bio je da odem na neko egzotično putovanje. Međutim, kako sam putovala sama (s agencijom Jungle Tribe koju bih preporučila svakom), željela sam putovanje puno izazova, raznih egzotičnih izleta, zapravo, što aktivnije moguće jer nisam tip osobe koja može ležati na plaži cijeli dan.

Nakon nekoliko predomišljanja odabrala sam Šri Lanku, koju je najbolje posjetiti u siječnju te tijekom srpnja i kolovoza kada je temperatura oko 30°C. Krenuli smo iz Beograda s presjedanjem u Dubaiju gdje smo čekali 5 sati te napokon nakon 27 sati stigli na Šri Lanku, bivši Cejlon, zemlju čaja, banana, dragog kamenja, nasmijanih ljudi, prekrasne prirode, svile, majmuna…

U unutrašnjosti otoka

Sletjeli smo u glavni grad Colombo, na otok u južnoj Aziji okružen Indijskim oceanom. Uputili smo se u malo ribarsko mjesto Negombo gdje smo ostali samo jednu noć i zatim nastavili prema unutrašnjosti otoka u grad Kandy poznatom po budističkom hramu gdje se čuva Budin zub.

Važno je napomenuti da većinu stanovništva čine Budisti (75%) i Hinduisti (18%) što samu zemlju čini sigurnim odredištem ako se krećete unutar turističkih naselja. Potpuno nesmetano možete navečer hodati gradom u kratkim hlačicama i majici bez rukava bez ikakvih neugodnih dobacivanja. Ljudi su nevjerojatno topli i nasmijani, svi vas žele nešto pitati, slikati se s vama i zaista ne traže ništa zauzvrat. Jednostavno su znatiželjni.

Kandy se nalazi u džungli te je vrlo usporen grad radi izuzetno visoke vlage te se pripremite da se sve odvija polako. Najviše sam se psihički pripremala na siromaštvo i pse lutalice, međutim, njihov suživot je apsolutno nevjerojatan. Svi žive u nekoj vrsti potpune sinergije, poštujući jedni druge, tako da me bojazan u tome smislu zaobišla. Na ulicama nema semafora, nema pješačkih prijelaza, glavno prijevozno sredstvo je tuk-tuk, otvorena trokolica kojih imate u svim mogućim bojama, što kičastije, to bolje. Uvijek i oko svega se cjenkate – to je glavno pravilo i to oni očekuju. Čak i kada prelazite ulicu i zaustavljate kamion koji juri cestom, oni ne psuju i ne ljute se, samo se smiju i mašu vam…zemlja fantazije.

Kojekakvi izleti

Za vrijeme boravka u Kandyju, išli smo na izlete u hramove gdje obavezno morate biti bosi, penjali smo se na Sigiriyu (Lavlja stijena) koja se nalazi na 200 metara nadmorske visine te ju čine ruševine nekadašnje utvrđene palače kralja Kashyapa, upisana je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine. Zatim smo posjetili sirotište slonova Pinnawala koje je za mene bilo emotivno teško iako vjerujem da se brinu za njih na najbolji mogući način te tijekom godine dolazi mnogo volontera iz cijelog svijeta koji im pomažu. Slijedilo je i penjanje na Adamov vrh na visini od 2243 metara, također upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine. Ovaj dio sam ‘hrabro’ preskočila radi problema s koljenom.

Umjesto Adamovog vrha otišla sam s nekolicinom ekipe u Royal Botanic Gardens, Peradeniya, 5 km od Kandyja koji me ostavio bez daha. Hodali smo oko dva sata i vidjeli smo samo trećinu botaničkog vrta. Dakle, toliko ogromnog drveća, bambusa i biljki nisam vidjela nikada u životu. Sve je gigantsko i predivno. Majmuni su svugdje i ne diraju vas ako ih ne hranite. Ako ih ipak odlučite hraniti trebate biti jako oprezni jer se skupljaju u čopor te svaki od njih želi svoj dio ‘kolača’ što bi moglo po vas završiti ogrebotinom, a to vam zaista ne treba jer u najmanju ruku možete zadobiti neku infekciju.

Ono što je bilo ludo zabavno, to su bile vožnje tuk-tukom koji voze kao da ste na rally-u. U jednoj traci voze se po četiri tuk-tuka i međusobno se utrkuju, smiju i međusobno se šale, dok ti imaš dojam da se vozite 100 km/h, zapravo ne voze više od 40 km/h. Nitko se ne sudari, nitko nikoga ne pregazi, nitko ne psuje, svi su nasmijani. Potpuno ‘luda’ zemlja. Na tržnicama možete pronaći tisuće začina, a od voća najraširenije su vrste ananas, marakuja, papaja, mango te više od deset vrsta banana koje su prefine. Ono što se isplati kupiti je njihov originalan cejlonski cimet u obliku ulja koji je izvanredan za higijenu zubi i krvarenje desni.

