Nekad je nužno odabrati stranu
PRIČA

Ivo i Mak su prije godinu dana otvorili kliniku za tenisice. Sredili su stotinjak pari pa sam im odnijela svoj

FOTO: Aleksandar Selak

Klinika za tenisice zvuči preludo, zar ne? Saznala sam sve o dečkima koji su je otvorili

Odrastala sam u 80-ima i 90-ima i običaj kod nas u obitelji bio je prije svake školske godine otići u Trst po novu odjeću i obuću. Tenisice su tada bile glavna stvar i uvijek sam lomila koplja sa svojim ocem oko njih. Točno sam znala što želim, a to je najčešće probijalo budžet. Cijene su se kretale oko 100 maraka ili 100 tisuća lira, tako da je 130 ili 150 ipak bilo malo previše. Našli bi se na pola puta, a nosila bi ih do rupe na prstu ili potplatu. Sjećam se gotovo svakog para, moj brend je bio Nike i ganjala sam ih svake sezone. Vremena su bila drugačija, konzumerizam je bio tek u povojima, ali je izbor bio genijalan.

Otada je prošlo barem 25 godina i bilo bi neobično da se ništa nije promijenilo, ali bismo sigurno preživjeli. Danas se tenisice često kupuju i nekoliko puta godišnje, novi modeli izlaze brzinom munje i ne stignemo uništiti par koji nosimo. Ako ga uništimo onda ga bacimo i kupimo novi. Na sreću, stvar baš i nije takva kakva se meni čini, a to su mi potvrdili i super simpa dečki Ivo Glavaš i Mak Gojnić, studenti Zagrebačke škole ekonomije i managementa koji su osim prijateljstva prije godinu dana postali i poslovni partneri.

KRENULI SMO S IDEJOM CUSTOMA

Aleksandar Selak

“Došli smo na ideju prije nešto više od godine dana, pričali smo o tome u nekoliko navrata i Mak je jedan dan na pivu predložio da krenemo raditi s tenisicama. Trend dolazi iz Amerike, svi Zapadnjaci su totalno zabrijali na custom, a kod nas nije bilo nikog tko se bavi s tim. Kad sam otvorio profil Shoe Cleanique na Instagramu naletio sam na samo jednu ekipu koja radi slične stvari, ali su se bavili samo restauracijom. Nitko živ se nije bavio tenisicama”, započinje Ivo i dodaje da je ideja bila da trend zaživi ovdje, jer su mnogi željni posebnih stvari, ali i žele restaurirati tenisice koje su skupo platili. “Krenuli smo s idejom customa, pa smo skužili da je procedura slična kao i kod restauracije, a onda se krenula javljati ekipa i za čišćenje. Mnogi se ne usude npr. čistiti tenisice od brušene kože”, govori Mak.

Aleksandar Selak

Kažu mi kako se za sada većinom traži personalizacija jer svi žele neku sitnicu, od datuma rođenja, ili samo promjenu boje znaka. “Ljudi ful vole likove iz crtića”, otkrivaju mi, kao i to da su im bijele Jordanice kao platno, obožavaju ih oslikavati. “Više ih ni ne promatramo kao bijele tenisice nego kao podlogu za dalje”, kaže Ivo.

ČIŠĆENJE, RESTAURACIJA I PERSONALIZIRANJE

Aleksandar Selak

Obojica rade sve faze, ovisno o zadanom rasporedu. “Imamo puno posla trenutno, puno dizajnerskih tenisica za sređivanje i naravno personalizaciju.” O najbizarnijim zahtjevima ne žele govoriti, morala sam to poštivati, a za čišćenje tenisica kažu da im je potrebno oko sat vremena, onda još sat vremena za restauraciju, a cijene se kreću ovisno o zahtjevnosti komada ili njegovoj izradi i riziku poslovanja.

“Ako nešto uništimo, naravno to i plaćamo”, kaže Ivo. “Naravno da ne možemo napraviti baš sve, ali to onda i najavimo klijentima”, kaže Mak.

Cijena čišćenja kreće se od 100 kuna na više, ovisno o tome u kakvom su stanju i ovisno o tipu tenisica. Personaliziranje cijene od 300 kuna na više, ovisno o kompleksnosti dizajna. “Tu je slična stvar kao s tetovažama. Tih 300 kuna može biti puno nekome tko želi samo detalj, ali su cijene u inozemstvu barem nekoliko puta više nego kod nas”, komentira Ivo.

KLIJENTI SU NAM SVI KOJI NOSE TENISICE

Super Babe Killah

“Klijenti su nam baš svi, od profesionalnih sportaša, gospode u tenisicama od tisuću eura pa sve do mlađe populacije koja želi unikatni komad. Kultura tenisica ubija (iako kasnimo jedno deset godina kao i u svemu) tako da su naši klijenti baš svi koji ih nose” objašnjava Ivo. “Ponuda tenisica u Hrvatskoj je kriminal, budimo realni”, govori Mak. U Shoe Cleaniqueu možete očistiti, restaurirati i personalizirati tenisice, a ako treba mogu vam i nabaviti i oslikati željeni model.

“Teško je precizirati, ali po danu možemo napraviti 2-3 para personaliziranih. Zadovoljni smo što smo pokrenuli nešto naše, uložili vrijeme, novac i vještinu pa nam je lijepo gledati kako se to vraća. Ti možeš danas personalizirati što god hoćeš, nama su za sada u fokusu tenisice, ali i torbice, a sutra već ne znamo što će biti. Malo je problematično postaviti pravu cijenu, zbog slabe platežne moći, ali mic po mic ide”, kaže Mak.

Super Babe Killah

“Sjećam se kada sam došao doma i rekao starom da se želim baviti custom tenisicama i restauracijom istih, prvo me htio baciti kroz prozor uz komentar da što ću sada glumiti postolara. Druga stvar, nije vjerovao da bi s time uopće mogli napraviti išta. Kad je skužio da iz kamiona iznosim tenisice u dnevni boravak onda je skužio da je ozbiljno”, prisjeća se Mak.

Dodaju da su im dosta slobodne ruke i ekipa želi čuti njihove prijedloge, smatraju ih kompetentnima. Iako za sebe kažu da nisu umjetnici, uvijek inzistiraju ne nekim informacijama kao što su stil života, omiljene boje, bendovi, hobiji ili bilo što, što mogu vezati uz naručitelja. “Isto tako klijentima šaljemo rad po fazama da vide što se događa, sve je transparentno do zadnje faze”, dodaju dečki.

MOJE SAMBE NA ZADATKU

Sudeći po mojoj skromnoj kolekciji tenisica, više ih volim na drugima. Zadnje najdraže bile su mi Adidasov model Samba u bijeloj boji koje su se dosta brzo uništile. Našla sam se s dečkima na kavi i dala im otvorene ruke za moj par. Prije toga sam ih po ne znam koji put oprala u mašini na 30 stupnjeva. Na njima je napravljeno čišćenje i personalizacija s foto senzibilnim pigmentom koji na suncu mijenja boju, u mojem slučaju iz bijele u plavu. Cijena takvog farbanja iznosi 200 kuna.

Naglasak od prvog dana stavljaju na kvalitetu, tako da ćete svoj par možda čekati i do dva tjedna. Ali kada vidite svoj par tenisica, brzo ćete zaboraviti na čekanje. Ja jesam. Zaključuju kako je njihovo primarno tržište Hrvatska, a sramežljivo dodaju kako su već nekoliko komada poslali i u svijet.