Silvio Vujičić ima novu kolekciju koja skreće pažnju na problem neprodane odjeće. Pričale smo s njim

Nova kolekcija skreće pažnju na problem neprodane odjeće, ali i vraća u fokus neke prethodne kolekcije brenda E.A. 1/1 S.V.

U novoj kolekciji za jesen 2019. godine, Silvio Vujičić nastavlja s istraživanjem forme i tekstila koristeći brojne kemijske i tiskarske procese, no ova kolekcija specifična je po tome što je dizajner reciklirao vlastito skladište prethodnih kolekcija da bi dobio nove odjevne predmete.

Novonastali odjevni predmeti nose vizualne karakteristike prethodnih kolekcija dok se njihova forma bavi novim subjektom, zbirkom tekstilne baštine židovske općine.

KEMIJSKI I TISKARSKI PROCESI KAO OSNOVA ZA UNIKATNE ODJEVNE PREDMETE

Većina tekstila u novoj kolekciji kemijski je tretirana u studiju Silvja Vujičića i to raznim procesima. “Jedan je da su na tekstile manualno aplicirana bojila koja disperziraju u određenim uvjetima te time nastaju površine koje nalikuju kamenu, u ovom slučaju mramoru”, kaže Silvio.

“Takve se opet fiksiraju pri temperaturi od 300 stupnjeva Celzijusa koja ih stabilizira. Smeđa odijela u kolekciji pak izrađujemo potpuno na drugi način; ona su u startu bojana u crno te im se japanskom shibori tehnikom uz pomoć kiselina i lužina uklanjaju određeni spektri boje dok im se ujedno mijenja struktura prirodnih vlakana u onu koju mi zadajemo kalupom. Novonastala odijela nalikuju hrastovoj kori te se kao takva mehanički vezu, u ovom slučaju zlatovezom.

Kupac uvijek ima unikatni tekstil od kojeg je odjevni predmet izrađen

Modeli s kamuflažnim listovima stabla hrasta pak koriste treću, a meni možda i najdražu tehniku tiska, nešto što bi Englezi kazali discharge, svojevrsno pražnjenje postojeće situacije. Radi se o paralelnom uklanjanju (bijeljenju) već postojeće boje s tekstila te istovremeno unošenje nove boje na to mjesto. Ta tehnika mi daje mogućnost da kombiniram više raznobojnih slojeva te preklapanjima dobijem nove boje. Svaki komadić tekstila je tako drugačijeg tona, a sama površina je meka s obzirom da se ne radi o nanosu boje na površinu već dubinskim bojenjem vlakna.

Svi procesi su kontroliranog tipa te koristimo samo ekološki program boja na vodenoj osnovi. Tekstili prolaze kroz proces neutralizacije te im je izlazna vrijednost pH 7. Svi ovi procesi nam omogućavaju autentičnost i svojevrsnu unikatnost proizvoda bez obzira šta je on rađen u serijama. Kupac uvijek ima unikatni tekstil od kojeg je odjevni predmet izrađen. Pojedine od ovih tehnologija su stare preko 1000 godina te adaptirane današnjim, suvremenijim materijama.”

RECIKLAŽA VLASTITE PROŠLOSTI

Osim kemijskih procesa, ovu novu kolekciju karakterizira i reciklaža. Na pitanje je li motivacija za nju zaštita okoliša, kritika brendova koji spaljuju neprodanu odjeću ili nešto treće, Silvio odgovara: “U nekom momentu smo proizveli skladište T-shirta koje nismo uspjeli prodati u vremenu u kojem smo mislili da hoćemo. Nakon finalne rasprodaje nam je i dalje ostao dio skladišta te sam odlučio da se materija iskoristi tako da se od nje izrade dva artikla u kolekciji za jesen/zimu 2019/2020.

