Nekad je nužno odabrati stranu
Priča

Važno je zvati se Milka ili kako sam od arhitektice postala stručnjakinja za čokoladu

Marko Živanović, Milka Đurašević i Wielfried Hauwel
FOTO: Privatni album

Beogradski brend čokolada osvojio je regionalnu publiku, a mi smo razgovarale s njegovom vlasnicom Milkom Đurašević

Ako vam se učinilo da u posljednje vrijeme viđate sve više lokalnih craft proizvoda, niste jedini. Publika je doista sve više počela cijeniti posvećenost izradi pojedinog proizvoda naspram industrije, kao i jedinstvenost doživljaja naspram onog uobičajenog. Brend koji nudi upravo takvo iskustvo je i srpski Anika chocolates.

Njihova je osnovna djelatnost dizajn i personaliziranje omotnog papira za čokoladu, kako za fizička lica, tako i za tvrtke i brendove, a čokolada s kojom rade je uvijek hvaljena belgijska Callebaut čokolada. Cijela nas je priča od početka zainteresirala, pa smo o svemu poželjele doznati više od suosnivačice brenda, Milke Đurašević. Prvo pitanje koje postavljamo jest kako je cijela priča uopće počela.

“Marko Živanović, moj emotivni partner kroz osam godina, prije četiri je godine postao i moj poslovni partner. On je završio tehničku školu za obradu drva, unutrašnju dekoraciju i pejzažnu arhitekturu, a ja sam završila studij arhitekture, iako sam već tijekom studija znala da to nije nešto čime se želim baviti. No, arhitektura je bila jedna od stanica, gdje sam naučila kako izbalansirati tehniku i estetiku, i maksimalno izoštrim čula”, priča nam Milka.

Jedna Facebook stranica i svijet je vaš?

Priznaje da je po završetku fakulteta zapala u fazu očaja; studiranje ju je već maksimalno financijski iscrpilo, nije više htjela biti na teret roditeljima, a Marko je upravo bio ostao bez posla. Krenula je razmišljati o tome što bi mogla raditi da zaradi, a da u tome pritom i uživa. “Kako sam porijeklom iz Bosne, gdje prvo naučiš kuhati, a onda tek onda čitati i pisati, tako mi je prvo upravo hrana pala na pamet. Na faksu smo imali interesantni izborni predmet, Dizajn upotrebnog predmeta, i budući da nemam nekog naročitog strpljenja za kolače, gdje uvijek možeš prepeći koru i zeznuti filu, prvo čega sam se sjetila bila je čokolada. Moja trauma iz djetinjstva i jedini slatkiš koji prezirem, jer su me djeca nazivala raznoraznim pogrdnim imenima, zbog toga kako se zovem”, iskrena je.

Porijeklom sam iz Bosne, gdje prvo naučiš kuhati, a onda tek onda čitati i pisati

Nastavlja kako joj je tad negdje sinulo da bi mogla dizajnirati omote čokolade po nečijim željama. Nije još, priča nam, znala da takva vrsta usluge postoji i da se zove personaliziranje. “Guglala sam po internetu par sati, priopćila Marku ideju i isti smo dan napravili Facebook stranicu i uložili neke sitne novce da izradimo uzorke. Fotografirali smo, plasirali na internet i mislili si: The world is ours! Sad će narudžbe krenuti prštati sa svih strana. To se, naravno, nije dogodilo”, prisjeća se s osmijehom.

Minimalni ulog i maksimalni rizik

Uslijedilo je, kaže, još jedno razočaranje, a dodaje i kako je važno spomenuti da su u tom trenutku na računu imali tek dvadesetak eura. “Tadašnji poznanik nam je sugerirao da pokušamo platiti Facebook oglas. Mi u tom trenutku ne znamo ništa o marketingu i digitalnom oglašavanju, ali odlučujemo tih posljednjih 20 eura uložiti, pa što bude. Sjećam se, bio je utorak poslijepodne. Otišli smo raditi večeru. Kad smo sjeli za kompjuter, nekih sat vremena poslije, u inboxu je bilo više od 50 poruka. U subotu, tog istog tjedna, naša neto zarada iznosila je 15.000 dinara, što je otprilike 130 eura. Tako je sve počelo. Sedam mjeseci nakon toga, otvorili smo tvrtku, a danas postojimo više od tri godine. Gotovo da ne postoji ozbiljnija kompanija u Srbiji s kojom nismo surađivali”, objašnjava nam.

Mi u tom trenutku ne znamo ništa o marketingu i digitalnom oglašavanju, ali odlučujemo tih posljednjih 20 eura uložiti, pa što bude

Ubrzo je, kaže, zavoljela čokoladu, a s Markom se počela sve intenzivnije zanimati za proizvodni dio posla. Čokolada je, dodaje, najdelikatnija namirnica na svijetu. “Za razliku od slastičarstva, gdje se radi s većim gramažama i gdje ubacivanje 20 grama brašna više, neće napraviti neku štetu, čokolada je poput sviranja violine. Ako pomaknete prst za samo jedan mikron, dobivate poptuno drugi ton. Tako je i s temperiranjem, ako promašite temperaturu za pola stupnja, ako je malo veća vlaga u prostoriji, ako je toplije ili hladnije, nećete dobiti dobru čokoladu”, pojašnjava nam.

Poklon nije samo predmet

Tu im se, kaže, otkrio čitav jedan novi svijet. Saznali su tako da u čokolatijerstvu, baš kao i u modnoj industriji, postoje trendovi, i jedva su ih čekali donijeti na domaće tržište. “Još uvijek se bavimo personaliziranjem omota, ali paralelno, već dvije godine, radimo na projektu lansiranja našeg čokoladnog brenda na tržište. Na 90 smo posto završenog posla i trenutno tragamo za odgovarajućim prostorom. Kupujemo strojeve, kalupe, eksperimentiramo s receptima. Budući da želimo da, uz vrhunsku kvalitetu, naši proizvodi imaju i dodatnu umjetničku vrijednost, cijeli vizualni identitet radila je jedna od najboljih domaćih ilustratorica, Vesna Katanić Pešić”, priča nam i dodaje kako su posebno ponosni na to što je svaka njihova ambalaža malo umjetničko djelo.

Čokolada je poput sviranja violine. Ako pomaknete prst za samo jedan mikron, dobivate poptuno drugi ton

Pitamo ih i što misle koja je tajna njihovog uspjeha, odnosno po čemu se njihovi proizvodi izdvajaju. “Ono što karakterizira i izdvaja našu djelatnost jest to da pruža mogućnost da osobama koje volite poklonite nešto što sigurno prije nisu dobili. Nešto što će svjedočiti o tome koliko ste se zaista potrudili da poklon bude namjenski rađen baš za tu osobu. Poklon nije samo predmet, čija je krajnja svrha da vam bude od neke koristi. On bi trebao sadržavati i emocije, uspomene, i podsjetiti vas na neke lijepe i nezaboravne životne trenutke, raznježiti vas i razveseliti”, objašnjava.

Kroz natpise, dodaje, crteže i osobne fotografije, koje primjenjuju na omotima čokolada, klijentima se pruža mogućnost da svoju ljubav i kreativnost iskažu na jako originalni način. A kad svemu tome dodate još malo fine čokolade, znate da je riječ o poklonu s kojim nema greške. Za kraj, Milka nam otkriva i jednu ekskluzivnu informaciju – od trenutka otvaranja vlastitog lokala i proizvodnje, svi će njihovi proizvodi biti dostupni diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj.