Vikend na Tjednu mode u Parizu napokon je donio dozu uzbuđenja

Loewe i Valentino ponudili su nam novi pristup i svjež pogled na budućnost

PišeNives Bošnjak

A model presents a creation for Lanvin during the Women's Spring-Summer 2022 Ready-to-Wear collection fashion show at The Salle Pleyel, in Paris, as part of the Paris Fashion Week, on October 3, 2021. (Photo by Julien DE ROSA / AFP)

FOTO: Julien DE ROSA / AFP

PišeNives Bošnjak 04. 10. 2021.

Loewe i Valentino ponudili su nam novi pristup i svjež pogled na budućnost

Nakon revije kuće Dior kojom je započeo Tjedan mode u Parizu legendarna kritičarka Cathy Horyn za The Cut je napisala: “Naizgled, cijela artiljerija je tu: velike revije, povijesni prestiž, umjetnički rad. Ali je osjećaj kao kad otvarate veliku blještavu kutiju s novim komadom odjeće u kojem ćete, ispod tankog papira, otkriti tek jednu ok majicu.” U te je dvije rečenice sažela o čemu se već nekoliko sezona radi na tjednima mode. Svi se previše trude napuniti novinske naslovnice poznatima koji se pojavljuju na pisti, izbacuju kopije komada iz starih kolekcija koje su kvalitetom izrade miljama daleko od originala, a u koncepte se nerijetko zakopaju preduboko ne razmišljajući o procesu odijevanja i samoj odjeći, njenoj funkciji, njenoj povijesti.

Kuća Balenciaga opet je posegnula za upravo takvim metodama. U Théâtre du Châtelet postavili su crveni tepih po kojem su hodali modeli glumeći holivudske zvijezde, a u samom su kazalištu prikazali mini epizodu Simpsona koja je posvećena Balenciagi. Jako zabavno, ali se danas nitko ne sjeća što su zapravo nosili modeli, a to je ono zbog čega su se svi okupili, ili? Zanimljiv pristup ponudio je Pierpaolo Piccioli. Ušao je duboko u arhivu kuće Valentino i interpretirao nekoliko legendarnih komada iz starih kolekcija s velikom pažnjom i poštovanjem. Prije same revije predstavio ih je kroz seriju fotografija s jednim od zaštitnih lica kuće, Zendayom, i time poručio da je budućnost u prošlosti i onome što iz nje možemo naučiti. O izradi odjeće posebno.

Jonathan Anderson je pak za Loewe ponudio suprotan pristup. Inspirirao se trenutačnim kaotičnim razdobljem u kojem učimo živjeti s pandemijom i rekao da je htio tu histeriju pretočiti u odjeću. Krenuo je od čistog platna, bez ikakvih referenci iz arhive, i zato je kolekcija puna vrlo jednostavnih krojeva. Oni su, međutim, začinjeni neobičnim elementima, stranim objektima koji ih disruptiraju i pretvaraju u nešto nadrealno, ali opet vrlo nosivo. Jedina referenca u kolekciji bila mu je Pontormova slika Prenošenje Krista. Pontormo je slikao u Italiji u 16. stoljeću kroz period u kojem je u toj zemlji izbila epidemija kuge te je većinu najznačajnijih djela naslikao u izolaciji u samostanu Certosa di Galluzzo. Simbolično. U nastavku pogledajte revije od petka, subote i nedjelje.