Vintage je postao novi luksuz. Pet vlasnica vintage trgovina objašnjavaju kako je do toga došlo

Vintage dilerice ispričale su nam sve o promjenama u poslovanju u posljednjih godinu dana

Osobno nisam onaj tip koji bezglavo gomila, ali ne mogu poreći da sam imala ludu fazu gdje sam samo razmišljala o krpama i koje su cipele sada na redu za kupovinu. Danas kad gledam unatrag sretna sam što nisam imala više novaca jer je pitanje koliko bih toga nagomilala. Možemo reći da sam gomilala s mjerom, a redovito sam se odjeće i obuće rješavala poklanjajući je drugima ili, puno rjeđe, prodajući je. To je sve sad iza mene pa sam sretna što sam u tom smislu napredovala što nikako ne znači da sam prestala kupovati. Samo sam počela nešto više razmišljati, a nešto manje kupovati i u svakom komadu koji sam nabavila sam uživala i puno ga nosila.

I čini se da nisam jedina koja je tako počela razmišljati. Vintage i second hand tržište nevjerojatno brzo raste. Prema izvještaju ThredUpa s kraja prošle godine, očekuje se da će tržište za preprodaju odjeće do 2023. dvostruko narasti odnosno popeti se s 24 milijarde dolara na 51 milijardu. Ključno je pitanje kako je do toga uopće došlo jer, sjetimo se Kate Moss koja je još početkom 2000-ih nosila vintage i nije uspjela popularizirati takav način kupovine već su svi jedva dočekali njenu kolekciju za Topshop i otišli kupiti gotove komade u high street trgovinu jer je to bilo jednostavnije.

Ovom procvatu vintage i second hand tržišta pridonijeti bi mogla činjenica da milenijalci imaju manje novca nego njihovi roditelji pa si ne mogu priuštiti nove komade pogotovo ne s dizajnerskim potpisom, a možda su jednostavno osvješteniji kad je u pitanju zaštita okoliša jer kod vintage i second hand komada nema proizvodnje novih komada, samo recikliramo ono što već postoji. Uz to, možda je svima dosta trendova koji su se od pojave influencera dodatno intenzivirali i dovode nas do zaključka da svi izgledaju isto pa tražimo individualan pristup vlastitom stilu. Uz to, vintage je postao novi luksuz i među poznatima pa čak i sestre Kardashian skupljaju i javno pričaju o vintage komadima poznatih dizajnera do kojih je danas i sve teže doći. S druge strane, do pojedinih dizajnerskih komada nikad nije bilo lakše doći jer ljudi iz cijelog svijeta prodaju online komade po zaista smiješnim cijenama.

Da bih saznala koji je uzrok takvoj popularnosti razgovarala sam sa ženama koje se bave prodajom vintage i second hand odjeće u Hrvatskoj. Njihova razmišljanja donosim vam u nastavku.

Nidžara Mustafić, Mango Sticky Rice

“Mi smo našu priču započeli 2018. prvo kroz društvene mreže, a zatim smo napravili web stranicu i otvorili dućan. Vremena su iznimno izazovna, ali svejedno smo uspjeli pojačati online prodaju u regiji i bilježimo rast u odnosu na 2019. godinu. Trenutno traje zatišje što je tipično za siječanj i veljaču u maloprodaji”, započinje Nidžara te govori da ako puno istih ljudi prati i kupuje kod njih od početka. “Stalno dolaze i nova lica, mislim da će interes za ovakvom vrstom odjeće još rasti. Pandemija ne pogoduje gospodarstvu i svi osjećamo posljedice.” Njezin je posao je alternativna vrsta odjeće, koja ima povoljnu cijenu, kvalitetu i ekološki je održiva tako da za njom ima sve više interesa.

U 2020. godini rekordni mjeseci su bili oni poslije lockdowna kada su ljudi bili željni šetnje i druženja

Komentira da su njihovi kupci različitih profila, od ljudi koju njeguju ekološku etiku desetljećima, do djevojaka koje biraju poznate brendove po nižim cijenama, a dobro je znano da je vintage odjeća također čvrsto povezana s hipster kulturom i kupci su uglavnom visoko obrazovani ljudi nerijetko umjetnici. “U 2020. godini rekordni mjeseci su bili oni poslije lockdowna kada su ljudi bili željni šetnje i druženja, htjeli su se iznenaditi sa sitnicom, a prošla godina nam je pomogla da podignemo online prodaju, trudimo se na tom polju i dalje.” Primjećuje da mnogo ljudi i dalje izbjegava posjete trgovinama i obavlja samo nužno.

