Nekad je nužno odabrati stranu
HRVATSKA MODA

Radila je za poznata imena u New Yorku i Milanu, a onda se zaljubila u dudove svilce i pokrenula brend održive mode u Hrvatskoj

FOTO: Nikola Miljuš

Monika Zubović upravo je pokrenula Seadro, brend održive mode kakav još ne postoji na hrvatskom tržištu

U Zagrebu, na adresi Ilica 47 smjestio se showroom jednog sasvim novog brenda na hrvatskoj modnoj sceni. Ime mu je Seadro, a nastao je, kaže njegova osnivačica, iz vrlo osobnih razloga i potrebe za širenjem svijesti o problemima koji nadilaze jednu osobu. Toj osobi ime je Monika Zubović. Ova 29-godišnja djevojka školovala se i radila u Zagrebu, Milanu i New Yorku, surađivala s kućama Prada i Versace, no potreba da nadiđe potrebe tržišta i ponudi nešto više, prevladala je. I tako se Monika odlučila vratiti u Hrvatsku i pokrenuti vlastiti brend održive mode koji je ovaj tjedan lansirala.

OD ZAGREBA DO NEW YORKA

Ulaz u Seadro showroom u Ilici 47
Sandro Lendler

“Moje putovanje do ovog trenutka puno je različitih priča, neobjašnjivih situacija i slučajnosti koje su se poklopile i odvele me na studije modnog dizajna i međunarodnog poslovanja, a kasnije i magisterija modnog menadžmenta i dizajna te usavršavanja istih na prestižnim institucijama u New Yorku, Milanu i Londonu”, započinje Monika svoju priču dok sjedimo u njenom novouređenom showroomu u Ilici 47.

“To mi je otvorilo mogućnosti zapošljavanja i suradnje sa svjetskim dizajnerskim kućama, ali i manjim brendovima i startupima koji djeluju na području inovacija u modnoj industriji. Ozbiljnija priča krenula je 2014. godine u New Yorku, gdje sam nakon semestra na faksu odlučila ostati i potražiti posao. Odustajanje nije bila opcija, tako da sam nakon bezbroj poslanih prijava i intervjua našla svoje mjesto u agenciji koja se bavi istraživanjem tržišta, pozicioniranjem brendova i plasiranjem istih na američko i kanadsko tržište. Uz njih sam, između ostalog, radila i na njujorškom Tjednu mode i tako po prvi put osjetila što znači biti dio te velike i naizgled sjajne, nedodirljive mašinerije. S druge strane, imala sam priliku surađivati s organizacijom koja se bavi ispitivanjem segmenata modnog dizajna kroz ekonomske, socijalne, kulturološke i ekološke programe kroz optimiziranje procesa dizajniranja oslanjajući se na probleme kao što su klimatske promjene, suvremeno ropstvo, smanjenje ljudskih i prirodnih resursa, opasne kemikalije, iskorištavanje tla i gubitak biološke raznolikosti, potrošnje i otpada, itd. te predlaganje programa koji se u velikoj mjeri oslanjaju na novu tehnologiju kako bi se pokrenuo odgovorniji opskrbni lanac koji čuva i štiti planetu i ljude.”

Između ostalog, radila sam i na njujorškom Tjednu mode i tako po prvi put osjetila što znači biti dio te velike i naizgled sjajne, nedodirljive mašinerije

Već je tu počela dublje promišljati o problemima koje modna industrija danas predstavlja za okoliš i stanovnike trećeg svijeta, a onda ju je put 2016. odveo u Milano. “Tamo sam zaokružila svoju priču s MA Fashion Management and Design te sam ondje provela vrijeme surađujući s velikim modnim kućama kao što su Versace i Prada, ali i startupima iz Fashion Technology Acceleratora kojima je cilj unaprijediti modnu industriju inovativnim poslovnim modelima i korištenjem digitalnih procesa za razvoj proizvoda i usluga. Ukratko, tu se primarno radi o razvoju brend i dizajn koncepata, kao i testiranju različitih grupa inovativnih i interdisciplinarnih modula u kreativnim industrijama kako bi se postigla konkurentska prednost. Vjerujem kako profesinalnom i osobnom razvoju nikada nema kraja pa tako odonda pa do danas vrijeme provodim usavršavajući se na londonskom Central Saint Martinsu i Centru za održivu modu.”

Zidovi Seadro showrooma u Ilici 47 ukrašeni su radovima Hane Tintor i Jessice Gobert
Sandro Lendler

Sve ju je to, kaže, naučilo razumijevanju ekonomskih, ekoloških, socioloških i kulturoloških zbivanja i problema na globalnoj razini kako u modnoj industriji tako i u područjima izvan nje. “To je u konačnici imalo snažne utjecaje na moj način razmišljanja i viđenje industrije, kao i načina poslovanja, u cjelini.”

