Marija Kulušić je tjedan provela na Tjednu mode u Skopju. Podijelila je s nama svoj dnevnik putovanja

Hrvatska dizajnerica Marija Kulušić odlučila je s nama podijeliti svoj dnevnik putovanja iz Skopja gdje je predstavila svoju posljednju kolekciju

Svoj put prema Skopju smo odlučili odraditi autom, kao mali roadtrip, a s obzirom da je put poprilično dug isplanirali smo prespavati negdje usput te se odlučili za Niš, gdje smo se stvarno zadovoljili obilnom večerom.

SRIJEDA

U Skopje stižemo 27.3. odnosno u srijedu, a aktivnosti kreću u četvrtak i to je jedino vrijeme koje ću imati slobodno za razgledati grad. Skopje je vrlo zanimljiv grad, ima tu puno novije arhitekture s obzirom da je u potresu 1963. oštećen dobar dio grada. Uglavnom su to građevine u raznim neo stilovima, najviše njih je građeno po uzoru na antičku Grčku – poput hramova s kolonadom stupova.

Budući da su novije gradnje, blještavo su bijele boje i cjelokupni dojam je pomalo konfuzan jer uz njih su redovi stupova koji podsjećaju na one šarmantne pariške, ali su ovi puno gušće zbijeni i djeluju kićeno. Toliko je tu raznih utjecaja da se moraš zapitati što je s njihovim identitetom.

Cijeli centar je prepun skulptura divovskih dimenzija, uglavnom je to Aleksandar ili neki drugi osvajači. Čak sam pročitala informaciju da su građani prije par godina prosvjedovali protiv gradnje takvih skulptura jer narod nema novca za osnovno i to je itekako vidljivo na ulici. Zanimljiva je brutalistička arhitektura koja je jako snažan kontrast ranije navedenim ‘neo’ primjercima. Ono što je još zanimljivije jest bazaar tj. stari dio grada s obrtima i radnjama; od zlatara, tkanina, antiknih predmeta i tekstila. Ovdje se može vidjeti ponešto autohtono.

ČETVRTAK

U 9 sati dolazim u United Fashion showroom na lokaciji gdje će se održati i Fashion week Skopje, upoznajem ljude s kojima sam ranije komunicirala mailom, vrlo mladi i sposobni pojedinci koji su osmislili odličan kontakt za budućnost. Usput se me par dana prije pozvali da se predstavim u sklopu Tjedna mode. Pripremam svoju kolekciju i stavljam sve na vješalice.

Ostalo mi je nešto vremena za razgledati grad pa sam odlučila otići do gradskog muzeja koji je ostavljen u jednakom stanju koje ga je zadesilo u 5 ujutro 1963. godine. Potres je oštetio vanjski dio muzeja, no iznutra je vrlo dobro sačuvan i ostavljen takav pa izgleda pomalo zapušteno što mu daje neku čar. Sat koji se nalazi na fasadi muzeja je stao u vrijeme potresa i tako stoji i danas. Muzej je malen i najzanimljiviji dio je svakako onaj posvećen njihovom folkloru, tu zaista ima prekrasnih nošnji i tekstila. Postoji i krilo posvećeno potresu, fotografije te izresci iz novina.. Ono što moram istaknuti posebno je hrana koja je u Skopju stvarno odlična i za naše prilike vrlo jeftina.

U 9 se nalazimo na druženju u “Public roomu”, to je restoran, bar, co-working space gdje ćemo imati dnevne radionice, i upoznajem par dizajnera iz susjednih zemalja, pa i Belgije, Rumunjske, Grčke, Njemačke. Oko ponoć premoreni odlazimo spavati jer dan sutra počinje vrlo rano.