Radi se o majici i haljini izrađenima od spojenih traka koje su zapravo mehanički izrezani komadi T-shirta. Svaka traka na sebi nosi vizualnu informaciju majice od koje je izrezana. Novonastali odjevni predmeti su intenzivni jer se iz njih može iščitati tri godine artikala ovog studija, a od kojih su neki već kolekcionarski primjerci. Sličan princip smo primijenili u dizajnu bomber jakne koja koristi nekoliko materijala sa skladišta koja su istim sistemom spajanja traka dizajnirani u novi tekstil.”

Bez obzira što koristimo kompleksna i sporija know-how rješenja u izradi odjeće, moda je i dalje najbrži medij sadašnjice

Osim toga, od iduće će sezone nuditi otkup E.A. 1/1 S.V. T-shirta prema cjeniku koji će izbaciti na svojim službenim stranicama, a svi otkupljeni artikli će biti reciklirani u odjevne predmete čija cijena će biti ujednačena s onom ostalih artikala u toj kategoriji proizvoda.

“Bez obzira što koristimo kompleksna i sporija know-how rješenja u izradi odjeće, moda je i dalje najbrži medij sadašnjice te je dolazak do materije uvijek vremenski problematična stavka. Kvalitetne materije je sve manje i manje na tržištu te smo se mi domislili doći do naše i preoblikovati ju opet u novu. Na taj način otvaramo pod-liniju koja reciklira sama sebe i nudimo mogućnost konstantnog obrtaja materije.”

EKOLOŠKA OSVIJEŠTENOST JE VIŠE OD RECIKLAŽE

Silvio dodaje i da kod reciklaže ideja nije samo uzeti nešto staro i napraviti od toga nešto novo jer i to novo vrlo brzo postaje staro. “Svako bavljenje starim proizvodom povećava njegov carbon ugljični otisak, a s njime rapidno raste i cijena novonastalog proizvoda što nije pozitivna stvar. Zašto bi potrošač platio duplo više za reciklirani proizvod nego za onaj koji to nije?

Reciklirati znači osmisliti cijeli krug (eko krug) za taj proizvod, znači kako će se taj novonastali proizvod ponovno vratiti proizvođaču i biti nanovo recikliran, sa svim svojim bojilima, metalima i mirisima koje je pokupio u procesu te postati ponovno materija i proizvod. Ukoliko nema razrađenog i uhodanog eko kruga ne radi se o eko dizajnu već marketinškoj obmani koja nažalost daje ljudima lažnu informaciju i radi loše po okoliš.

Možemo li misliti da smo ekološki svjesni dok živimo u gradovima i carbon footprint nam je na maksimumu? Možemo li pomoći drugima tako da stisnemo Like ispod fotografije nesreće i skuhamo si kavu u komforu stana u centru grada?

Ideja nije prevariti kupca. Lošim kolekcijama (pod time mislim na loše materijale, krojeve i niz drugih dizajniranih nesreća koje su posljedica loše edukacije i izostanka talenta) koje se ne isplati reciklirati, preporuča se preobrazba u neki drugi materijal, tipa tehnički filc. Druga je opcija da se skladište takve odjeće transportira u spalionicu. Postoje ekološki neškodljive i vrlo učinkovite spalionice koje mogu odraditi taj posao no tu sad ulazimo u područje mogućeg etičkog problema – možemo li spaljivati odjeću dok neki za nju nemaju sredstava?

Sada smo već otvorili Pandorinu kutiju u kojoj se nalaze i druge aktualne teme tipa: možemo li misliti da smo ekološki svjesni dok živimo u gradovima i carbon footprint nam je na maksimumu? Možemo li pomoći drugima tako da stisnemo Like ispod fotografije nesreće i skuhamo si kavu u komforu stana u centru grada? Da li pomažemo planeti Zemlji tako što nosimo jednosezonsku recikliranu majicu od 500 eura? Da skratim – imati stock neprodanih stvari nije pozitivna stvar i dizajner se ne bi trebao naći u toj situaciji. Potrebno je umjerenije proizvoditi ili osmisliti sistem u kojem se proizvodi na zahtjev, a ne na statistiku moguće prodaje.”