“Rekla bih da definitivno interesa ima, ali da ovo nisu normalna vremena za raditi posao tako da se jako moramo truditi oko svake kune koju zaradimo legalnim poslovanjem. Moramo također imati na umu da su neki ljudi sada tek, godinu dana nakon izbijanja pandemije ostali bez posla ili im je smanjena plaća. U tome slučaju ljudi ne troše na odjeću nego isključivo na režije i živežne namirnice.” Stalno se trude osigurati visoki higijenski standard u trgovini i privući kupce kakvom dobrom izložbom.

Radmila Grba i Andreja Latinović Kler, Ulični ormar

“Ove godine je okrugla, 10. godišnjica otkako je Ulični Ormar otvorio svoja vrata, i definitivno možemo reći da smo svjedočile korjenitoj promjeni u stavu ljudi prema rabljenoj odjeći. Naime, mi smo krenule u vrijeme kada su second handovi većinom smatrani dućanima za ljude koji nemaju novaca za novo, a prisutna je bila i odbojnost prema nošenju rabljenoga.” Dodaju da su još kao dodatan izazov imale predstaviti široj publici vintage odjeću, objasniti njenu kvalitetu i unikatnost, te vrijednost upravo zbog proteka vremena, i da se ne radi o još jednom ‘sve po 10 kuna’ second handu.

Zadnjih par godina porastao je broj kupaca zahvaljujući slow fashion pokretu, isticanju negativnih učinaka koje ima tekstilna industrija

I kažu da su s vremenom sve više počeli dolaziti oni koji su imali neki svoj stil i nisu slijepo pratili trendove. “Dok nam je pak zadnjih par godina porastao broj kupaca, i to pogotovo među mladima, zahvaljujući slow fashion pokretu, isticanju negativnih učinaka koje tekstilna industrija, kao jedan od najvećih globalnih zagađivača, ima na okoliš. Glavni motiv kupnje odjeće sada više nije (samo) stil, već i reciklaža, nepoticanje masovne, brze proizvodnje u ne fer uvjetima rada te podrška malim lokalnim poduzetnicima.”

Sandra Zamberlin, Mishka

“Vintage i second hand odjeću prodajem nešto manje od godinu dana, otkad je i nastao Mishka Boutique u šestom mjesecu 2020. Ja, zapravo, mogu govoriti samo o protekloj godini. Moj put je kratak i krug kupaca se još uvijek širi. Još uvijek svakodnevno netko otkrije dućančić na društvenim mrežama, prolazeći ulicom ili kroz razgovor s nekim tko ga je već posjetio”, započinje Sandra. Komentira da je second hand shopping rastući trend u svijetu koji mnogi podržavaju iz svojih razloga. “Stil, ekologija, ušteda, manje je važno. Žene i djevojke koje posjećuju Mishku vođene su svim tim motivima, ali mi se čini ipak prvenstveno stilom i uštedom novaca. No, to je skroz u redu, jer i onda kad kupuju zbog stila, postaju svjesne da time čine mali korak u zaštiti okoliša.” Vjeruje da im je to drago.

Još uvijek postoje predrasude prema rabljenoj odjeći, ali ih nastojim razbiti drukčijim pristupom

Dodaje da je u Splitu situacija sa second hand i vintage shoppingom malo specifična i definitivno kaska u odnosu na druge urbane sredine, pa tako i Zagreb. “Ali mislim da će upravo doživjeti svoj procvat. Još uvijek postoje predrasude prema rabljenoj odjeći, obući i modnim dodacima i s time se susrećem gotovo svakodnevno. Nastojim ih razbiti drukčijim pristupom odjeći, za Split novim konceptom trgovine te ponudom koju čine nenošeni ili jako malo nošeni, kvalitetni i zanimljivi komadi.” Dobar broj žena i djevojaka nisu krile oduševljenje kada bi ušle pa su mnoge komentirale riječima: “Ovo je falilo u Splitu”. “To mi je toliko drago čuti da sam morala i napisati. Nadam se da će Mishka doprinijeti porastu svijesti o prednostima second hand kupnje.”

Divna Ivić, Deee vintage selection

“Prodajom vintage i luksuzne odjeće profesionalno se bavim tri godine, ali u stvari sam počela već i ranije. Prije pet godina doselila sam iz Italije u Zagreb, to su bili neki počeci. Tada sam još radila kao copywriter za Italiju te sam se bavila prijevodima i lekturom pa je prodaja bila tek toliko da si ispraznim ormare i usput nešto zaradim. Korak po korak, hobi je postao sve ozbiljniji i sada se bavimo samo time”, govori mi Divna.

