Nije otrcana fraza, stres narušava zdravlje i ljepotu kože. Osvojila su nas ova profi rješenja

Psihologinja i dermatologinja otkrile su nam kako pobijediti stres i biti najbolja verzija sebe, iznutra i izvana

Užurbani ritam koji je zavladao našim životima ne ostavlja nam previše prostora da brinemo o sebi. Trčeći za obavezama rijetko imamo vremena stati, udahnuti, biti u trenutku. Kako prolazimo kroz dan, u mislima nam stalno iskaču ‘moram’ i ‘hitno je’.

Te ‘misli vodilje’ iako ponekad korisne, u prevelikim dozama negativno utječu na zdravlje – narušavaju kvalitetu sna, sposobnost koncentracije i pamćenja, ali ostavljaju i neizbrisiv trag na našoj koži… Gubitak elastičnosti, gubitak blistavosti i tanke linije samo su neki od signala koji se ispisuju na koži kada je organizam zasićen stresom.

Kako bismo se bolje organizirali, pronašli više vremena za male životne rituale radosti i više brinuli o sebi, potražili smo savjet stručnjaka. Psihologinja dr. sc. Vanja Putarek i dermatologinja dr. Dora Madiraca Glasović pokazale su nam kako biti najbolja verzija sebe unatoč prenatrpanom rasporedu.

Pod stresom ‘pucamo’ i mi i koža

Zbog gomile obaveza često smo izloženi ekstremnim dozama stresa i taj koktel hormona i emocija utječe na našu produktivnost, prisutnost, motivaciju, pamćenje…

“S jedne strane, kratkotrajni stres može biti koristan jer potiče biokemijske procese u organizmu koji povećavaju količinu energije i koncentracije, a time i učinkovito obavljanje posla. S druge strane, kronični, dugotrajni stres predstavlja jedan od ključnih neprijatelja mentalnog i tjelesnog zdravlja. Kod kroničnog stresa dolazi do dugotrajne proizvodnje kortizola (hormona stresa), a time često i do pada imunološkog sustava. S kroničnim stresom povezane su i povećane razine anksioznosti i depresivnost”, upozorava psihologinja Vanja Putarek.

Stres djeluje razorno na čitav organizam, a njegove se posljedice očitavaju i na koži, našem najvećem organu koji uz zaštitnu, ima i druge vitalno važne funkcije poput termoregulacijske, osjetilne i sekrecijske.

“Kada smo pod stresom, pod utjecajem simpatičkog živčanog sustava dolazi do otpuštanja hormona stresa poput kortizola i adrenalina koji imaju brojne negativne učinke na zdravlje kože. Kortizol potiče lučenje sebuma i djeluje proupalno, što dovodi do pojave komedona i akni. Stres pogoršava i postojeće bolesti kože poput ekcema, psorijaze, seborojičkog dermatitisa i rozaceje. Također, utječe i na obrambene mehanizme kožne barijere, čineći je osjetljivijom na virusne (npr. herpes simplex, zoster, veruke) ili bakterijske (npr. impetigo) infekcije. Oštećenje hidrolipidne barijere uz pojačani gubitak vlage uzrokuje dehidraciju, koža postaje osjetljivija i sklona iritacijama, postojeće bore se produbljuju i znakovi starenja kože postaju vidljiviji”, govori dermatologinja Madiraca Glasović.

Odmor, opuštanje i mindfulness

Da bismo smanjili djelovanje stresa, govori psihologinja Putarek, važni su nam odmor i opuštanje. “Odmaramo se kada ne trošimo ni mentalnu ni fizičku energiju (npr. odmaramo se kada spavamo), a opuštamo se kada u slobodno vrijeme radimo stvari koje nas vesele (npr. hobiji, druženja s drugim ljudima). Aktivnosti za odmor i opuštanje važno je birati na temelju naših interesa, ličnosti i mogućnosti, a ne na temelju trenutnih trendova i tuđih očekivanja”, napominje te dodaje kako nekoga najviše veseli odlazak u prirodu, dok drugu osobu može više veseliti crtanje.

Jedna od metoda koja nam može pomoći da smo svjesniji sadašnjeg trenutka i koja je korisna za redukciju simptoma anksioznosti i depresivnosti je mindfulness.

“Nije riječ o relaksacijskoj metodi, ali mindfulness može rezultirati i opuštanjem. Kod mindfulnessa se misli i doživljaji primjećuju, ali se ne vrednuju , odnosno ne propuštamo ih kroz filter naših navika, normi, želja i slično. To znači da ne procjenjujemo je li neka misao ili emocija prihvatljiva, sviđa li nam se ili ne, je li u redu da smo tužni, već samo opažamo da nam je na primjer neka misao prošla kroz glavu ili da smo doživjeli određenu emociju. Često smo oštri prema sebi i osuđujemo se zbog vlastitih postupaka, misli i emocija. Mindfulness nas uči da budemo blagi prema sebi te da ne vrednujemo neprestano sebe, svoja unutarnja iskustva i okolinu. Postoje razne aplikacije i tečajevi na kojima učimo adekvatno primjenjivati mindfulness u svakodnevnom životu”, savjetuje Putarek.

