Od narodne nošnje do njemačkog ratnog kombinezona, ova marketingašica zna kako nositi vintage

Sonju Žigić možda znate preko Instagram profila @m.o.t.h_vintage gdje nerijetko objavljuje svoje stajlinge

Sonju Žigić je nemoguće ne primijetiti na ulici. Bujna narančasto vatrena kosa i crveni ruž, njezin su zaštitni znak, a jednom kad je upoznate osjetite i tu njezinu dobru vibru. Ja sam je upoznala prilikom pokušaja kupovine jednog genijalnog para cipela (nažalost, bile su mi prevelike). Od tada je ganjam za snimanje jer znam da je njezina priča o stilu više od obične.

Sonja će uskoro napuniti 36 godina i direktorica je marketinga i akceleratorskog programa pri FRC fondu rizičnog kapitala. Upoznajte njen stil.

NAJVIŠE VOLI NOSITI ONO U ČEMU SE OSJEĆA MOĆNO

“Kad malo stanem i razmislim, stil se kao prvo gradio godinama. I još se razvija i mijenja kako ja sazrijevam i mijenjam se. Ono što mi uvijek prvo padne na pamet kad se priča o stilu su prve godine faksa pa rane dvadesete kad mi je domet bio proći Ilicom i visit svaki tjedan u megapopularnim dućanima brze mode koji samo kopiraju dizajnere i pružaju fast fashion i quick fix uslugu masama koje si zbog platežne moći ne mogu priuštiti original dizajn i pravu stvar”, započinje Sonja.

Dvadesetogodišnja Sonja svaki je tjedan trošila džeparac na precijenjene krpice koje bi se u većini slučajeva raspale nakon tri mjeseca nošenja ili pokoje poštene centrifuge. Nakon nekog vremena to joj je počelo ići na živce, a nekako se organski poklopilo da je u toj zasićenosti high street ponude počela otkrivati modne blogove (Sartorialist je bio jedan od prvih i najdražih), intervjue, vlogove i YouTube kanale (StyleLikeU) koji su joj odškrinuli vrata u taj čarobni svijet pravog osobnog stila u punom smislu tog izraza.

“Možda će zvučati užasno banalno, ali najviše volim nositi ono u čemu se osjećam moćno, ugodno i da sam si to najviše ja taj dan ili period. Nekad su to predimenzionirane poderane Levisice i starke, nekad su muška talijanska odijela, a nekad original trash drečave haljine iz 80-ih.”

ZA POSAO IPAK TREBA MALO SMIRITI IGRU

“Odijevanje za posao… eh, tu ste me našle. Moram priznati da postoji razlika u mom odijevanju za posao, sastanke, konferencije i zoom pozive s raznim institucijama, i odijevanju za moje slobodno vrijeme. Moram ga malo smiriti i to ponekad značajno, ali čak i u toj situaciji tijelo odbija nabaciti na sebe neku generičku, otužnu, poslovnu maltene samozapaljivu poliester opravu.” Za posao kombinira muška odijela koja nisu baš tak jako predimenzionirana i preferira muške obične bijele košulje od kvalitetnog pamuka u kombinaciji s tamnim trapericama i nekim cool gležnjačama ili sofisticiranijim cipelama i čizmama.

“Jednostavnu kombinaciju u tom slučaju začinim detaljima poput nakita, marame u kosi, modnih dodataka, konkretne šminke i frizure. Doduše, moram naglasiti da su mi kolege i šefovi jako cool po tom pitanju i čak potiču moj osobni stil i prepoznaju vrijednost poruke koju želim prenijeti.”

UVIJEK SA SOBOM NOSI CRVENI RUŽ

“Činim li razliku između dnevnih i večernjih lookova? Apsolutno da! Večernje izlaske, dejtove i druženja zadnjih godinu, dvije doživljavam kao privatne modne eksperimente gdje se usudim iskombinirati malo ekscentričnije kombinacije koje preko dana možda ne bi prošle”, kaže Sonja i dodaje da je večer uostalom i super prilika za isfurati štikle, jaču šminku i upečatljive modne dodatke. “Ponekad mi je najbolji dio izlaska upravo to spremanje, kombiniranje i igranje s kombinacijama prije samog eventa.”