KAKO SE RODIO SEADRO

Dio prve kolekcije brenda Seadro
Sandro Lendler

“Tijekom svog profesionalnog rasta i razvoja upoznala sam ljude koji su imali snažan utjecaj na mene osobno, a koji su direktno utjecali na stvaranje nečega što uključuje ljude na drugačiji način, polazi od naših vrijednosti te se tako projicira na stvaranje novih poslovnih modela fokusiranih na opće dobro. Vođena tim iskustvom, ali i novim saznanjima, osjetila sam snažnu potrebu za djelovanjem na našim prostorima. Odlučila sam predati se izazovu, širiti mrežu i istraživati kako svoju ideologiju i znanje uklopiti u postojeći sustav te informirati, educirati i poticati promjene lokalno,” započinje Monika priču o vlastitom brendu koji je ovih dana pokrenula.

Pri stvaranju brenda Seadro koji je tako nazvala zbog simbolike spuštanja i dizanja sidra koje veže uz svoj odlazak, a onda i povratak u Hrvatsku, glavni je uvjet bio kompletan uvid u cijeli proizvodni proces. “Baš kao i brod koji isplovljava i kreće na novo putovanje, sidro se podiže kada ulazimo novu fazu života. Tako je moje Seadro metafora cjeloživotnog putovanja, gdje se stalna potraga za iskustvima i inspiracijom sudara s čežnjom za sigurnim mjestom, utočištem ili domom.”

Uvid u kompletan proizvodni proces nam omogućava potpunu kontrolu nad opskrbnim lancem i isključuje ekološke ili etičke nepravilnosti koje se u tom stadiju najčešće pojavljuju

“Od sirovine do njegovog konačnog oblika: kako su tretirane i obrađivane spomenute sirovine, vlakna i materijali, koje su kemikalije korištene pri obradi, gdje i u kojim uvjetima su obrađivani, kakav im je utjecaj na okoliš i lokalna područja u kojima se obrađuju te kakav im je konačni performans. To nam u konačnici omogućava potpunu kontrolu nad opskrbnim lancem i isključuje ekološke ili etičke nepravilnosti koje se u tom stadiju najčešće pojavljuju, a tradicionalnim putem im nije moguće ući u trag.

Sljedeći uvjet za stvaranje Seadra bila je potpuno kontrolirana proizvodnja odjeće kroz suradnju s partnerima čije je poslovanje također stvoreno na snažnim etičkim temeljima. Nakon testiranja materijala slijedi nekoliko stupnjeva prototipiziranja i usavršavanja uzoraka na različitim oblicima tijela kako bi se finalizirao kroj. Modeli zatim odlaze u proizvodnju u kojoj ih naš mali tim ljudi ručno reproducira. U ovom stadiju vrši se kontrola kvalitete pojedinog komada kako bismo bili sigurni da su svi standardi zadovoljeni.” Vjerojatno vam je već sada jasno da Monika izradi odjeće kao ni održivosti općenito ne pristupa olako.

MONIKIN PUT SVILE

Seadro showroom u Ilici 47
Sandro Lendler

Kada govori o partnerima s kojima surađuje, Monika misli na niz suradnika na potezu od Italije do Banja Luke među kojima je svatko zadužen za jedan segment u proizvodnom procesu. “Svi materijali korišteni za izradu odjeće dolaze iz talijanske pokrajine Como. Dugo vremena provela sam s proizvođačima kako bismo dobili krajnji proizvod čiste organske svile. Naša svila dolazi u obradi satena i georgetta i u određenim bojama kako bi svi uvjeti ekološke održivosti bili zadovoljeni, ali i kako bi se zadržale karakteristike tkanine koja ljeti hladi, a zimi grije, apsorbira višak vlage, ne upija mirise i pruža umirujući osjećaj na koži.”

Put me doveo do male proizvodnje u Banja Luci koji su bili otvoreni za ovaj oblik suradnje i potpune transparentnosti na način da sam dobila potpun uvid u svaki segment izrade proizvoda

Dakako, zadovoljiti sve spomenute standarde je veliki izazov kad ste okruženi lako dostupnim i jeftinim tkaninama, no Monika je bila ustrajna. “Nakon poduljeg istraživanja i testiranja, put me doveo do male proizvodnje Bella Seta u Banja Luci koji su bili otvoreni za ovaj oblik suradnje i potpune transparentnosti na način da sam dobila potpun uvid u svaki segment izrade proizvoda, mogućnost boravka u radnji tijekom proizvodnje, ali i zajedničke izrade. Moram napomenuti da su mi pružili potpunu podršku ne samo u proizvodnji već i u rješavanju raznih logističkih problema i situacija na koje sam nailazila tijekom proteklih godinu dana i na tome sam im neizmjerno zahvalna. Osoba koja je uz mene od samog početka, moja desna ruka, prijatelj i partner u testiranju idejnih rješenja za kolekciju je Vera Polinčić.”

