Trebaju li nam zbilja svi ti proizvodi za njegu kože? Testirala sam i pitala stručnjakinju za mišljenje
Izbacila sam većinu proizvoda iz svoje skin care rutine i koža mi nikada nije izgledala bolje
Izbacila sam većinu proizvoda iz svoje skin care rutine i koža mi nikada nije izgledala bolje
U petom razredu osnovne škole, na satu prirode i društva, svi smo dobili po jednu informativnu knjižicu o pubertetu i slatkim užasima odrastanja. U knjižici je eksplicitno pisalo koliko je važno održavati higijenu, mijenjati uloške te redovito prati lice. Tada je na policama naše lokalne drogerije stajalo svega nekoliko proizvoda za njegu problematične (tinejdžerske) kože, dva ili tri gela za umivanje (ako me pamćenje ne vara, Clean & Clear), gel za isušivanje prištića i nekoliko hidratantnih krema za lice.
Početkom tisućljeća još uvijek je prevladavao nepisani konsenzus oko toga tko uopće treba posezati za tim proizvodima – meta su bile pubertetske podivljale pore i žene u ranim četrdesetima koje su svoju rutinu željele začiniti i kojom anti-age noćnom kremom. Nitko se drugi nije pretjerano opterećivao njegom kože – u mojem se kućanstvu koristila (i još uvijek koristi) masna plava Nivea, šminka se skidala maramicama za skidanje šminke, a SPF je dolazio u obzir isključivo na plaži.
Procvat skin care industrije
Skin care industrija svoj je boom doživjela u posljednjih nekoliko godina – nažalost, taj je boom koincidirao s mojim ulaskom u kasne dvadesete pa sam tako, ni kriva ni dužna, ubrzo osjetila njegove posljedice i na svojoj koži. Kao da sam se samo jednog jutra probudila s mišlju da će mi novi proizvodi u dotadašnjoj, poprilično siromašnoj, dnevnoj rutini promijeniti život nabolje. Odjednom sam počela strahovati od izlaska iz kuće bez zaštitnog faktora, a riječ eksfolijacija postala je sastavni dio mog vokabulara.
Štreberski sam proučavala kemijski sastav, istraživala koje bih proizvode trebala u koje doba dana kombinirati s kojim proizvodima da iz svoje rutine izvučem najviše sjaja, hidratacije i mladosti. Rovala sam po policama drogerija i parfumerija, razmišljala o uljnim odstranjivačima i načinima na koje se mogu dokopati retinoida, entuzijastično sam kupovala serume i kemijske pilinge te nekritički čitala recenzije na Instagramu. Nakon nekog se vremena moja kupaonica pretvorila u pravu wellness oazu, odu onome što se danas smatra self careom.
Sve je bilo super osim toga što nakon više od godinu dana korištenja još uvijek nisam vidjela nikakve rezultate. Dapače, koža mi gotovo nikada nije izgledala gore. Nisam razumjela u čemu je problem; pažljivo sam birala sastojke i proizvode koji su trebali odgovarati mojoj koži, a u koje su se klele, ne samo slavne žene, nego i moje prijateljice.
Važno je ostati mlad
A jedan od razloga zbog kojih sam se uopće i upustila u te vode bio je pokušaj da ostanem relevantna. Iako imam samo 27 godina, ponekad me zna spopasti taj neki neobičan osjećaj da zaostajem za mladima, kao da će me, ako se ne naučim služiti svim onim makeup kistovima i ne opskrbim se najnovijim kremama, život neminovno pregaziti.
Iako sam imala normalnu kožu, s vremena na vrijeme i mješovitu, a bore nisam uočavala ni pod fluorescentnim svjetlima u svlačionici, istražujući malo o skin care proizvodima, naišla sam na gomilu članaka i savjeta o tome kako bismo već poslije 26. trebali početi koristiti anti-age proizvode. Prevencije radi. I tako sam kupila svoj prvi retinol, a nakon toga sam rutinu upotpunila i niacinamidom (jer navodno poboljšava izgled kože), vitaminom C (za borbu protiv tvrdoglave hiperpigmentacije), glikolnom kiselinom (jer je eksfolijacija važna!), okoloočnom kremom, hijaluronskom kiselinom i tonom SPF-a.
