Ako niste raspoloženi za odlazak na predstavu, ovi ljudi će vam je doći odigrati u dnevni boravak
Homesick festival održat će se u lipnju ove godine, a kako bi pogledali nastupe ne trebate izaći iz vlastitog dnevnog boravka, već ih samo pozvati k sebi
U lipnju ove godine će se u sklopu festivala Ganz nove Perforacije održati jedan malo drugačiji projekt – kazalište u privatnim stanovima i kućama zagrebačkih građanki i građana. Projekt se zove Homesick festival, a djelo je japansko-austrijskog umjetnika Michikazu Matsunea koji je u njemu povezao i tri naša umjetnika – Vedranu Klepicu, Ninu Kurtelu i Brunu Isakovića.
Od 7. do 9., 14. do 16. te 28. do 30. lipnja, Homesick festival Zagreb posjetit će 15 zagrebačkih stanova, a umjetnici inspirirani vlastitom poviješću, djetinjstvom, svakodnevnim životom, željama ili snovima će u stanovima izvesti po dvije nove predstave suvremenog kazališta. Razgovarali smo s osnivačem, ali i umjetnicima o tome što od njih možete očekivati u lipnju.
Michikazu Matsune
Zanimanje: umjetnik i osnivač Homesick festivala
Godine: 46
Osnivač Homesick Festivala je Michikazu Matsune koji je s tim projektom započeo prije dvije godine, a prva izvedba je bila u Beču. “Prije sam živio u Beču i radio u Europi preko dvadeset godina. Zato su me često pitali osjećam li nostalgiju prema domu. Uvijek sam odgovorio ne. Nakon što su moji roditelji preminuli, shvatio sam da sam izgubio mjesto na koje bih se inače uvijek vraćao. Bio sam pogođen činjenicom da nikada više ne mogu otići natrag. Morao sam se pomiriti s time odakle dolazim i gdje sam sada. Nakon mnogo projekata koje sam izvodio na pozornicama, muzejima i na javnim prostorima, sve više mi se počela sviđati ideja da posjećujem ljude u njihovim domovima i tamo izvodim svoju umjetnost. Kombinacija dva pojma – nostalgija (homesickness) kao tuga i festival kao proslava, vrlo su važan aspekt ovog projekta.”
Homesick Festival izgleda tako da se jave zainteresirani kojima će tada dva izvođača doći u njihov dom i izvoditi svoje performanse. Osoba u čiji dom dolaze može pozvati prijatelje, obitelj, pa i susjede kako bi podijelili to zanimljivo iskustvo. Svaki od izvođača inspiriran je vlastitom pričom, djetinjstvom i svakodnevnim životom. “Možete zamisliti da će to biti kao plesanje u dnevnoj sobi, protestiranje u kuhinji ili filozofiranje u spavaćoj sobi. Nema veze je li vam dom uredan, velik ili malen, imamo iskustva u izvođenju u velikim kućama s 30 gostiju, ali i u malenim stanovima”
Kombinacija dva pojma – nostalgija kao tuga (homesickness) i festival kao proslava, vrlo su važan aspekt ovog projekta
Michikazu je, uz Silviju Stipanov, umjetničku voditeljicu Ganz novih Perforacija, odabrao troje izvođača iz Hrvatske koji će sudjelovati u Homesick Festivalu. “Ninin rad pratim već godinama i vrlo cijenim njen pristup, Vedranu sam upoznao prošle godine i dobro smo se razumijeli, a Brunin rad mislim da je vrlo snažan. Svatko od nas osmislit će vlastitu izvedbu.”
Michikazu je sudjelovao na prošlogodišnjem festivalu sa svojim solističkim nastupom Goodbye koji se bazirao na oproštajnim pismima raznih ljudi. “Bio sam presretan s pozitivnom reakcijom. Smatram da je publika u Zagrebu dobro osviještena i šarmantna. Oduševila me njihova znatiželja i strast. Od svog dolaska u Hrvatsku očekujem iznenađenje, veselje i dobar provod.”
Njegove izvedbe često povlače životna pitanja kroz koja pojedinci prolaze u svakodnevici. “Mislim da će nam Homesick Festival dati priliku da se ponovno povežemo sa svojim iskustvom doma, našom trenutnom lokacijom, životnom situacijom i vlastitim osjećanjem. Vrti se oko toga da prihvatimo ovdje i sada i pokrenemo se naprijed.”
Nina Kurtela
Zanimanje: vizualna umjetnica i plesačica
Godine: 37
Nina Kurtela umjetnica je i plesačica koja u svojim izvedbama često koristi motive doma, identiteta i pripadnosti, a kako nam kaže, i kroz Homesick festival želi nastaviti preispitivati te pojmove. “Želim kroz prizmu doma, identiteta i pripadnosti sagledati kako se odnosimo prema predmetima koji nas okružuju, kako oni grade naš identitet, dom, osjećaj pripadnosti, što u njih upisujemo, koje emocije, sjećanja i kako stvaramo značenja. Zanima me što u kontekstu našeg doma znači zbirka, arhiv te kako gradimo naše privatne kolekcije.”