Beauty rutina kao metoda vježbanja prisutnosti

Tu nam se prirodno nameće pitanje – može li se mindfulness primijeniti u beauty rutini?

“Jutarnja beauty njega svakako može biti ritual koji nas opušta. Ako je moguće, dobro je izbjeći skakanje iz kreveta i munjevito utrčavanje u obaveze koje imamo za taj dan u planu. Kroz jutarnje rituale, bilo beauty njegu, ispijanje kave ili čaja, dajemo barem malo vremena umu i tijelu da se zagriju i budu spremniji za novi radni dan. Tijekom tih aktivnosti važno je da budemo prisutni, bez analize obaveza koje nas u tom danu čekaju. Pritom možemo primijeniti takozvani neformalni mindfulness, odnosno punu usmjerenost na aktivnost koju trenutno radimo. Tako kod beauty rituala možemo biti usmjereni na pokrete nanošenja seruma ili kreme na lice, osjeta koji krema proizvodi na licu (je li hladno, toplo), kakva je tekstura kreme, njezin miris…”, govori psihologinja.

Beauty rutina kao ritual prisutnosti

“Beauty sleep, odnosno kvalitetan osmosatni san također je važan za zdravlje i izgled kože. Procesi regeneracije kože najintenzivniji su dok spavamo, tada se ubrzava mikrocirkulacija, dolazi do pojačane produkcije kolagena i smanjuje se štetni učinak slobodnih radikala. Manjak sna odražava se na koži tako što ona postaje osjetljivija, gubi sjaj i elastičnost, te poprima sivkasti ton uz vidljive bore”, pojašnjava.

I bez obzira na vrstu stresora – manjak sna, lošu prehranu, emocionalne uspone i padove ili vanjske čimbenike kao što su UV zrake i onečišćen zrak – koži je potrebna posebna njega.

“Potrebno je koži vratiti vlažnost i potaknuti regenerativne sposobnosti pravilnom njegom, korištenjem blagog čistača ovisno o tipu kože i nanošenjem pripravaka koji sadrže hijaluronsku kiselinu, antioksidativne vitamine poput vitamina C, E i niacinamida, peptide, ceramide te probiotičke frakcije. Ne smijemo zaboraviti ni svakodnevno korištenje SPF-a u borbi protiv štetnih učinaka UV zračenja poput preuranjenog starenja kože i premalignih i malignih tumora”, upozorava dr. Madiraca Glasović.

Magični vitamini koje koža voli

Za zdravlje naše kože, dodaje, ključan je i uravnotežen mikrobiom, skup svih mikroorganizama koji žive u i na koži i čine biološku zaštitnu barijeru protiv potencijalno štetnih patogenih mikroorganizama.

“Probiotičke frakcije su inaktivirani oblici probiotičkih bakterija koje djeluju protuupalno i hidratizirajuće, te obnavljaju i štite kožnu barijeru. Njihovom upotrebom koža postaje otpornija, poprima zdravi sjaj, uz smanjenje vidljivosti tankih linija”, objašnjava.

Ništa manje nije važna uloga vitamina B3 i E. “Navedeni vitamini su snažni antioksidansi, oni neutraliziraju djelovanje slobodnih radikala kisika koji nastaju zbog štetnih čimbenika okoliša poput onečišćenja, stresa, pušenja, UV zračenja. Niacinamid, vitamin B3, obnavlja kožnu barijeru sprječavajući transepidermalni gubitak vode i potičući obnovu stanica. Također, djeluje protuupalno, reducira hiperpigmentacije, te je saveznik u borbi protiv akni. Vitamin E u kozmetičkim proizvodima nalazi se u različitim oblicima i djeluje protuupalno, fotoprotektivno i hidratizirajuće, te zbog antioksidativnog djelovanja štiti kožu od prijevremenih znakova starenja”, govori dermatologinja.

Nije dovoljno piti vodu, koži treba pomoć izvana

Iako je dobrobit vode za cijeli organizam neosporiva, liječnica naglašava da samo pijenje vode neće učiniti čuda za našu kožu, pogotovo ne za postojeće bore i vidljive znakove starenja.

“Izgubljenu vlagu potrebno je nadoknaditi korištenjem blagih čistača ili sindeta koji ne isušuju kožu, te nanošenjem hidratantnih pripravaka različitih tekstura ovisno o tipu kože. Masnijoj koži odgovarat će proizvodi laganije teksture na bazi vode, dok će bogate kreme na bazi ulja biti pravi odabir za suhu kožu”, govori te nastavlja:

“Moram naglasiti da su za postizanje optimalne hidratacije najidealniji pripravci u obliku boostera i seruma koji zahvaljujući svojoj laganoj strukturi i visokoj koncentraciji aktivnih sastojaka prodiru u dublje slojeve kože i obnavljaju je izvana i iznutra. Primjerice, Minéral 89 Booster te Minéral 89 Probiotic Fractions serum prepoznati su od strane potrošača i stručnjaka kao apsolutni prvaci u borbi protiv dehidracije kože. Minéral 89 Booster kultni je proizvod brenda Vichy, dok je sastav novog Minéral 89 Probiotic Fractions seruma ojačan probiotičkim frakcijama, vulkanskom vodom obogaćenom s 15 minerala i antioksidansom niacinamidom koji sinergijskim učinkom jačaju epidermalnu barijeru, vraćaju elastičnost, štite kožu od vanjskih štetnih čimbenika i vidljivih znakova stresa.”

