Istarski restoran Vodnjanka u Zagrebu ne prestaje oduševljavati autohtonim okusima

Vodnjanka je jedini restoran u Zagrebu koji nudi autohtonu istarsku kuhinju

Istra koju nazivaju hrvatskom Toskanom svoju je ljepotu pokazala i u svojoj kuhinji koja se očituje bogatstvom okusa, boja i mirisa. Ona je odraz prelijepe prirode i blizine mora koje ju okružuje, što u konačnici rezultira čarobnim namirnicama i fantastičnim jelima u brojnim restoranima među kojima se posebice ističe Vodnjanka, svojevrsna istarska institucija s dugom i bogatom poviješću. Prva lokacija restorana otvorena je u istoimenom gradiću Vodnjanu, davne 1960. godine. Priču je pokrenula baka Ana otvorivši tipičnu istarsku konobu, dok ga je njezina kćer Svjetlana Celija koja je obiteljski posao preuzela 70-ih godina pretvorila u jedan od najistaknutijih restorana cijele Istre.

U Vodnjanki samo i isključivo najkvalitetnije istarske namirnice dolaze u obzir: vrhunsko maslinovo ulje, lokalna vina, pršut, samoniklo bilje, istarski kolači i domaća tjestenina. Raviole, pljukance i fuže služe s raznim aromatičnim umacima poput onog od boškarina, začinskih trava, sezonskih gljiva i šparoga. Osim izvrsnog pršuta poznatih malih proizvođača u ponudi su i druge domaće delicije poput kobasica, dimljenog ombola, svježe skute i istarskog sira. Goste će na stolu uvijek dočekati i četiri vrste maslinovog ulja te domaći kruh. Što se tiče glavnog jela tu se izdvajaju ona od mesa boškarina, od kojeg rada carpaccio, flam, tagliatu te kobasice od miješanog mesa boškarina i magarca. Naposljetku tu je i desert gdje se posebno ističe Bumbarska torta, vodnjanski specijalitet od badema, šećera i jaja, bez brašna.

Upravo na tim jelima temelji se i koncept druge lokacije Vodnjanke, koja je prije nekoliko mjeseci otvorena u centru Zagreba, u Gundulićevoj 16 i to zahvaljujući pripadnici treće generacije žena u obitelji Celija, Ivani, koja se je tijekom 18 godina života zaželjela mamine i nonine kuhinje.

Zagrebačka lokacija ostala je ista – svojevrsni fine dining, temeljen na receptima iz starih bakinih škrinja kojima je dodana svježina modernih kulinarskih trendova, ali bez udaljavanja od izvornih istarskih okusa.