Bila sam na zapadnoj obali Kanade gdje vladaju rakuni, umjetnost, sushi i stroga zabrana pušenja

Nataša Mesarić, vlasnica agencije Zebra komunikacije, posjetila je najveći grad Britanske Kolumbije i evo zašto bi to učinila opet

Moja prijateljica Dada živi u Vancouveru i svaki put kada dođe u Hrvatsku ja joj kažem: “Vidimo se dogodine kod tebe.” Nakon gotovo desetljeća obećavanja, konačno sam kupila avionsku kartu i spakirala kofer. Do Frankfurta je išlo brzo, do Vancouvera je trajalo i trajalo, ali na kraju se isplatilo – grad na zapadnoj obali Kanade osvojio me zauvijek.

Nekoliko činjenica za početak

Vancouver je najveći grad u Britanskoj Kolumbiji, jednoj od deset provincija Kanade i smješten je na poluotoku Burrard. U drugoj polovici 19. stoljeća zlatna groznica dovodi desetke tisuća ljudi u obližnje kanjone rijeke Fraser pa tada nastaje i Vancouver, utemeljen 1886. godine i nazvan po britanskom kapetanu Georgeu Vancouveru koji je to područje istražio 1790.-ih. Na sjeveru je grad zaštićen planinskim vijencem North Shore Mountains, a sa zapada mu dolaze tople struje Tihog oceana i to ga čini jednim od najtoplijih gradova u Kanadi.

Vancouver se prostire na 114 kilometara kvadratnih, prema popisu iz 2016. godine ima 631.486 stanovnika, a šire područje grada broji više od 2,4 milijuna ljudi. Divna posebnost ovog grada je njegova multikulturalnost, materinji jezik više od polovice stanovnika nije engleski, a među mnogim etničkim zajednicama najbrojnije su kineska, indijska, korejska, filipinska i japanska.

Grad od stakla

Da područje grada Vancouvera zadesi potres najviše ljudi bi stradalo od stakla – izjavio je netko prestrašen količinom staklenih nebodera. Mene su očarali, ponajprije zbog raskošnih prizora koji se u njima zrcale. Sunčani dani, kojih je najviše tijekom srpnja, lipnja i kolovoza, pružaju poseban doživljaj šetnje među staklenim kolosima koji strše u nebo i ogledaju jedni u drugima.

Najviši neboder u gradu je Living Shangri-La, stakleno čudo visoko 201 metar u kojem se nalazi luksuzni hotel, stanovi i uredi, a slijedi ga Trump International Hotel and Tower sa svojih impresivnih 188 metara.

Stanley Park, dom rakuna i ptica

Već prvi pogled na Stanley Park izaziva divljenje, ali i čuđenje! Naime, nevjerojatna je činjenica da se tik uz Downtown, centar grada s najvišim neboderima i najskupljim kvadratima u cijeloj Kanadi, zadržalo preko 400 hektara gotovo netaknute prirode. Nekoliko je zanimljivih atrakcija koje svakako vrijedi posjetiti, osobito park totema, akvarij i skulpture poput Djevojke u ronilačkom odijelu ili replike raskošnog pramca povijesnog broda Empress of Japan.

Drveće u parku je očaravajuće – stabla crvenog cedra stara su stotinama godina i visoka preko 50 metara, a tu su i borovi, jele, smreke te neizbježni javor, zaštitni znak Kanade. U parku ima preko 230 vrsta ptica, a ne manjka ni životinja pa lako možete susresti vjeverice, dabrove, tvorove pa i kojote. Već kada sam mislila da ću otići ne vidjevši glavne stanovnike Stanley Parka, inteligentne i spretne ‘maskirane razbojnike’ rakune, pojavila se mama s troje malih i bacila se na pregledavanje sadržaja kante za smeće, nimalo se ne obazirući na nas turiste koji smo ih ushićeno snimali mobitelima.

Pješčane plaže i hladno more

Vancouver ima devet plaža, a ja sam ih obišla osam – devetu, koja se nalazi na jezeru Trout u istočnom dijelu grada, nisam stigla. Prvih osam sam obilazila u tri navrata i svaki put sam uživala unatoč sivkastoj boji mora i činjenici da je temperatura mora, u najboljem slučaju, 20-ak stupnjeva. Inače, stanovnici Vancouvera kupaju se već od lipnja, čim se more zagrije do ‘fantastičnih’ 12 stupnjeva.

Granville Island je kreativna košnica

Restorani, tržnica, umjetničke galerije, stari zanati, kazališta, dječje igraonice, suvenirnice – dugačak je popis svega što se može pronaći na najšarmantnijem mjestu u Vancouveru, Granville Islandu. Sedamdesetih godina ružna industrijska zona pretvorena je u višenamjenski javni prostor u kojem obitava gotovo 300 različitih poslovnih subjekata koji zapošljavaju preko 3000 ljudi. Ova kreativna košnica najrazličitijih djelatnosti postala je omiljeno mjesto stanovnika grada i nezaobilazna adresa za sve turiste, a tijekom cijele godine tu se održavaju brojni kulturni festivali i umjetnički projekti.

