Valentino Garavani proslavio je 90. rođendan. Što uopće znamo o njegovom životu?

Iako je u mirovini već 15 godina, utjecaj Valentina Garavanija na modnu industriju i dalje ne blijedi

U gradu Voghera u Italiji danas se otvara izložba na kojoj će biti izloženo 50 komada koje je Valentino Garavani dizajnirao od 1960-ih pa do danas. Izložba će se u Teatru Sociale moći pogledati do 5. lipnja, a 11. svibnja odabran je kao dan otvorenja jer upravo danas veliki talijanski dizajner slavi 90. rođendan. Tim povodom kuća Valentino predstavila je limitiranu kolekciju hudica koja je danas stigla u prodaju, a na kojoj stoji jedna od Valentinovih najpoznatijih izjava: “I love beauty. It’s not my fault.” Veliki dizajner, otkrio je njegov partner Giancarlo Giammetti za WWD, neće imati grandiozno slavlje iz poštovanja prema Ukrajini, no kroz godine je itekako znao proslaviti okrugle rođendane.

Za njegov 50. rođendan 1982. godine je njujorški Studio54 pretvoren u cirkus, u devedesetima su mu proslave u Los Angelesu organizirali Tom Hanks i Rita Wilson, 2001. je s prijateljima otputovao na Nil kako bi proslavio, a rođendane je slavio i u St. Petersburgu, Riju, Lisabonu, Capriju, Marakešu, Las Vegasu itd. Devedeseti će provesti u krugu obitelju u Rimu gdje živi s Giammettijem.

KAKO JE VALENTINO GARAVANI POSTAO VALENTINO

Valentino je rođen upravo u Vogheri koja mu danas otvara izložbu u čast, pod punim imenom Valentino Clemente Ludovico Garavani. Od malih nogu volio je modu, a na karijeru u toj industriji nagovarala ga je teta Rosa koja je i sama bila lokalna modna dizajnerica. Sa 17 godina napustio je obiteljski dom kako bi studirao modnu ilustraciju na Institutu Santa Maria u Milanu. Tamo je učio i francuski da bi vrlo brzo otišao studirati modu na École des Beaux-Arts u Pariz. Konkurencija je bila ogromna, a Pariz je bio središte mode toga doba. No, Valentino je našao put do vrha. Prijavio se na čuveni Woolmarkov natječaj i osvojio prvu nagradu što je kasnije uspjelo i Yvesu Saint Laurentu i Karlu Lagerfeldu, a prije nekoliko dana i Saulu Nashu. I tako je 1950. postao vruće mlado ime te mu je posao ponudio francuski couturier Jean Dessès. Kod njega je naučio raditi večernje haljine i ručno plisirati, a u to je doba za vlastiti gušt skicirao kolekciju vjenčanica pod imenom Dream Dresses koju nikada nije realizirao. Sve do 1991. kad mu je njegov tim u ateljeu kao iznenađenje za 30. godišnjicu od osnutka kuće Valentino izradio haljine iz kolekcije i pokazao mu ih u sklopu izložbe kojom je proslavljena godišnjica.

Za Dessèsa je u to doba radio i Guy Laroche koji je 1957. odlučio dati otkaz i pokrenuti vlastitu modnu kuću. Valentino mu se pridružio i proveo u njegovom ateljeu dvije godine prije no što se odlučio vratiti u Rim. Otac mu je financijski pomogao da tamo pokrene vlastiti brend i prikaže prvu kolekciju u salonu u ulici Condotti. Instantni uspjeh te prve kolekcije zajamčila mu je Elizabeth Taylor. Glumica s kojom je dizajner kasnije bio veliki prijatelj, tada je u Rimu snimala Kleopatru, primijetila je njegov rad i naručila bijelu haljinu koju je nosila na svjetsku premijeru Spartaka 1960. godine. Valentino je u kratkom roku postao jedan od najtraženijih dizajnera na svijetu, 1962. je predstavio svoju prvu kolekciju visoke mode u palači Pitti u Firenci, a već je u tim prvim danima skovan termin Valentino Red za crvenu boju koju je često koristio u svojim kolekcijama. Nakon toga njegove su kreacije tražile belgijska kraljica Paola, britanska princeza Margaret, Audrey Hepburn i Jackie Kennedy koja je njegovu haljinu nosila i na svoje drugo vjenčanje s Aristotelom Onassisom 1968. godine.