I kod brendinga i vizualnog identiteta bilo joj je važno biti dosljedna do samog kraja. “Imala sam podršku fenomenalne Beton dizajn agencije koji su moju priču i viziju prenijeli bolje nego sam mogla zamisliti. Uz Beton, na kampanji za prvu kolekciju radio je nezamjenjivi fotograf Nikola Zelmanović, a modeli koji su odjeći dali život su predivne Lucija Beden i Anja Mikačić dok je za makeup zaslužna Terezija Vuić. Seadro mi je donijelo predivna iskustva, ali me povezalo i s ljudima bez kojih bi mi život danas bio nezamisliv”, zaključuje Monika priču o proizvodnji koja je izrodila uvodna kolekciju njenog brenda Seadro nazvanu Shadows are Imagination of Reality. Kolekcija se inače može razgledati u showroomu po dogovoru od ponedjeljka do petka od 10 do 18 sati, a cijela je dostupna na webu brenda Seadro.

BUDUĆNOST ODRŽIVOSTI U OKRUTNOM SVIJETU MODE

Seadro showroom u Ilici 47
Sandro Lendler

Dug je još put do održivosti u modnoj industriji koja je drugi najveći zagađivač svijeta. No, za početak individualnim, a onda i kolektivnim djelovanjem možemo pokrenuti promjene. “Samo neki od problema na koje nailazimo u modnoj industriji i s kojima sam se susretala kroz posao direktno su agresivan modni marketing, tiranija ega, konstantno povećavanje količina proizvedene odjeće, iskorištavanje i izrabljivanje radnika što u konačnici vodi do hiperkonzumerizma, instant kupovine, kulture odbacivanja i brze zamjene, brojnih etičkih i socijalnih problema itd. Svaki od tih problema dolazi s posljedicama za planet i društvo kao što su problem tekstilnog otpada, loši materijali, upotreba otrovnih kemikalija, nehumani i opasni uvjeti za rad tekstilnih radnika, opasni uvjeti za život blizu tvornica, zagađenje i isušivanje voda, zagađenje hrane, uništavanje šuma i staništa, smanjenje biološke raznolikosti, itd.”

Uloga dizajnera pritom je, kaže Monika, da redefinira značenje dobrog dizajna i da u obzir uzme odgovornost koju ima prema društvu. “Zato se kod Seadra nismo fokusirali samo na estetiku i ergonomiju, već i na izbor materijala od kojih se izrađuje odjevni predmet ili dodatak, njihovo porijeklo i način na koji se materijali oblikuju u odjeću koju nosimo. Svaki od tih izbora troši resurse u različitim dijelovima svijeta i stvara naš opskrbni lanac, stoga je bitno da kreativnost djeluje kroz održivost. Prirodna vlakna ne ispuštaju opasne kemikalije u atmosferu i razgrađuju se mnogo brže od odjeće izrađene od sintetičkih vlakana koja tijekom procesa raspadanja također oslobađaju metan, štetni staklenički plin.

Od pojave lanaca brze mode, koji nam na tjednoj bazi nameću modne trendove, odjeću smo počeli tretirati kao potrošnu robu

Također, kada se sintetička tkanina pere, stotine tisuća čestica mikroplastike ispušta se u sustave otpadnih voda što doprinosi zagađivanju naših ekosustava. Svila zahtijeva iznimno složeno rukovanje i obradu, što je čini i jednim od najekskluzivnijih vlakana. Naša svila proizvodi se u objektima koji jamče pošten i korektan pristup prema zaposlenicima (od procesa obrade sirovina do završnog tretiranja vlakna), kao i proizvodnju odjeće u skladu s najvišim standardima zaštite okoliša, s posebnim naglaskom na minimalnu proizvodnju otpada i potrošnju energije.”

Monika Zubović
Sandro Lendler

Svijest o problemima koje Monika spominje sve je veća, no generalno nedostaje edukacije o tome kakav utjecaj odjeća koju kupujemo i nosimo zaista ima na okoliš. “Od pojave lanaca brze mode, koji nam na tjednoj bazi nameću modne trendove, odjeću smo počeli tretirati kao potrošnu robu. Još nedavno smo na odjeću gledali kao nešto što nam donosi radost, pomaže nam da se istaknemo u masi ili da izrazimo svoj stil. Danas smo postali robovi velikog sustava koji stvara vojsku klonova i koji nas tjera da sa svakom pojavom novog trenda odbacujemo onaj prethodni, gubeći tako smisao izražavanja i pridonoseći problemu tekstilnog otpada. Vjerujem kako postoji publika koja prepoznaje ovakav koncept, ali je iznimno bitno ljude kontinuirano informirati i educirati o ovakvim temama kako bi svatko našao najbolji način za vlastiti doprinos. Cilj je kupovati manje, ali kvalitetnije, odnosno ulagati u kvalitetne ili pak posebne komade koje ćemo nositi dugo i koje možemo stilizirati na razne načine, kroz različite stilove.”