Objašnjava mi da je na samom početku bilo puno teže ljudima objasniti što znači vintage i zašto zaslužuje drugi tretman u usporedbi s rabljenom odjećom. “Da podsjetim na tu razliku i educiram one koji to još možda ne znaju: vintage je termin koji se odnosi na nešto što ima barem 20 godina života. Može biti rabljeno, a može biti i totalno nenošeno, s originalnom etiketom ako se ne radi o nekom sartorialnom komadu. Može biti haute couture, brendirano, bez logotipa ili sartorialno (i u tom slučaju je unikat). Second hand je sve ono što je rabljeno. Second hand može biti vintage, ali ne nužno.”

Kaže da se na početku prodaje najčešće susretala s predrasudama da je vintage “neka robica iz neke tamo second hand trgovine”, pa su kupci računali da bi trebala koštati kao ona u lancima poput Textile Housea ili na Hreliću. “Ljudima nije uvijek bilo jasno što to znači biti vintage hunter i koliko posla, vremena, žrtvi, učenja i troškova to povlači sa sobom.” Ono što joj je najviše pomoglo u poslu su mediji, prisutnost na TV-u i eventi prodaje na kojima je počela sudjelovati (a kasnije i samostalno organizirati) zahvaljujući brendu Buried Clothes. KCM, Botaničar, Pločnik i Tehnički Muzej samo su neka od mjesta gdje je do sada prodavala. “Mediji i vintage buvljaci su pomogli da se Hrvati oslobode predrasuda, a i da vintage style postane popularan.” Dodaje da su i poznati luksuzni brendovi, kopirani od raznih high street brendova pomogli popularizaciji vintagea, počevši se inspirirati stilovima nekih davnih godina.

Mislim da je dosta očigledno da je pandemija izazvala veliki kaos, nesigurnost, strah i gubitak novaca s povećanom voljom za štednju i da moda kao moda nije baš više toliko u prvom planu

Neki kupci su joj vjerni od samih početaka, ali sve više posluje i s novim, od 18 pa do 50-ak godina. Dodaje da nema neke granice tu i to joj je jako drago. “Dok u Italiji ljudi kupuju vintage već godinama zbog strasti za odjećom i modnim dodacima koji imaju priču i zrelost vremena koje prolazi, a i puno su više zainteresirani (a i educirani) za povijest, kvalitetu i vrijednost brendova, čini mi se da u Hrvatskoj prevladava u zadnje vrijeme neka dupla tendencija: svjesnost da je brza moda dosadila zbog kompulzivnog akumuliranja robe koja je dodatno i jako loše kvalitete i zato je nosiva maksimum nekoliko godina i popularnost vintage odjeće zahvaljujući člancima na webu ili časopisima.”

U oba slučaja, kaže Divna ulogu igra i mogućnost tj. privlačnost da si ljudi mogu priuštiti dizajnerske komade za puno manje novaca nego što bi potrošili u nekom fensi butiku. “Što se tiče zadnjih godinu dana, bilo da se radi o Italiji ili Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji, mislim da je dosta očigledno da je pandemija izazvala veliki kaos, nesigurnost, strah i gubitak novaca s povećanom voljom za štednju i da moda kao moda nije baš više toliko u prvom planu. Poznato je da se puno ljudi više uređuje za druge nego za sebe, a budući da su druženja svedena na minimum posljedice su implicitne.”

Komentira da se znatno povećala potražnja ležerne i sportske odjeće, baznih komada kao što su Levisice i vrlo kvalitetni kaputi i baloneri. Nakit se isto više prodaje jer ga ljudi vjerojatno doživljavaju kao neku vrstu amajlije, nečeg sitnog što može razveseliti ili dati novu simboličnu vrstu samopouzdanja u ovim zahtjevnim vremenima.

Kad sve zbrojimo i oduzmemo, situacija nikome nije bajna. No, ako znam da ću smanjiti štetu tako što ću kupovinom vintage nakita podržati male poduzetnike i rabljenim Manolicama dati malo zraka ovom prezagušenom svijetu onda će to definitivno biti moj izbor. Trendovi su i tako izreciklirani već do temelja, tu se ništa novo neće događati, a stil je ono što si gradimo sami i dobra vijest je što nije na prodaju.