Ljeto u Zagrebu nije više dosadno kao nekad. Stalno se nešto događa pa sam odlučila otići skoro na sve

Iako mi je većina ekipe na moru ja sam odlučila da ne želim tugovati zbog toga niti previše očajavati. Probat ću biti turist u Zagrebu na tjedan dana da vidim gdje će me odvesti. Razlog tome je što sam ranijih godina shvatila koliko sam puno toga propustila pa sam to sad odlučila ispraviti. Vodila sam se preporukama koje sam dobila u Turističkoj i od prijatelja, uglavnom. Napravila sam si mali popis mjesta i krenula. Neki su se planovi što zbog vremena što zbog drugih obaveza malo promijenili. Ovo je moj dnevnik:

PRVI DAN , utorak, 24.7.

Nakon posla uputila sam se na ‘Ljeto kod Matoša’ koje se sve do 20.8. održava na Gornjem gradu, da se u udobnoj ležaljci i uz finu kavu s mlijekom iz kafića pored opustim nakon napornog dana. Taj užitak sam platila 12 kuna. Sasvim pristojno.

Inače u nekoliko kućica na tom poznatom šetalitu mogu se kupiti i prirodni sokovi, limunade, craftovi, vina, palačinke i fini burgeri iz Submarinea. Uživala sam, a usput sam promatrala i prave turiste koji se dive mom gradu kojega sam sad i ja počela doživljavati na skroz novi način. Ambijent je divan pa sam napravila i par fotki svega okolo.

DRUGI DAN, srijeda, 25.7.

Već smo pisali kako će tijekom ljeta u kinima krenuti brojne filmske premijere. Jedna od njih bila je i danas pa sam odlučila na nju otići. Riječ je o mjuziklu Mamma Mia: Here We Go Again! U kinu možda nisam bila dvije godine pa mi je to bilo pravo osvježenje. Ispružiti se u udobnoj fotelji, makar i bez društva koje mi u kinu nije ni potrebno, bilo mi je čisto zadovoljstvo.

Nitko me nije svojim komentarima puno ometao u gledanju filma pa sam ga mogla pratiti potpuno fokusirana. Ako vam se ne sviđaju mjuzikli i slični filmovi, u kinima sad stvarno ima raznih žanrova, za svakoga nešto.

TREĆI DAN, četvrtak, 26.7.

Nedavno mi je prijateljica rekla kako je u Radićevoj 34 Zagreb 80’s muzej koji je otvoren u prosincu 2017., učinio mi se savršenim mjestom za sredinu mog turističkog tjedna. Riječ je o interaktivnom muzeju koji nas vraća u ne tako davne i mnogima drage 80-te godine.

Naime, čitav stan opremljen je kao tih godina, počevši od dnevnog boravka (s onim ogromnim regalom i foteljama koje se opet vraćaju u modu te gramofonom na kojem si možete puštati glazbu). U njemu mi je iz džezve poslužena i kava tako da je dojam bio potpun.

U predvorju su izloženi Fićo i Tomos. Morala sam uletjeti u Fiću s kojim smo se mnogi od nas nekad vozili na more da se prisjetim tog osjećaja. Genijalno.

Putovanje kroz 80-te nastavljeno je kroz spavaću sobu (izvješena je i vjenčanica iz tog doba ondje), radnu sobu gdje sam malo tipkala po pisaćoj mašini, usput promatrajući podsjetnike na Univerzijadu iz 1987. Završilo je fliperom u igraonici.

Baš sam se kroz tih pola sata dobro provela. I, iako muzej nije besplatan, ulaznica se plaća 40 kuna, ali je u to uračunata i kava. Radno vrijeme je od 10-22 sata.

ČETVRTI DAN, petak, 27.7.

Iako sam rođena u Zagrebu, školovala se i radim u Zagrebu, a pored kule Lotršćak sam prolazila mnogo puta, unutra nikad nisam ušla. Odlučila sam to ispraviti pa sam se nakon posla, iako premorena, uputila prema njoj. Ulaznicu sam platila 20 kuna, poslikala se jer to ipak rade svi turisti prikupljajući pritom neke osnovne informacije o samom mjestu, nakon čega je razgledavanje moglo početi.

Polukružnim stepenicama sam se uspinjala od kata do kata gdje sam promatrajući slike Gornjeg grada saznala još nešto novo o svom gradu. Nagrada za uspješno savladan uspon bio mi je prekrasan pogled s vrha kula na čitav grad. Prekrasno. A svaki dan je možete obići od 9-19 sati.

Na kraju radnog dana, i za početak slatkog vikenda, počastila sam se se knedlom s kupinom i tamnom čokoladom iz Servusa u Oktogonu. Čisto savršenstvo za 12 kuna, preporučam.

U Oktogonu se otvorio Servus, prvi butik knedli u Hrvatskoj. Bile smo tamo i probale ih

PETI DAN, nedjelja, 29.7.

Iako je vani bilo preko 30 stupnjeva moj pohod po gradu se nastavio. Krenula sam put naše zelene oaze, Ribnjaka, gdje se taman tada održavao Crossover festival.

Nadala sam se da ću se moći smjestiti u neku od ležaljki s nekim osvježavajućim napitkom i dobrom knjigom koju sam ponijela sa sobom. Nažalost, sve su bile zauzete pa sam krenula dalje, prema Zrinjevcu na kojem se program odvija do 5.8., dakle još ovaj vikend.

Nakon što sam se pofotkala krenula sam u obilazak štandova i zaustavila se pored onog koji je imao ležaljke jer sam se baš u njih željela smjestiti. Nakon što sam proučila ponudu naručila sam si aperol spritz koji sam platila 30 kuna. Bio je dobar pa je vrijedilo. Još kad se uzme u obzir ambijent. Ma krasno.

Lijep završetak još jednog vikenda. Sad sam spremna za početak radnog tjedna, ali ne stajem s turističkim obilascima.

ŠESTI DAN, ponedjeljak, 30.7.

Ni visokih 33 stupnjeva nije me spriječilo da krenem put Maksimira gdje sam nakon deset godina odlučila opet obići zoološki vrt. Tješila sam se da će tamo biti hladovine jer ipak ima šume. Nakon što sam platila ulaznicu 20 kuna krenula sam u obilazak.

Hodajući od kaveza do kaveza pa sve do nastambi s onim većim životinjama, lavova, riseva, zebri, medvjeda, bila sam iznenađena koliko mi je sve zanimljivo iako sam tu već bila.

Shvatila sam kako je stvarno ljepše obilaziti takva mjesta kad nema gužvi kao, jer možeš zastati i pročitati nešto o pojedinoj vrsti, bolje vidjeti i čuti sve oko sebe… Taj odlazak je bio i edukativan što dokazuje onu da možemo uvijek i na svakom mjestu nešto naučiti.

Kako se tijekom obilaska nisam nigdje zaustavljala da se osvježim, na povratku sam u blizini svoga stana u Finjaku u Vlaškoj popila finu kavu s mlijekom za 11 kuna. Baš mi je pasala.

SEDMI DAN, utorak, 31.7.

Zadnji dan svog obilaska sam odlučila otići na Pop Up Summer Garden koji se drugu godinu zaredom održava na Tuškancu. Svaki dan program kreće u 17 sati i traje do ponoći i tako sve do do sredine rujna.

Ono što me privuklo je upravo zelenilo koje pruža zaštitu i hladi, a sve samo nekoliko minuta od vrućeg asfalta Ilice. Moram reći da je ambijent ugodan, okolo je hrpa ležaljki na kojima se možete lijepo opustiti, a onda je tu još i ugodna glazba za potpuni doživljaj. Mislim da sam ja, ipak, došla prerano, jer glazba kreće tek nešto kasnije. Nema veze, popila sam zato mojito koji sam platila 22 kune.

U neposrednoj blizini je i Ljetno kino u kojem možete sve do rujna za 30 kuna na otvorenom gledati filmove na otvorenom, ako vam je to privlačnije od velikih zatvorenih kino dvorana. Ja nisam ništa gledala, nego sam se uputila prema Gornjem gradu gdje se sve do 2.9. odvija Ljeto na Štrosu sa super radionicama i koncertima. Da bi lakše podnijeli vrućine tu su kućice s raznovrsnom ponudom jela i pića.

Sa Štrosa sam se spustila do Art parka, mjesta u kojem ljudi mogu razvijati svoju kreativnost, neopterećeno se družiti, odigrati stolni tehis, popiti kavu, djeca mogu i skejtati, tu je i mini igralište za klince isto tako… I meni je već tad bila potrebna kava pa sam si naručila jednu i popila je iz fotelje. Platila sam je osam kuna i bila je super, iako ondje obično volim popiti pivo.

U ovih sedam dana obišla sam, dakle, dvanaest mjesta po Zagrebu. Ali sad kad sam vidjela koliko je zabavno, ne planiram stati. Srećom, cijeli kolovoz je preda mnom pa ću i dalje nastojati neka od mjesta na koja sad nisam stigla obići. Dobro, možda ne baš više tako intenzivno kao u ovih tjedan dana…

I vama preporučam da učinite isto, a ne da se, kao što je to bila i moja navika, stalno zadržavate na istim mjestima. Sad vidim zašto je i turistima naš grad zanimljiv. I ne, nećete potrošiti previše. Evo, za ovu jednotjednu avanturu ja sam primjerice potrošila tek 175 kuna što i nije previše za doživljaj moga grada na jedan skroz novi način.