Ako zna da se neće stići presvući u večernji look jer cijeli dan negdje juri, uvijek sa sobom nosi barem klasični crveni ruž koji instant popravi svaku kombinaciju.

Osjećaj luksuza i dugotrajnost tog komada su iskustvo za sebe

Osim nekoliko komada koje vidite i na fotografijama, u Sonjinom ormaru ćete teško naći nešto od high street brendova, jer je s godinama odbacila kupovinu i podržavanje istih. “Ono sve prethodno iskustvo i metoda pokušaja i pogrešaka mi je izoštrila oko i njuh kako naći kvalitetne stvari, a po mogućnosti ih platiti što manje. To me veseli i ganja uvijek naprijed, taj thrill of the chase.” Tu naravno u igru sada ulaze i second hand dućani, razni buvljaci, eBay, Hrelić i svi ostali alternativni izvori gdje može naletjeti na, kako ona kaže, bomba statement komad, Louis Vuitton torbu ili Celine čizmice za samo djelić njihove tržišne cijene. “A kvaliteta, osjećaj luksuza i dugotrajnost tog komada su iskustvo za sebe.”

Došlo je do toga da u high street dućanima na kraju kupuje samo gaće i čarape. “Ok i tenisice. Tenisica imam kao Sporty spice. Rajca me kupovina klasičnih, luksuznih, unikatnih i rijetkih stvari. Volim otkriti skupocjenu stvar, npr. bundu od lisice u lokalnom second handu, investirati u promjenu podstave, popravke i prekrajanje, i tako zapravo za relativno malu investiciju dati novi život komadu koji bi vrlo vjerojatno završio na smeću, u nekom landfillu ili gdje već.”

Otkriva mi da reciklira koliko može, dijeli robu koju više ne nosi i često organizira buvljake gdje njezine najvjernije curke koje je prate uvijek nađu nešto posebno za sebe. “Na neki način pokušavam komade u kojima ja vidim neku vrijednost spasiti od propadanja i zaborava, dobrom fotkom i stajlingom dati im novu šansu da im neko produlji vijek nošenja. Izrazito me smeta brza moda i općenito potrošnost, anonimnost i zamjenjivost svega danas, tako i odjeće. Ne razumijem ekipu koja samo bezglavo kupuje i konzumira sve što im se servira kao ‘zadnji trend mode’ tog mjeseca, samo da bi taj isti komad nakon par nošenja završio u kontejneru.”

TRENDOVI SU ZA LJUDE KOJI NE ZNAJU TKO SU

Kaže da joj se polako, ali sigurno ta riječ trend počinje malo gaditi. “Super mi je citat na koji sam svojedobno naišla, a veli: “Trendovi su za ljude koji ne znaju tko su.” Nema šanse da navučem nešto na svoje dupe što mi ne stoji ili nije na neki način dio mene i osobnog stila, ma koliko bilo u trendu.” Komadi koje skuplja, a za koje smatra da su bezvremenski – dobre old school Levi’s traperice, kožnate torbice, dobra bunda u koju će investirati xy novaca i nositi 10 godina, vunene veste, ručno rađene haljine, detalji i modni dodaci na kojima se vidi da su ručni rad i u koje je uloženo truda, zanata i znanja za izradu.

“Ne kupujem planski. Svaki put kad sam išla u akciju kupovine i traženja primjerice crnih salonki, k’o za vraga nigdje nisam naletjela na njih, tako da sam skužila da je filozofija da treba imati uvijek otvorene oči i nešto para sa strane za taj investment piece komad kad naletiš na njega. Makar to bila bunda usred ljeta za vrijeme toplotnog vala (it’s funny cause it’s true!).”