Dan u muzeju

“Ženo, ti si iz Europe! Jedini muzej koji ovdje moraš posjetiti je – antropološki”, tako je Dada odgovorila na moje pitanje o tome koji muzej prvo obići u Vancouveru. Obično na svojim putovanjima mnogo vremena provedem u muzejima, ali ovaj put sam poslušala savjet, obišla samo Antropološki muzej i, moram priznati, više od toga mi nije trebalo.

Smješten u golemom, impresivnom Vancover kampusu u kojem studira gotovo 49.000 studenata, Antropološki muzej je jedinstveno mjesto na kojem se slavi kulturološka različitost svijeta.

Tisućama godina prije Europljana na području današnjeg Vancouvera živjeli su pripadnici naroda Musqueam (Xwméthkwyiem) i veliki dio muzeja posvećen je upravo njima, njihovoj tradicijskoj kulturi, ali i suvremenim umjetnicima koji inspiraciju pronalaze u indijanskoj baštini. Jedan od njih je i Bill Reid čija fascinantna skulptura ‘Gavran i prvi ljudi’ priča drevnu legendu naroda Haida o postanku čovjeka.

Nakon nekoliko sati druženja s Musqueamima, odlučila sam pogledati i stalni postav Multiversity galleries s tradicijskim artefaktima iz cijelog svijeta i Koernerovu galeriju europske keramike. Koliko god sam na početku bila entuzijastična, na kraju sam umorna i prezasićena shvatila da mi treba još jedan život da pogledam svih 50.000 izložaka.

Pogled za pamćenje

Pogled na Vancouver s visine od 1100 metara, pa još ako je vedro nebo i sunce je baš na zalasku, doživljaj je koji se ne zaboravlja. Planinski zrak, šetnja među golemim tujama, visokim i preko 40 metara za mene je bilo dovoljno da se osjećam ushićeno, a za sve one željne avanture planina nudi niz atrakcija poput adrenalinske vožnje ziplineom koji doseže brzinu do 80 km na sat ili jedinog vjetroagregata na svijetu na koji se možete popeti tik ispod turbine. Zimi je Grouse Mountain savršena destinacija za skijanje, snowboarding, sanjkanje, pa čak i klizanje.

Zabranjeno pušenje

Strastvenim pušačima bilo bi bolje da zaobiđu ovaj ‘grad bez dima’ jer je pušenje ovdje totalno out. U Vancouveru ima 108 Starbucksovih i još barem tri puta toliko ostalih kafeterija, ali prostora za pušenje nema nigdje, a jedina javna pepeljara koju sam vidjela nalazi se ispred Vancouver Convention centra. Grad je 2013. prvi u svijetu pokrenuo kampanju za recikliranje opušaka i postavio stotinjak specijalnih kanti, a ove godine pokrenuo i pilot projekt džepnih pepeljara koje se dijele besplatno pod motom ‘Tvoje smeće je tvoja odgovornost’.

Kroz Stanley Park se možete voziti autom, zagađivati ga ispušnim plinovima do mile volje, ali nikako ne smijete zapaliti cigaretu. A to vam se može dogoditi i u vlastitom stanu! Kako je kućni savjet u Kanadi jedna prilično moćna organizacija koja glasovima većine propisuje način života u zgradi, tako u Vancouveru postoji velik broj zgrada u kojima je zabranjeno pušenje (ili, što je još gore, držanje kućnih ljubimaca). No, sjajna činjenica je da sve ove mjere zabrane imaju učinka jer je postotak pušača smanjen na svega desetak posto.

Bilo kuda sushi svuda

Osim što ga često nazivaju gradom od stakla, Vancouver ima mnogo drugih nadimaka poput rain city zbog obilnih kiša ili no fun city zbog manjka noćnog života, a meni se osobito svidio njegov gastronomski nadimak sushi capital of North America. Na više od 600 lokacija nude se japanski specijaliteti i doista je teško saznati koji restoran je najbolji jer će vam svako preporučiti svog favorita, no činjenica je da mnogi dijele mišljenje da se u Vancouveru jede najbolji sushi izvan Japana.

Kažu da je tome najviše doprinijela japanska zajednica koja se trudi zadržati kvalitetu, a velika prednost je i dostupnost vrhunske ribe i morskih plodova. Što se mene tiče, činjenica da me na svakom koraku vreba dobar sushi jedan je od razloga moje zaljubljenosti u Vancouver.

Divni domaćini

Na kraju bih željela naglasiti najvažniju stvar: stanovnici Vancouvera (hrvatska tvorba etnika bi rekla Vancouverani?) su izrazito prijateljski nastrojeni. Vozač gradskog autobusa će vas ničim izazvan pitati kako ste danas dok vam daje kartu, prodavačica na tržnici će se raspričati o životu općenito, a konobarica u pivnici upitati gdje ste kupili cipele. “Prekrasan sunčan dan”, kaže mi gospođa ispred zgrade koja me vidi prvi puta u životu, a ja pomislim: “Prekrasno mjesto za život, ovaj Vancouver”. Doduše, troškovi života su poprilično visoki iz moje hrvatske perspektive, pa čak i kanadske, ali dobre stvari ionako zaslužuju dobru cijenu.

Powered by: