Nekad je nužno odabrati stranu
KNJIŽEVNOST

Autorica mjeseca: Marija Dejanović

U novoj rubrici predstavljamo vam mlade nade hrvatske književnosti

FOTO: Maša Seničić

U novoj rubrici predstavljamo vam mlade nade hrvatske književnosti, koje svojim autentičnim pismom pišu neke nove priče o kojima se raspravlja. Doznajte kojim se tematikama bave, što su dosad napisali, koja ih je tuđa knjiga u skorije vrijeme osvojila i još mnogo zanimljivosti.

Ime i prezime: Marija Dejanović

Po struci sam: Diplomirana komparatistkinja književnosti i pedagoginja. Književnost i obrazovanje imaju puno dodirnih točaka, a ona koja je meni najzanimljivija je ta da pomoću njih nalazimo put do samih sebe.

Živim u: Grčkoj. U jednom selu na obalnom području Larise. Selo se zove Velika i jako je malo. Trenutno ovdje ne živi gotovo nitko osim nas. Pokoji pas lutalica, nekoliko mačaka, otvoren je jedan kafić, jedna pekara i to je sve. Preko ljeta sa suncem dolaze i turisti, pa se broj stanovnika ustostruči. Onda se i svi restorani i kafići pootvaraju. Zimi nema sunca, ali ima planina, šume, potoka i mora koje huči pod prozorom. I samoće, blagotvorne samoće.

Dosad sam napisala: Tri knjige poezije i nekoliko dramskih tekstova. Najrecentnija knjiga koju sam objavila je Dobrota razdvaja dan i noć. To je knjiga u kojoj sam se pokušala emocionalno otvoriti i odvažiti se biti ranjiva. U knjizi govorim o svojem iskustvu migracije – prvo iz BiH u Hrvatsku, a onda iz Hrvatske u Grčku. Također govorim i o ljubavi, jer, kao što je pjevao veliki Aki Rahimovski, bez ljubavi sve prestaje.

Pisanje je za mene: Za mene osobno – stanje najbliže slobodi.

Čitanje je za mene: Dragocjena prilika da izađemo iz svojih cipela i uđemo u tuđe, ali i da se dublje zagledamo u vlastitu nutrinu.

Svojim najvećim profesionalnim uspjehom dosad smatram: Najviše se osjećam kao da je moj proces pisanja urodio plodom kad mi se jave čitatelji i čitateljice i kažu da su se na neki način povezali s knjigom, da je ona ostavila na njih neki dojam – bilo emocionalni, bilo da ih je potakla na razmišljanje. Takvi su mi trenuci prekrasni jer knjige za mene postoje prvenstveno zato da bi ih se čitalo. Kad knjiga dopre do nekoga, onda imam osjećaj kao da je pisanje te knjige bilo svrhovito.

U svojoj bih spisateljskoj karijeri voljela postići: Da jednom kad dođe kraj, pogledam unatrag u prošlost i budem ponosna na ono što vidim.

Spisateljski uzor: Svi koji su govorili ono što je bilo važno za reći, usprkos svemu – oni koji su pisali o temama toliko velikim i teškim da ih se drugi nisu usudili dirati i, pomicanjem tih planina, mijenjali svijet. Kao i oni koji su govorili toliko lijepo, da je sve što su govorili postalo važno – oni koji su doticali predmete tako malene da ih nitko drugi nije vidio i pretvarali ih u ljepotu i istinu.

Knjiga koju bi svatko trebao pročitati je: Ezopove basne. Knjiga koja me u posljednje vrijeme oduševila: Kako sam počela pisati dramske tekstove, dosta ih i čitam. Vratila sam se antičkim klasicima koje sam zadnji put čitala tijekom studija – Sofoklu i Euripidu – i oduševljava me koliko su oni, u svakom smislu, aktualni i danas.