Martina je kustosica u MSU koja ima netipičan stil. Pokazala nam je što nosi na posao

Uz kustosice se obično vežu crna boja i minimalistički stil, no Martina Munivrana voli nositi baš suprotno

Martina Munivrana ima poseban, možemo reći eklektičan stil. U svakom slučaju onaj koji ne bi pristajao svakome. Kustosicu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu svakako ćete primijetiti na otvorenjima izložbe jer Martina voli boje i odjevne komade koji privlače pažnju svojim uzorcima ili krojevima. U moru kulturnjaka koje ćete najčešće vidjeti u crnim i bazičnim bojama, ona se izdvaja kao žena koju moda zabavlja.

Moda u umjetničkom svijetu

Jedna od velikih prednosti njezinog posla kao kustosice svakako je ta da je on ne ograničava. “Ovaj posao daje mogućnost da budete ono što jeste i u načinu odijevanja. Često se dogodi da svašta kombiniram, tako da nekad ne mogu ni razlikovati svoj poslovni stil od onoga koji preferiram u slobodno vrijeme. Neki projekti ipak zahtijevaju rad u zahtjevnim prostorima i onda je najbolje nositi nešto jednostavno, kao i obuti tenisice”, kaže Martina.

“Neovisno o tome imam li poslovni sastanak ili ne, odjenem se u ono u čemu se taj dan dobro osjećam. Ako nemam neku ideju, pojavit ću se u bijeloj majici, trapericama i tenisicama, a mogu i odjenuti najbolju kombinaciju koju imam.”

Koliko su uopće važni izgled i stil u umjetničkom svijetu? “Pa svakako je sadržaj važniji od omota, ali odjećom ipak nešto govorimo i važno je kako sebe prezentiramo. Što se tiče kustoskog posla, uz nas se najviše veže crno-bijela kombinacija i taj neki ‘odjeća mi nije važna’ dojam, crna dolčevita i crveni ruž. Mislim da je super kad čovjek osvijesti da je u redu poigrati se u tom odabiru. Osobno ne bježim od boja i idem za onim odabirima za koje znam da mi dobro stoje. Naši karakteri izražavaju se kroz to kako izgledamo i zračimo.”

Idem za onim odabirima za koje znam da mi dobro stoje. Naši karakteri izražavaju se kroz to kako izgledamo i zračimo

Kao i u svakom poslu, i u ovom postoje ljudi koji će smatrati tako nešto pretjerivanjem. “Ne razmišljam o tome, s godinama sam pronašla svoj unutarnji mir. Takvi ljudi sigurno postoje i ljudi jednostavno vole komentirati i donositi zaključke o nekome na temelju izgleda, bez da upoznaju osobu. Većini je najlakše donijeti sud na prvu loptu.”

Voli nositi posebne komade

“S godinama sam prihvatila sebe i ono što mi se sviđa. Tako da kada kupujem više ne razmišljam niti propitkujem je li nešto ok ili nije. Kao mlađa jako sam voljela nositi crnu boju. Volim je nositi i sad, ali evo nekako sam primijetila da što sam starija, to češće biram boje”, opisuje Martina svoj stil.

Unatoč odličnim komadima koje posjeduje, za sebe kaže da ne voli shopping, a kupuje neplanirano i instinktivno, najčešće kada joj je to usput. “Ako baš nešto tražim otići ću u tih par dućana brendova koje volim i gdje znam da ću pronaći ono što mi treba. No, uglavnom moji shoppinzi traju po deset minuta.”

Voli jako kupovati u zagrebačkom concept storeu Garderoba, komade brenda Twinset i Max Mara, i to su joj omiljene shopping lokacije u gradu, dok na putovanjima shopping preskače. “Kada putujem previše volim uživati u gradu kojem jesam, osjetiti kako diše. Radije ću otići na neki dobar ručak, nego potrošiti vrijeme u shoppingu”, dodaje.

Kada putujem previše volim uživati u gradu kojem jesam. Radije ću otići na neki dobar ručak, nego potrošiti vrijeme u shoppingu

Concept store Garderoba naprosto obožava i od tamo već posjeduje nekoliko torbi, košulja, suknji i haljina poznatih skandinavskih brendova. “Imaju mi genijalne komade koji nisu za sve, za neke od njih baš treba biti hrabar. Oduševila me i energija same vlasnice, tako da volim često svraćati tamo. Max Mara mi je lokacija za klasične komade, dok sam u Twinsetu nedavno pronašla ove tamno plave široke traperice koje obožavam. Tu i tamo znam pogriješiti s pokojom kupovinom, pa se onda pitam ‘što mi je to trebalo’, no jako, jako rijetko. Iskreno, ne kupujem često i puno jer me odjeća ne veseli kao prije. A i u ormaru imam nekih komada koje čuvam godinama i kad ih odjenem i dalje izgledaju odlično.”

Poslovni vs. osobni stil

Unatoč tome što se odlično odijeva, Martina živi poprilično neopterećeno po pitanju mode, što zvuči idealno, pa me zanimalo kako odolijeva trendovima ili onim dobro poznatim ženskim trenucima u kojima nam stalno treba nešto novo.

“Da sad idem raditi popis odjeće koja mi treba, definitivno bi bilo stvari na tom popisu, ali ja jednostavno nemam taj kod da bih sad išla to ciljano tražiti. Primjerice imam jednu haljinu koju sam kupila prije više od pola godine uz koju točno znam kakav kardigan bi mi pristajao, ali neću ga ići tražiti. Nekako znam da ću ga već negdje pronaći usput, ili će on pronaći mene. Ne opterećujem se time.”

Martinin posao ne traje samo osam sati dnevno. Kako i sama kaže, njezin lifestyle nije takav da će ona doći doma nakon osam sati radnog vremena pa se presvlačiti i uređivati za nastavak dana. Martina je najčešće u pokretu cijeli dan, osobito jer ima i troje djece – tri sina koja zatim vozi na razne aktivnosti poslije škole. “Dan mi započne ujutro i završava navečer. Nakon posla obavljam još milijun stvari, tako da ono što odjenem ujutro mi mora biti i dovoljno praktično”, komentira mi.

Dan mi započne ujutro i završava navečer. Nakon posla obavljam još milijun stvari, tako da ono što odjenem ujutro mi mora biti i dovoljno praktično

Zato preferira i niske potpetice, a jako voli nositi i tenisice. “Preferiram udobnost, ali volim i dobre cipele. Potpetice si mi lijepe i imam ih nekoliko za posebne prigode, ali ne odgovaraju mi svaki dan jer mi nisu dovoljno praktične. Sviđa mi se što su i kod nas tenisice prihvaćene u poslovnom odijevanju, ako se naravno elegantno iskombiniraju.”

Prilikom razgovora Martina mi je otkrila kako ovo ljeto putuje u Berlin, Portugal pa na kraju Zadar, a kao svoje ultimativne odjevne komade za ljeto smatra haljine i traperice. “Volim klasične modele traperica, a ove sezone pronašla sam jedne vrećaste koje dobro pristaju i uz niske i visoke potpetice, tako da ću ih moći nositi u dnevnim i večernjim prigodama.”