Krenuli smo na jug

Nakon džungle i nesnosne vlage uputili smo se na najljepši dio ovog putovanja, na jug Šri Lanke. Hikkaduwa je predivno turističko mjesto na samoj obali gdje se na plaži protežu kilometri hotela i hostela. Po cijeloj duljini plaže nalaze se restorani i beach barovi gdje imate besplatne ležaljke, suncobrane i wi-fi. Tu možete ručati, pojesti samo snack, popiti smoothie od kojeg kod voća poželiš za samo 10 kn (3 dcl)! Što se tiče hrane možete birati svježe morske delicije.

Za usporedbu, među skupljim beach restoranima ručak ili večeru koja se sastoji od cijele ribe, škampa, tune, morskog psa, lignji i slično, uz koje obavezno poslužuju pomfrit i salatu, platit ćete 40 kn! Drugi su i povoljniji. Alkohol je, recimo, skuplji u barovima, ali ga možete kupiti u dućanima. Njihovo autohtono jelo je roti – palačinka punjena slatkim ili slanim nadjevom te kottu roti koji me podsjeća na mlince nasjeckane na sitno u kombinaciji s povrćem te mesom ili morskim plodovima. Ocean je divlji, ali imate i gradsku plažu koja je zaštićena, vjetar puše stalno, a zbog odbljeska vode i pijeska koji vas okružuje izgorjet ćete čak i ispod suncobrana, zato obavezno imajte zaštitnu kremu s visokim faktorom i šešir.

Kako nam je guest house bio na samoj plaži, moj običan dan sastojao se od dizanja u 6 ujutro te ispijanja kave na terasi uz pogled na plavetnilo. S obzirom na to da sam se odmah ‘skompala’ s vlasnikom hotela, dogovorila sam se s njim da ću svako jutro šetati njegovog psa, ogromnog zlatnog retrivera Diuka. Nakon kave šetali bismo po plaži nekih sat vremena te tako upoznali sve vlasnike kafića i njihove pse koji nisu bili baš oduševljeni našom šetnjom preko njihovog teritorija, ali ipak su bili na odstojanju jer je Diuk impozantno velik za retrivera.

Dani su bili čisti hedonizam

Ostatak dana uživala sam u čistom hedonizmu: doručak, plaža, istraživanje po dućanima (imaju predivne i jeftine materijale), kupnja suvenira, ayurvedska masaža, ručak, plaža, kupanje itd. Poanta svega je da sam od jutra do večeri bila vani s nogama u pijesku, na otvorenom, upijala autohtone ljepote i doslovno ‘blejala’ u ocean. Ovdje smo išli na izlet na Nilwala River Safari gdje smo plovili rijekom, posjetili otočić cejlonskog cimeta, učili kako se plete palmino lišće te isprobali ‘fish pedicure’ (uronite noge u bazen vode, hranite ribice, a one vas grickaju i škakljaju).

Ovo je više turistička atrakcija nego prava pedikura. Što se tiče smještaja moram priznati da je zaista na sve tri lokacije bilo izuzetno čisto i uredno. Mnogo bolje od onoga što sam očekivala. Također, obzirom da su po vjeri uglavnom Budisti te vjeruju u karmu, ne kradu iako je dobro uvijek i svugdje biti oprezan.

Blizu našeg odredišta Hikkaduwe, Šri Lanku pogodio je Tsunami 2004. godine i odnio 30 000 života, a na ostalim kontinentima oko 230 000 života.. Najgore u cijeloj priči je to što je bilo najavljeno čak tri dana prije da tsunami dolazi, međutim, kako su oni bili navikli na ciklone, uopće nisu shvaćali ozbiljnost situacije i čak su taj dan sve škole radile. Tsunami je bio toliko snažan da je val visine 35 metara ušao u kopno 5 km i odnio sve pred sobom.

Međutim, život ide dalje, mnogi su zemlju prodavali u bescjenje strancima kako bi uložili i obnovili područje. Jedan čovjek koji je izgubio cijelu obitelj i sirotište kornjača, ponovno ga je izgradio i dalje se brine za kornjače koje su progutale plastične vrećice ili su ostale bez peraja te ne mogu više zaroniti. Kada vidiš te nasmijane ljude koji žive u priličnom siromaštvu i nakon takve tragedije koja im je sve uzela još više ih poštuješ i diviš im se.

Za kraj mogu samo reći da je Šri Lanka do sada bila najljepše putovanje u mom životu i sigurno ću se jednog dana vratiti tamo.