Nakon nekog je vremena postalo utješno svakog se dana mazati svim tim kremama i serumima, opuštati se uz sheet maske i prije spavanja nanositi na lice ulje od kanabisa. Rituali su dio naše svakodnevice, volimo ih i slijedimo jer našim životima daju osjećaj strukture i smisla. Zato skin care i funkcionira, jer čak i ako ne vidite sve obećane rezultate, i dalje se osjećate ispunjeno zato što ste odradili sve te korake, s liste dnevnih zadataka prekrižili ste intenzivnu njegu prije spavanja i to je uspjeh. Danas ste učinili nešto za sebe.
Kupiti novu kremu znači brinuti za sebe
A osim za sebe, učinili ste nešto i za industriju čija je vrijednost u 2020. procijenjena na 145.3 milijarde američkih dolara. U ovom se članku ne bih željela toliko baviti razlozima zbog kojih je skin care doživio toliki procvat, ali sigurna sam kako uzroke možemo potražiti u rastućoj popularnosti društvenih mreža i vizualne prezentacije općenito te u činjenici da je svijet na rubu globalne (ekološke, ali i financijske) krize što neminovno naglašava aspekt smrtnosti i prolaznosti kojeg se toliko bojimo.
A skin care industrija, kao i svaka druga industrija, ne prodaje samo proizvode nego i osjećaj – tako korejska rutina od deset koraka (čišćenje, dvostruko čišćenje, eksfolijacija, ampula, sheet maska, krema za oči, hidratacija, još malo hidratacije…) nije samo rutina kojom se spremate za počinak nego i korak nužan za očuvanje vlastita psihička zdravlja, predstavljen kao tetošenje i briga za sebe.
No, nažalost, još uvijek nitko nije otkrio eliksir mladosti i čitava skin care industrija stoji na poprilično klimavim nogama. Zato se morala domisliti novih problema koje možete riješiti (jer ne možete ljudima prodati rješenje za problem koji ne postoji!) i pritom ne mislim na stvarne probleme poput akni, dermatitisa ili rozaceje, to su stanja koja se trebaju liječiti i koja ne treba ignorirati.
Mislim na kožu poput moje; normalnu kožu osobe u kasnim dvadesetima koja je, prema skin care industriji, bomba koja će ubrzo eksplodirati, a jedini je način da se spasite od horora bora oko očiju, posezanje za još više proizvoda ili za baby botoksom. Jer u konačnici svi ti proizvodi trebaju spriječiti starenje (sjaj, zaglađenost, mekoća, podatnost… sve su to epiteti mladosti), očuvati naš najveći organ na tijelu i kupiti nam još nekoliko godina ispunjenog života (jer, izgleda, samo je mladost vrijedna naše pažnje). A iako sam duboko u sebi znala da je skin care industrija vjerojatno samo još jedna od onih koje zarađuju na našim nesigurnostima, i dalje sam kupovala.
Savršena je koža iza ugla?
Nakon gotovo godinu dana posvećenosti i redovitog korištenja, moja koža možda nije bila sjajnija, ali su me svi ti proizvodi zaista i vratili u mladost. Točnije, u tinejdžerske godine jer sam se odjednom počela boriti s komedonima i cističnim aknama, a uzroke tražiti u svemu oko sebe. Počela sam opsesivno iskuhavati jastučnice, izbjegavati sir, kupovati još proizvoda, tješiti se člancima o tome kako mi samo treba malo više strpljenja (jer savršena koža je iza ugla).
Jednog sam dana otišla na ručak kod bake koja je nedavno premašila sedamdesetu i odjednom me, dok je na stol stavljala zapečenu domaću tjesteninu sa sirom, zabljesnula mladolikost njezina lica. Glatka, nježna i blago ružičasta, bakina je koža bila koža za poželjeti, a kada sam je pitala što od proizvoda koristi – iz ormarića je izvadila plavi Becutan i slegnula ramenima. U mladosti se, kaže, ponekad znala umiti i ružinim laticama.
To je bio trenutak u kojem sam odlučila preispitati svoju skin care rutinu te je pojednostaviti do te razine da koristim isključivo SPF, gel za čišćenje i hidratantnu kremu. Izbacila sam i niacinamid, i vitamin C, i glikolnu kiselinu, i okoloočne kreme, i dogodilo se nešto neočekivano – moja se koža vratila na svoje stare postavke. Daleko od savršene, dakako, ali nestali su komedoni i miteseri, a ni s cističnim se aknama nisam susrela već neko vrijeme.