Kako će svatko od izvođača imati vlastitu koreografiju i nastup, tako će i Nina svoju izvedbu trebati prilagoditi, a taj izazov ju veseli. “Nemam nikakva posebna očekivanja, otvorena sam za različite vrste publike te se veselim tom izazovu. Nadam se da će performansi potaknuti ljude da svoju svakodnevicu sagledaju iz neke druge perspektive, te da će se kroz izvedbe u domovima početi otvarati neki novi odnosi, značenja i novi prostori imaginacije.”
“Svoje performanse i akcije izvodila sam u kazalištima, galerijama, muzejima i javnim prostorima ali ne i u privatnosti nečijeg doma. Ali kontekst mi je uvijek bio izuzetno bitan i često polazišna točka mojih radova, pa tako i u ovom slučaju on postaje glavna okosnica ideje za ovu izvedbu.”
Ono što je najuzbudljivije u ovom projektu je to što izvođači zapravo ne znaju gdje dolaze, u koje stanove i pred koju publiku. “Svaki stan će biti iznenađenje za nas – kao odlazak na nepoznati tulum – te ćemo se u skladu s time morati prilagoditi prostoru i publici.”
Nina stvara rad u različitim oblicima – video, instalacije, performans, koreografija i ples. Tako trenutno radi na nekoliko projekata paralelno – snima ekperimentalan film, radi na dugogodišnjem projektu umjetničke knjige The Wall, sprema izložbu i u procesu je istraživačkog projekta, a uz to radi na još jednoj umjetničkoj knjizi.
Vedrana Klepica
Zanimanje: dramska autorica, dramaturginja i kazališna redateljica
Godine: 33
Vedrana već deset godina profesionalno radi kao dramaturginja na produkcijima u kazalištu u Hrvatskoj i izvan nje, a u sklopu Homesick festivala ona jedina nije performerica u klasičnom smislu. Sa Silvijom Stipanov, umjetničkom voditeljicom Ganz novih Perforacija surađivala je ranije na tom festivalu koji se odvijao u sklopu Kulture promjene SC-a. “Ja nisam u klasičnom smislu performerica pa me njihov izbor pomalo iznenadio, ali smo vrlo brzo uspjeli konsolidirati o mojem pristupu projektu, i sad mi je jako drago da sam dio tima. ”
Na pitanje što publika može očekivati od njenog performansa, odgovor je bio vrlo jednostavan – nju. “Vjerujem da će publika, kao i ja, u prvi tren balansirati negdje na tankoj liniji između uzbuđenja i nelagode. Naime, ja ne znam gdje idem, a oni ne znaju što dobivaju. Ne bih voljela otkrivati detalje, jer radovi su relativno kratki, ali što se tiče konkretno mog Homesick projekta, bavim se možda jedinom bitnom stvari koju sam ponijela iz doma u kojem sam odrasla, koja je meni istovremeno prilično smiješna, ali i intimno nekako uznemirujuća kada je gledam iz današnje pozicije. U biti želim podijeliti s publikom u intimnoj atmosferi nešto vrlo osobno.”
Estetski govoreći, uzbuđuje me svako kazalište kojem odmah ne mogu prokljuviti mehanizam, tekstovi koji ne izgledaju kao tekstovi kojima je krajnji cilj scena
Vedrana je prilikom stvaranja usmjerena i zainteresirana za društvene fenomene i zadatosti, dogme, sisteme prislile, klase i patrijarhat. “Često idem od šireg prema partikularnom, tako da u većini mojih radova nije inherentno inzistiranje na karakterima i odnosima, već konceptima ili slikama. Zanima me zašto su se neki ljudi spremni izložiti, dok su drugi p**de. U posljednje vrijeme osobito, mislim da je tema neke kolektivne odgovornosti prema društvu nešto na što smo kao generacija osuđeni, htjeli to priznati ili ne, i zapravo svaki rad koji danas to pokušava ignorirati, bilo kroz sadržaj ili sam proces nastajanja prelazi u kič.
Estetski govoreći, uzbuđuje me svako kazalište kojem odmah ne mogu prokljuviti mehanizam, tekstovi koji ne izgledaju kao tekstovi kojima je krajnji cilj scena. Čak i kada konačni rezultat nije pun pogodak, draži mi je taj pokušaj nego igranje na sigurno.”
Homesick festival odlična je prilika za one koji rijetko idu u kazalište ili nemaju prilike ići, a i za one koji možda nemaju naviku gledanja predstava. “Ljudi najčešće cijene umjetnost onoliko koliko im je dostupna i koliko ih se tiče. Jako je malo ljudi spremno dati recimo sedamdeset kuna jednom tjedno, ili jednom u dva tjedna. Ali to nije samo pitanje novca. Ono što se događa u kazališnoj dvorani, ili bilo kojem izvedbenom prostoru mora oslikavati duh vremena, bez obzira o kojoj estetici se radi. Kazalište je agora. Zahtjeva fizičku prisutnost i debatu. Stalno se priča o nekakvoj smrti teatra, ali ona je nemoguća, bez obzira što je domaća scena trenutno u velikom problemu. Kazalište je inherentno čovjeku.”