Ovi su proizvodi, pojašnjava dermatologinja, posebni i po tome što svojom laganom strukturom s visokim udjelom termalne mineralizirane vode odgovaraju svim tipovima kože, čak i osjetljivoj. “Nanose se dva puta dnevno kao prvi korak u rutini. Nakon pranja blagim čistačem nanosimo ih kožu lica i vrata, kao podlogu prije kreme, dok se kod masne kože mogu koristiti i samostalno”, savjetuje dr. Madiraca Glasović.

Prioriteti se lakše određuju uz matricu hitno-bitno

Kako bismo smanjili negativan učinak stresa u svim segmentima života, vrlo je važno poraditi i na reorganizaciji svog vremena. Psihologinja Putarek ponudila je rješenje.

“Često uguramo u svoj raspored više obaveza nego što ih u jednom danu možemo odraditi bez žurbe ili stresa”, kaže. S jedne strane, dodaje, ponekad nas u tome vode (iracionalni) imperativi poput “moram to napraviti pod svaku cijenu, to ne smije čekati do sutra”, što nepotrebno povećava anksioznost.

“U tom slučaju važno je osvijestiti što je to što uistinu moramo napraviti, a koje imperative smo si nametnuli zbog perfekcionizma, nemogućnosti puštanja kontrole drugima, potrebe za dokazivanjem, te se pritom možemo upitati koliko su nam ti (samo)nametnuti imperativi korisni, koje su njihove posljedice za nas, vode li nas prema našim životnim vrijednostima… S druge strane, ponekad nas u pretrpavanju obavezama vodi loša organizacija vremena. Možda ne znamo dobro odrediti prioritete ili količinu vremena koja nam je potrebna za obavljanje pojedinih poslova”, napominje dodajući kako nam u tome može pomoći jednostavna matrica hitno-bitno.

“Bitne obaveze su one koje nas vode prema ispunjavanju nekih osobno bitnih kratkoročnih i/ili dugoročnih ciljeva, dok su hitne obaveze one koje zahtijevaju rješavanje u vrlo kratkom roku. Za početak, korisno je napisati popis obaveza za primjerice sljedeći tjedan. Zatim te obaveze raspodijelimo ovisno o tome koliko su hitne i koliko su nam bitne. Pritom je važno imati na umu da ne može sve biti i hitno i bitno! Dobro je da u ćeliji “hitno i bitno” bude što manje obaveza kako ne bismo bili u vremenskom škripcu, a to ćemo postići tako da obaveze iz ćelije “bitno i nije hitno” ne odgađamo. Za obaveze koje su bitne, a nisu hitne, korisno je odrediti kada ćemo se njima baviti, odnosno odrediti u rasporedu kada će te obaveze doći na naš dnevni red”, pojašnjava.

Delegirajte, ugasite notifikacije…

No, i tu treba biti oprezan. “Pritom veće zadatke pokušajte razbiti u manje dijelove kako biste bolje odredili koliko vam vremena treba da ih obavite i kako vam se motivacija ne bi smanjila kada vidite koliki zadatak vas čeka. Ako vam je motivacija niska, sjetite se da je najteže krenuti. Uzmite si oko 15 minuta da samo vidite što je to što biste trebali napraviti jer se obično kroz to vrijeme otpor prema obavezi smanji. Pokušajte izbjeći multitasking, osobito za zahtjevne zadatke. Kod jednostavnijih zadataka, koji zahtijevaju malo naših mentalnih resursa, multitasking može donekle funkcionirati, ali kod zahtjevnijih zadatka u pravilu nas usporava i smanjuje kvalitetu našeg uratka”, upozorava.

Obaveze koje nam nisu bitne, a hitne su, često rezultiraju mislima poput “Stalno nešto radim, a nikako da nešto korisno napravim”. Dobro je razmisliti, dodaje psihologinja, možemo li te obaveze delegirati nekome drugome ili ih odbiti.

“Konačno, obaveze koje nisu ni hitne ni bitne su poput distraktora i ponekad mogu služiti kao pasivni oporavak nakon odrađenog posla ili samo služe kao način odgađanja obavljanja važnijih poslova. Ponekad je to odgovaranje na nizove poruka kojima nema kraja. Takve aktivnosti dobro je izbjeći i iako je teško u tome uvijek uspjeti, pokušajte barem ograničiti vrijeme koje provodite u njima, u čemu vam mogu pomoći i aplikacije koje primjerice blokiraju pristup društvenim mrežama. Ugasite notifikacije za privatne poruke i ostavite odgovaranje na njih za kasnije jer iako je teško to učiniti – korisno je”, savjetuje za kraj Putarek.