I ne samo to, uštedjela sam gomilu novaca, ali i vremena, pa sam tako umjesto deset koraka dnevne njege imala pola sata dnevno više za čitanje.
Što kaže stručnjakinja?
No kako ne bi sve ostalo na subjektivnom dojmu, odlučila sam kontaktirati s jednom uglednom hrvatskom dermatologinjom te je upitati za mišljenje o ovoj temi.
Voditeljica Klinike i Katedre za kožne i spolne bolesti KBC-a Split i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, prof. prim. dr. sc. Neira Puizina-Ivić, rado je odgovorila na moja pitanja, istaknuvši kako bi se nužna njega za svaku kožu trebala sastojati od preparata za skidanje šminke (koju svakako treba ukloniti prije spavanja!) te, ovisno o dobi i stanju kože, od seruma i kreme.
Dakle, za mlađu kožu poput moje, to bi bile isključivo hidratantne kreme, dok se za stariju kožu može preporučiti i neki od seruma s A ili C vitaminom (i to isključivo navečer), uz primjenu kreme s nešto većim udjelom masnoće.
Pritom je naglasila i kako mladoj koži jednostavno ne trebaju kreme s derivatima A vitamina te da primjena neadekvatne kreme može izazvati ljuštenje i nepotrebnu iritaciju, a “još ako se to dogodi tijekom proljeća ili ljeti”, naglašava Puizina-Ivić, “to može rezultirati pojavom tamnijih pigmentacija koje mogu trajati ovisno o tipu kože i po nekoliko mjeseci”.
Time je potvrdila moje sumnje o tome kako prevencija ponekad nije najbolje rješenje te da naša opsesivna potreba da sačuvamo mladolikost i glatkoću u dvadesetima ponekad može i pogoršati stanje naše kože. Najvažnije je, dakle, prije upuštanja u bilo kakvu skin care avanturu, konzultirati se sa stručnjacima, odrediti svoj tip i stanje kože (Puizina-Ivić preporučuje knjigu američke dermatologinje Leslie Baumann) te u skladu s tim i prilagoditi svoju skin care rutinu.
“Danas su mladi skloni vjerovati reklamama i učinkovitom brisanju bora nakon primjene krema kroz nekoliko dana ili tjedana”, ističe Puizina-Ivić, ali i dodaje kako je “starenje neminovno” te da niti jedna krema taj proces ne može zaista zaustaviti.
Dakle, eliksir života još uvijek nismo pronašli, a cijela je kozmetička industrija usmjerena “na zaglađivanje rožnatog sloja kože što se postiže ili laganim ljuštenjem (glikolna kiselina, salicilna kiselina, bademova kiselina) ili hidratizacijom (hijaluronska kiselina, kemijski ovlaživači) kada je rožnati sloj tanji ili izljušten”. Trik se, izgleda, postiže zaglađivanjem površine kože zbog čega ona izgleda sjajnije te su na njoj manje uočljive sitne bore.
Za kraj dr. Puizina-Ivić ističe kako bismo trebali biti pažljiviji oko toga čije ćemo savjete o njezi kože zaista i poslušati jer se često u medijima i na društvenim mrežama prikazuju slike koje nisu realne nego poboljšane i izmijenjene. Pozdravlja stoga zakon koji je nedavno donesen u Norveškoj, a kojim se svi korisnici društvenih mreža te oglašivači obvezuju da će jasno označiti fotografije koje su bile retuširane ili na bilo koji drugi način izmijenjene.
Na taj će se način mladim Norvežanima omogućiti odrastanje u svijetu koji jasno razgraničava iluziju i bajku od stvarnosti te društvu u cijelosti dati priliku da smisao potraži na nekim drugim mjestima, a ne samo u zagrljaju nemilosrdne konzumerističke kulture.
Stoga, sljedeći put kada pomislite da će novi serum s česticama zlata i mirisom naranče riješiti sve vaše probleme, sjetite se samo koliko zarađuje beauty industrija i ubrzo ćete shvatiti zašto neće.