PETAK

U 8.30 se nalazimo u istom prostoru kao i sinoć, samo kat više, gdje su prostori za seminare. Upoznajemo predstavnike ponekih makedonskih tvornica tekstila i izrade odjevnih predmeta koji nam objašnjavaju cijeli proces – od izrade protipa do masovne proizvodnje. Uglavnom su to tvornice koje surađuju s velikim brendovima poput Esprita, Tommyja Hilfigera, Twinseta, i izrađuju kvalitetnu odjeću povoljnije nego na našim prostorima.

Nakon toga smo imali priliku razgovarati osobno sa vlasnicima raznih tvornica o budućnosti te upitati što god nas je zanimalo. To je bilo stvarno korisno iskustvo. Odlazim u hotel spremiti se te jurim na otvorenje showrooma u 18 sati. To je ujedno i moje prvo takvo iskustvo, a uz preporuke za dalje je bilo stvarno korisno jer su u organizaciji bili ljudi s puno iskustva koji rade s raznim brendovima.

SUBOTA

Dan započinje rano, već u 7.30, kada krećemo prema jednoj tvornici koja se nalazi sat vremena od Skopja. Tamo sam imala priliku vidjeti proces izrade manjih serija odjeće te bojanje trapera i ostalog tekstila. Nakon toga odlazimo u stari dio grada gdje smo dobili zadatak fotografirati kako bismo te fotografije kasnije koristili na radionici, no ja nažalost moram na probu za reviju koju imam večeras te nisam bila prisutna na radionici s ostalim kolegama dizajnerima.

Odrađujem probu i žurim u hotel pod tuš kako bih stigla nazad oko 7 pripremiti modele za reviju. Mini slom živaca – moja glazba (što mi je bitno) je zamijenjena s glazbom dizajnerice koja ima reviju nakon mene. I to nije prvi put da mi se tako nešto dogodilo. Nakon pokojeg oštrog komentara brzo to zaboravljam jer su oni zaista dragi i trude se ugoditi pa im ne možeš toliko zamjeriti nenamjerne propuste. Poslije odlazimo na party gdje sam imala priliku upoznati kolege dizajnere i shvaćam da smo svi u sličnim problemima.

NEDJELJA

Buđenje nam pada nešto teže danas jer smo se sinoć dugo zadržali na partyju. Danas su nam predviđene dvije radionice, a prva kreće već od 9 sati. Radionicu nam vode dvije profesorice iz Ljubljane, a razgovaramo o bitnim temama poput održivosti u modi, recikliranju; bez ukrašavanja komentiramo što bismo htjeli promijeniti i postići, koji nam je idealan cilj. Zaključujemo da bismo većinom htjeli biti transparentniji u svom radu, no to nije jednostavno i naravno to košta. Usput smo razmjenili kontakte kako bismo se povezali u budućnosti, savjetovali jedni druge ili preporučili nešto.

Nakon pauze za ručak nastavljamo dalje s drugom radionicom gdje smo mogli vrlo otvoreno, isključivo na temelju fotografija, kritizirati tuđi rad te smo i sami bili kritizirani. Zanimljivo je čuti nečije mišljenje na temelju vizuala jer smo stvarno komentirali dobro i loše bez susprezanja. Drugi dio radionice bio je više opuštajući; te iste fotografije koje smo kritizirali imali smo priliku redizajnirati potaknuti svojim odlaskom na bazaar. Odlučila sam se na kolaž tehniku jer smo imali desetak minuta vremena. Zatim smo i to kratko prokomentirali te žurno otišli prema hotelu kako bismo zadnju večer posjetili showroom.

Zadnja večer je bila jako opuštena, već smo se svi dobro upoznali i opušteno smo razgovarali o svojim situacijama, iskustvima itd. Pozdravljamo se, spremamo stvari oko 23 sata i idemo prema hotelu prespavati zadnju noć u Skopju. Zaključujem da je ovo bilo lijepo i stvarno korisno iskustvo za budućnost. Skopju se definitivno vraćam zbog dragih ljudi, ok priznajem, i zbog hrane.