Je li zbilja gotovo s revijama u Hrvatskoj? Razgovarali smo sa šest insajdera

Dizajneri te profesorica i asistent sa Zavoda za dizajn tekstila i odjeće predviđaju kako će izgledati prezentacija hrvatskog dizajna u 2021.

Hrvatska modna scena već godinama polako umire. U studenom 2015. održan je posljednji Modni ormar na kojem su pred internacionalnim žirijem svoje radove prikazivali mladi dizajneri i studenti modnog dizajna. U svibnju 2017. posljednji je put održan udruženi Fashion Week Zagreb i Cro A Porter, u studenom iste godine održan je posljednji Fashion Incubator, još jedno natjecanje za mlade čiji je pobjednik kao dio nagrade dobio i nastup na zagrebačkom Fashion.hr-u. A onda je u srpnju 2020. održan i posljednji Fashion.hr čiji su nam organizatori rekli da će u budućnosti svoje snage usmjeriti u neke druge projekte. Producent Zagreb Fashion Destinationa, Tonči Šundov, rekao nam je da će se to događanje, jedino od iznad navedenih, ove godine sigurno održati, no budući da je epidemiološka situacija i dalje neizvjesna, ne znaju još u kojem obliku.

I što nam onda preostaje? Povremene izložbe te jedno malo, ali važno događanje, revija diplomskih kolekcija studenata modnog dizajna Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu, poznatija pod imenom DIPMOD.

O tome kako će oni pristupiti ovoj godini u kojoj prvi put od 2003. kad je osnovan Cro A Porter, nemamo tjedan mode, razgovarali smo s dizajnerima brendova Envy Room i Klisab te s izvanrednom profesoricom Jasminkom Končić i njenim asistentom Dujom Kodžomanom sa Zavoda za dizajn tekstila i odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu.

ORGANIZACIJA JE SADA ISKLJUČIVO NA DIZAJNERIMA

U svijetu tjedni mode najčešće funkcioniraju tako da jedno tijelo, obično financirano od strane države i donatora, organizira čitav tjedan mode i odlučuje o tome tko će tamo predstavljati svoje nove kolekcije. U Velikoj Britaniji to je British Fashion Council, u SAD-u je to Council of Fashion Designers of America. Neki će reći da u Hrvatskoj imamo Hrvatsku gospodarsku komoru i Zlatnu iglu koja je ujedno i najdugovječnija manifestacija u Hrvatskoj. Njezina je 85. sezona održana u rujnu 2020. Međutim, s obzirom na to da moda po svojoj definiciji spaja predmet i značenje, dok obrt podrazumijeva izradu nečega da bi se stekla zarada, ono što vidimo na Zlatnoj igli, uz nekoliko iznimaka, ne možemo baš definirati kao modu.

Dizajneri su stoga u ovom slučaju gdje organiziranih tjedana mode više nema, prepušteni sami sebi. Nikica Ivančević i Vjeko Franetović već nekoliko godina samostalno organiziraju revije, a u 2020. su zbog pandemije koronavirusa imali virtualni reviju. Ovogodišnju reviju još nisu počeli planirati, no, kažu, optimistični su. “Reviju već nekoliko godina radimo u jesensko doba. Pripremili smo bridal kolekciju koja će uskoro biti u javnosti. Počeli smo s pripremama s kolekcijom za proljeće i ljeto. Sve to planiramo predstaviti putem lookbooka i kampanje. Jesen je daleko i nismo se uhvatili još revije. Svakako će se u nekom obliku dogoditi.”

U Hrvatskoj smo od hiperinflacije modnih revija došli do toga da ih više gotovo pa uopće nema

Jednu od poslovno vrlo uspješnih godina u 2020. imao je dvojac Klisab. “Godinu smo započeli s kolekcijom naočala u suradnji s optikom Ghetaldus, osvojili smo Modnu nagradu Ana Lendvaj za najbolju kolekciju 2019. i Elle Style Awards za najbolji dizajn accessoirea. Uz to, lansirali smo tri kolekcije. Dakle, ne možemo reći da je bila niti pasivna niti neuspješna. S poslovne strane, s razvojem događaja mijenjali smo planove, bilo je turbulentno, ali rast poslovanja smo, iako manji od projiciranog, ipak ostvarili. Možemo reći da je za Klisab ovo bila odlična loša godina.”

Marko Šabarić i Tomislav Kliškinić do sada su svoje nove kolekcije prikazivali u obliku revije na Fashion.hr-u te će im njegov izostanak biti najveća promjena u načinu rada 2021. godine. “Revije volimo i nedostaje nam živa i direktna interakcija s publikom koju one omogućuju. S druge strane, priprema revija je uvijek bila iscrpljujuć posao, neovisno o podršci koju nam je FHR tim pružao. Tako da su vrijeme i energija koji bi inače bili utrošeni na pripremu revija sada preusmjereni i iskorišteni na nova istraživanja u samim kolekcijama, a koja je raniji ritam rada odgađao. Sezona bez revija je ujedno sezona u kojoj smo imali slobodu potpuno samostalno krojiti kalendar lansiranja, što je ugodna pozicija.” No, kažu da se ipak raduju da ponovno uživo predstavljaju svoje kolekcije iako bi se to, dodaju, moglo dogoditi tek na jesen. Otkrili su nam ovom prigodom i da je jedna od uzbudljivijih stvari na kojima rade za prvi kvartal ove godine, online trgovina.

