Samostalna izložba Damira Sobote “Palindrom: slike i objekti” u Laubi
Dugo očekivana prodajna izložba akademskog slikara Damira Sobote svečano se otvara u Laubi – Kući za ljude i umjetnost u subotu, 8. veljače 2020. s početkom u 20 sati. Izložba ostaje otvorena do 29. veljače.
Damir Sobota majstor je geometrijske apstrakcije za čijim radovima postoji velika potražnja u kolekcionarskim krugovima, a zahvaljujući iznimnoj estetskoj privlačnosti njegovih radova, Sobota je i miljenik arhitekata. Jedan od najperspektivnijih umjetnika mlađe generacije iza sebe ima brojne uspjehe.
Dobitnik je nagrade za izuzetan uspjeh u 2013. godini (Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb) i nagrade HDLU-a za najboljeg mladog umjetnika 2017. godine. Široj javnosti poznatiji projekti Damira Sobote uključuju street art intervenciju na Osnovnoj školi Matka Laginje 2018. godine kao i oslikavanje čekaonice na KBC-u Rebro u sklopu znanstveno-stručnog skupa “Estetizacija i rehumanizacija javnog prostora: umjetnost kao terapija” 2017. godine.
Opširnije o izložbi “Palindrom: slike i objekti” (iz teksta Bojana Krištofića)
“Postav u Laubi sastoji se od jedanaest kolaža velikih, monumentalnih okomitih formata, kao i devet mnogo manjih objekata (na samostalno izrađenim postamentima), čiji su zajednički nazivnici motiv vaze, koji je tek blaga oblikovna odrednica više ili manje prepoznatljiva u svim kompozicijama (i dvodimenzionalnim i trodimenzionalnim, pri čemu su i objekti u principu plohe, ali dvostrane, dok im makar minimalna dubina daje nezibježnu treću dimenziju); te postupak oblikovanja kompozicija prema kojem je cijela nova serija i nazvana.
Palindrom, naime, jest “antički naziv za izreku, riječ, dio teksta, rečenicu ili stih koji čitani od početka prema kraju ili obrnuto glase jednako” (prema online izdanju Hrvatske enciklopedije); pojam je danas najprisutniji u enigmatici gdje se koristi i manje raširena hrvatska riječ obrtaljka.
Pojam palindroma kao označitelja novih autorovih kompozicija ne treba shvatiti doslovno ― ne radi se, naravno, o tome da su one iste ako se promatraju odozgo prema dolje (ili obrnuto), ili pak s lijeva na desno (tj. obrnuto), nego je posrijedi upravo proces obrtanja, variranja, premetanja, premještanja i sl., odabranih likovnih elemenata, koji su katkad potpuno apstraktni, krajnje geometrijski, a ponekad prizivaju floralne motive prirodnog okoliša ili, rjeđe, motive okoliša izgrađenog radom ljudskih ruku i strojeva.
Sobotin rad zato se može interpretirati i kao vrlo osobna sinteza različitih tradicija apstraktnog slikarstva, od (visoko) modernog do postmodernog, od konstruktivizma, op-arta i apstraktnog ekspresionizma do analitičkog slikarstva i drugih “još novijih” tendencija koje su prevladale nakon zaključenja dugog razdoblja međunarodnog modernizma.
Naposljetku, dovoljno je i reći kako je dosadašnja individualna avantura ovog osebujnog autora, koji je zarana shvatio što može i želi, ujedno i jamac njegovog dugog trajanja u tijeku suvremene hrvatske umjetnosti (pa i šire, čemu svjedoče njegova međunarodna izlaganja i rezidencijalni boravci), kao i najava budućih sinteza kojima će zasigurno obilježiti daljnji razvoj domaćeg apstraknog slikarstva.”