Svoj danas slavni V logo Valentino je predstavio 1967. godine u kolekciji koja mu je donijela Neiman Marcus nagradu, a koja je u potpunosti bila bijela. Iduće godine otvorio je još trgovina u Rimu te u New Yorku. Tada je već bio u vezi i poslovnom partnerstvu s Giancarlom Giammettijem, a zahvaljujući velikom uspjehu dvojac je bio samostalni vlasnik brenda sve do 1998. godine kad je tvrtka prodana talijanskom konglomeratu HdP za 300 milijuna dolara. Potom je tvrtku kupio Marzotto Apparel 2002. godine, a deset godina kasnije kupila ju je tvrtka Qatar Mayhoola for Investments Spc.

PRIVATNI ŽIVOT I UMIROVLJENJE

Valentino je 2007. godine kada je imao 75 godina, a nakon gotovo 50 godina postojanja modne kuće, objavio da odlazi u mirovinu. Posljednju reviju imao je u pariškom Musée Rodin, a nosili su je najpoznatiji svjetski supermodeli među kojima su bile Naomi Campbell, Claudia Schiffer i Eva Herzigova. Na poziciji kreativne direktorice godinu dana je potom bila Alessandra Facchinetti, a onda su 2008. stigli Maria Grazia Chiuri i Pierpaolo Piccioli i zajedno radili sve do 2016. kad je Chiuri postala kreativna direktorica Diora. Piccioli je ostao sam na poziciju, a nju obnaša i danas te je kuću uspio učiniti još uspješnijom i utjecajnijom nego što je bila.

Godinu dana nakon njegova umirovljenja prikazan je dokumentarni film Valentino: The Last Emperor koji je donio detalje iz dizajnerova života i karijere. On je sam nastavio raditi tek na nekim specijalnim projektima. Primjerice dizajnirao je vjenčanicu za Anne Hathaway 2012. godine te za švedsku princezu Madeleine 2013. godine. Danas 90. rođendan provodi s Giammettijem u Rimu gdje stanuju i vode poprilično raskošan i luksuzan životni stil po kojem su poznati. Vlasnici su superjahte, imaju nekoliko luksuznih domova punih umjetnina u Italiji, Švicarskoj, Španjolskoj i Francuskoj, to koliko luksuzno zaista žive sjajno je opisano u Valentinovu profilu koji je 2004. objavljen u Vanity Fairu, a u kojem je novinar Matt Tyrnauer prepričao kako izgleda njihov put do zračne luke. “Potrebna su tri autobusa. Jedan u kojem putuju Valentino, Giammetti i osoblje, jedan za prtljagu i jedan u kojem putuje pet Valentinovih mopsova – Milton, Maude, Monty, Margot i Molly.”

POVIJESNI UTJECAJ NA MODNU INDUSTRIJU

Valentino Red je najpoznatiji doprinos koji je dizajner dao modnoj industriji. Kasnije je čak i svoju pristupačniju liniju nazvao prema tom terminu, RED Valentino. Ostavio je i velik trag zbog načina na koji je plisirao i znao istaknuti tu tehniku u svojim kolekcijama što danas njemu u čast čini i Pierpaolo Piccioli. John Fairchild, čuveni izdavač Women’s Wear Dailyja i osnivač magazina W, dao mu je nadimak šeik chica i rekao da su Giammetti i Valentino kraljevi života na visokoj nozi. Dizajner je danas nedvojbeno dio popularne kulture. Pojavio se u filmu vrag nosu Pradu 2006. godine glumeći sam sebe uz Meryl Streep koja je glumila Mirandu Priestley, tobože inspiriranu Annom Wintour.

Francuska u kojoj se i danas održavaju Valentinove revije, dodijelila mu je nekoliko priznanja. 2008. godine dobio je medalju 6. Legije časti te zemlje koju mu je uručilo ministarstvo kulture u pariškoj Palais Royale, a 2012. dodijeljena mu je titula Zapovjednika Reda umjetnosti i književnosti što je jedno od najvećih priznanja u francuskoj. Iste mu je godine povodom 80. rođendan otvorena izložba The Valentino: Master of Couture u Somerset Houseu u Londonu.