MOGU LI STUDENTSKE REVIJE BITI PREDVODNIK PROGRESIVNOG PROMIŠLJANJA DIZAJNA

Na pitanje o tome imaju li predviđanja o tome kako će ova godina izgledati za hrvatsku modu, dvojac iza brenda Klisab otkriva da smatraju da ćemo pratiti sve više nišnih projekata kroz koje bi dizajneri mogli iznenaditi novim načinima privlačenja publike.

Jedan takav nišni projekt je i diplomska revija studenata modnog dizajna Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu poznata pod nazivom DIPMOD. Iza nje stoje izvanredna profesorica Jasminka Končić, a od 2018. i njen asistent Duje Kodžoman. Ono po čemu je DIPMOD poseban jest činjenica da se radi o jedinoj reviji kuriranog modnog dizajna koja trenutno postoji u Hrvatskoj. Radovi koji ondje vidimo pomno su razrađivani kroz nekoliko mjeseci tijekom diplomskog studija modnog dizajna na TTF-u, a priliku za nastup dobivaju samo najbolji diplomanti odnosno oni čiji se radovi konceptom i izvedbom ističu. Ako situacija s koronavirusom i pripadajuće epidemiološke mjere to dopuste, DIPMOD će se nakon jedne preskočene godine, u 2021. ponovno održati u fizičkom obliku.

“S obzirom na kvalitetu diplomskih kolekcija koje imamo te zbog godine pauziranja zbog nepovoljne epidemiološke situacije, svakako se nameće potreba održavanja ovogodišnjeg DIPMODA”, govori nam izvanredna profesorica i osnivačica ove manifestacije, Jasminka Končić. “Još promišljamo najbolji način kako prezentirati svježa diplomska ostvarenja kako ne bi ostala nezabilježena. Svjesni smo da na kontinuitetu DIPMODA moramo raditi no trenutno ne mogu sa sigurnošću reći hoće li se raditi o fizičkom održavanju modne revije, koja je s obzirom na epidemiološku situaciju i karakter pripreme modnih revija (velik broj ljudi iza, na i oko pozornice) riskantna. Izglednijim mi se čini virtualni oblik prezentacije ovogodišnjih diplomskih kolekcija. Koliko god nam se u prvi mah može činiti da je izostanak modnih revija minus za svijet mode, smatram da je novo vrijeme iznjedrilo kvalitetne načine predstavljanja koje možemo pratiti na umjetničkim akademijama koje podučavaju modu, ali i na modnim natjecanjima poput ITS. Na taj način, interdisciplinarnijim pristupom stvaramo mogućnost trajnijeg i kvalitetnijeg zapisa u obliku modnog filma ili videa.”

Bilo bi puno bolje da se duh vremena u kojem živimo iščita kroz stvaralaštvo, a ne da je prepoznatljiv po tome da događanja ne postoje

S njom se slaže i Duje Kodžoman. “Povratak prezentaciji kolekcija u vidu revija mi se ne čini pretjerano izvjestan u skorijoj budućnosti. Međutim, moda je vezana uz formu modne revije, i iako bih taj format nazvao arhaičnim, vjerujem da je to tradicija koja se neće prekinuti. Virtualne revije su se u protekloj godini pokazale kao zanimljiva alternativa, jer je njihov produkcijski aspekt jednako zahtjevan kao i kod uspješne realizacije klasične modne revije. U Hrvatskoj smo od hiperinflacije modnih revija došli do toga da ih više gotovo pa uopće nema, pa ne čudi niti podatak da smo u protekloj godini imali samo dvije virtualne revije. Međutim, bitna je kvaliteta, a ne kvantiteta, a ja bih u kontekstu kvalitete izdvojio antwerpenšku reviju diplomskih kolekcija, koja je u postprodukciji lišena tijela, pa je sav fokus bio na odjeći.”

Uz virtualni ili fizički DIPMOD, Končić i Kodžoman ove godine u suradnji s Galerijom Bernardo Bernardi organiziraju međunarodni online simpozij i izložbu Mihaele Brajković, a pripremaju i bijenalni katalog DIPMOD_4_5 koji donosi presjek onoga što smo vidjeli na DIPMODU 2018. i 2019. godine. I to je nužno jer, kako zaključuje Kodžoman, “kontinuitet održavanja manifestacije bitan je kao svojevrstan zapis modnog stvaralaštva studenata modnog dizajna, i bilo bi puno bolje da se duh vremena u kojem živimo iščita kroz stvaralaštvo, a ne da je prepoznatljiv po tome da događanja ne postoje.”

MOŽEMO LI ZBOG GLOBALNE PANDEMIJE VIŠE CIJENITI LOKALNI DIZAJN

Kod pitanja smatraju li da je unatoč tome što gubimo manifestacije te je smanjena količina pristutnosti hrvatskog modnog dizajna u javnosti, situacija s pandemijom koronavirusa ipak potaknula građane na to da podržavaju lokalno, Nikica i Vjeko iz Envy Rooma nemaju tako optimističan odgovor. “Ne vjerujemo da će se stvari toliko promijeniti. Mišljenja smo da se kupuje ono što vam se sviđa i što si možete priuštiti, a porijeklo je u modi nažalost manje bitno.”

Marko i Tomislav iz Klisaba pak dijele mišljenje da je podržavanje lokalnog nešto što je ljudima postalo važno kroz ovu godinu. “Teško možemo govoriti u tuđe ime, ali sudeći po diskursu koji se razvio, dojma smo da je podržavanje lokalnog, u modi i šire, tema prema kojoj je široki krug potrošača sada snažno potaknut donijeti stav. I ne samo prema pitanju gdje je proizvod ‘made in’. Navike kvantitete i kvalitete kupnje sada su uronjene u katalizator redefiniranja, što pri tom nužno ne znači i neminovnu ili trajnu promjenu tih navika.”

Profesorica Končić, međutim, misli da se moda ne bi trebala vezati uz patriotizam niti geografiju. “Govoriti o lokalnom u području modnog dizajna jako je teško”, kaže. “Moda ne bi trebala imati granice i kategorije lokalnog jer se takvom terminologijom približava tradicijskoj odjeći. Umjesto podjele na lokalni hrvatski i međunarodni dizajn prije bih se priklonila podjeli na kvalitetan i nekvalitetan modni dizajn. U tom kontekstu bilo bi mi drago da u kontekstu hrvatskog dizajna možemo govoriti u kategorijama visoke kvalitete i konkurentnosti. Nažalost, tome još nije tako. Online kupovina je jača nego ikad tako da su strani brendovi dostupni i kvalitetom odskaču od domaćih koji im produkcijski i marketinški teško konkuriraju.”

Bilo bi mi drago da u kontekstu hrvatskog dizajna možemo govoriti u kategorijama visoke kvalitete i konkurentnosti. Nažalost, tome još nije tako

S njom se slaže i Duje Kodžoman. “Interes za hrvatski dizajn može se mijenjati prvenstveno kvalitetom, a sekundarno uspješnom marketinškom propagandom”, govori. “Za sad mi nije poznat domaći brend koji zadovoljava oba kriterija. Pojedini diplomanti TTF-a imaju kvalitetne diplomske kolekcije koje su nerijetko priznate od strane i domaće struke, ali nažalost često priča na tome stane. Razlog je uglavnom financijske prirode. Bez imalo romantiziranja treba reći da moda zahtjeva pozamašna financijska sredstva, a dobar dizajn je dvopartitan i podrazumijeva besprijekornu produkciju odjevnog predmeta i autentičnost dizajna. Studentima je nakon školovanja teško nastaviti eksperimentiranje s materijalima, tehnikama i krojevima, a mislim da je upravo to ključno. Dizajn se treba razvijati, a brend treba napredovati, sve ostalo u modnom dizajnu predstavlja stagnaciju uz koju je nemoguće očekivati da će interes za dizajn rasti.”

Zanimljivi su to zaključci koji navode na onaj konačni koji će još neko vrijeme biti dvojak. Naime, cijela ova situacija upućuje na to da će godinu preživjeti samo oni koji imaju novca. “S obzirom na trenutnu situaciju i obrazovne, socijalne, financijske i profesionalne restrikcije kojima su svakodnevno okruženi zabrinuta sam za naše diplomante. Trenutno im je teško savjetovati da nastave školovanje u inozemstvu, traže internship i sl. Vjerojatno će i oni sami morati pronaći međunarodne virtualne platforme za vlastitu promociju, a dok ih ne pronađu nastaviti raditi na sebi, istraživati i samoobrazovati se”, odgovara profesorica Končić na pitanje gdje će u svemu tome svoje mjesto pronaći diplomanti modnog dizajna.

S druge strane, možda će upravo ovo zatišje na sceni odnosno nedostatak predodređenih formi prezentacije novih kolekcija, dovesti do toga da, kako diplomanti tako i etablirani dizajneri bolje promišljaju ono što predstavljaju javnosti te da pronađu načine kako inovativnim pristupom u konceptu i izvedbi privući publiku. Novac pritom zaista ne mora biti ključan kao što smo vidjeli tijekom ove godine u kolekcijama vrlo zvučnih imena kao što su Vivienne Westwood ili Sarah Burton (Alexander McQueen) koje su za proljeće 2021. kreirale kolekcije od materijala iz fundusa, bez ikakvih ulaganja u nove. Pa i u kolekcijama domaćih imena od kojih je Marija Kulušić također koristila stare materijale bez ulaganja u nove, dok je primjerice Mirjam Krajina reciklirala plastiku termičkom obradom ne bi li kreirala kolekciju modnih dodataka, a Marija Gala Vrbanić i Filip Vajda kreirali kolekcije koje su isključivo virtualne. Mogućnosti su beskrajne, a upravo je kriza nerijetko ta koja djeluje kao katalizator za inovacije.