Vedranine drame do sada su bile producirane i izvan Hrvatske, a i trenutno radi na nekoliko projekata van Hrvatske. “Jedan od nekoliko projekata je premijera naručenog teksta u rujnu, u koprodukciji TAK Theater Liechtenstein, Deutsches Nationaltheater Weimar i Théâtre des Capucins iz Luxembourga. Također, obnavlja se produkcija mog teksta Bijeli Bubrezi u Teatru Anfitrión u Buenos Airesu. Čeka me i nekoliko predstavljanja antologija i prijevoda, i scenskih čitanja po Njemačkoj i Francuskoj. Ostalo su uglavnom dramaturgije i adaptacije koje radim s nekim dragim ljudima, redateljima i koreografima, te autorski projekt o smrti jednoga grada, kojem se jako veselim i kojeg spremam neko vrijeme, ali nažalost zbog rasporeda stalno pomičem.”
Bruno Isaković
Zanimanje: performer i koreograf
Godine: 37
Bruno je svoje školovanje završio u Amsterdamu gdje je dobio diplomu iz suvremenog plesa, a sada radi kao koreograf u Instanbulu, Zagrebu i Moskvi. Uz to, umjetnički je direktor festivala Sounded Bodies koji se održava svake jeseni u Zagrebu.
U svojim performansima oslanja se na direktnu komunikaciju s gledateljima, a upravo to će biti osnova Homesick festivala. “Ono što me najviše privuklo kod ovog projekta je neposrednost situacije u koju se seli performans. U svojim se plesnim predstavama jako oslanjam na direktnu komunikaciju s gledateljima, a Homesick postavlja drugačiji i vrlo uzbudljiv izazov za mene kao izvođača. Kada mi je Silvija Stipanov predstavila projekt odmah mi je zazvonilo da je to nešto baš za mene. Uz to, sada kada izvedbena umjetnost na nezavisnoj sceni nailazi na sve manju podršku institucionalnih struktura, vidim ovaj odlazak u domove kao bitan podsjetnik na važnost zajedništva, a Homesick otvara vrlo konkretna vrata između publike i predstave na vrlo prisan način.”
Bruno će za publiku koja ga pozove u svoj dom prikazati nešto neočekivano i u potpunosti personalizirano. “Performans unutar najintimnijeg okruženja domaćina je situacija za koju treba ostati sasvim otvoren te će upravo presjek između moje osobnosti i atmosfere koju zateknem najviše krojiti izvedbu koju spremam trenutno u vlastitom domu. Kao izvođač se u ovom projektu osjećam kao neki dobronamjerni susjed koji dolazi u posjetu i uspostavlja komunikaciju unutar vrlo sigurnog ali nepoznatog okruženja. Nagađam da niti moji domaćini nisu bili u sličnoj situaciji te ću se prepustiti uzajamnom interesu i pažnji.”
Kao izvođač se u ovom projektu osjećam kao neki dobronamjerni susjed koji dolazi u posjetu i uspostavlja komunikaciju unutar vrlo sigurnog ali nepoznatog okruženja
Zadnje četiri godine surađuje s Miom Zalukar s kojom je ostvario dva zajednička autorska projekta, plesni duet Odjednom odasvuda te izvedbenu predstavu Shake it off. “Upravo bih tu suradnju izdvojio kao najdragocjeniju u mom stvaralačkom radu, a Shake it off kao projekt tokom kojeg sam preispitao sve čime se bavim kao autor i na neki način iz tog sam kreativnog procesa najviše naučio do sada.”
Bruno je, upravo s Miom Zalukar već nastupao na Festivalu Perforacije te, kako kaže, za njega je to jedini festival koji koproducira, predstavlja i podržava domaću nezavisnu scenu u svoj njenoj širini. Od suvremenog plesa, eksperimentalnog kazališta do performansa. “Moje dosadašnje iskustvo je uvijek bilo pozitivno i sretan sam da osim što sudjelujem kao koreograf/izvođač mogu kreativno doprinijeti festivalu i kroz web i grafičku podršku.”
Bruno trenutno radi na temi koja nailazi na vrlo snažne i podijeljene reakcije kada se o njoj razgovara u javnosti. “Premijera predstave koja se bavi problematikom seksualnog rada će imati svoju premijeru u Buenos Airesu u rujnu ove godine, a hrvatska će ju publika imati prilike vidjeti u svibnju 2020. godine u sklopu EPK Rijeka. Trenutno je u Zagrebu Silvio Lang s kojim autorski surađujem na projektu.”
Ganz nove Perforacije, tjedan izvedbenih umjetnosti, održat će se od 27. lipnja do 1. srpnja, 2019. u Zagrebu, te tijekom lipnja, srpnja, kolovoza i listopada i u Rijeci, Dubrovniku, Splitu, Koprivnici, Zadru i Osijeku. Ulaznice za predstave Homesick festivala se ne naplaćuju, ali gledatelji mogu ostaviti donaciju. Jedino što trebate napraviti kako bi neki od ovih umjetnika došli u vaš dom je prijaviti se i odabrati čije performanse želite gledati.