S Aleksandrom Dojčinović sam razgovarala o novoj kolekciji, ali i beauty liniji koju pokreće

Aleksandru sam posjetila u njezinoj radioni u kojoj je prilično vruće. Nova kolekcija samo što nije vani

Brend Lei Lou već je više od 10 godina na tržištu, a Aleksandra ga je pokrenula u vrijeme kada se modna industrija nalazila u dosta nepovoljnom položaju. Bila je dovoljno hrabra da zakorači u tu nišu, a znamo koliko je svaki početak zahtjevan i težak. Zanimalo me može li prizvati osjećaj i atmosferu koja bi mogla opisati njezin početak.

Kaže mi kako se osjećaja baš i ne sjeća, već samo posla i toga da je uvijek, svaki dan davala sve od sebe. Znate, ona nije počela raditi tog trenutka kada je osnovala firmu, već je kao tinejdžerica šivala po mjeri za druge i prodavala svoje kreacije. Dobro je znala da za lijepe stvari moraš zaraditi sam, a ne očekivati da ti roditelji ispune svaku suludu želju. Dakle, trenutak kada je otvorila tvrtku bio je samo znak da je dovoljno sazrela za tako težak zadatak.

Nikada se nije opravdavala, niti je tražila opravdanja za nešto što možda nije napravila, već se uvijek trudila to ispuniti kad tad. Ne sjeća se ni da je bila u nekom nepovoljnom položaju, jer je i po tom pitanju mišljenja da tko hoće nađe način, a tko neće nađe izliku. “Nije mi bilo lako, pogotovo predstaviti se partnerima. Žena, koja prodaje odjeću koju je dizajnirala sama, na malom tržištu.” – rekla mi je Aleksandra. No, neki od njih odmah su prepoznali njezin potencijal, pa tako već jedanaest godina njezina leđa čuva Opel, na čemu će im biti zauvijek zahvalna.

Nije mi bilo lako, pogotovo predstaviti se partnerima. Žena, koja prodaje odjeću koju je dizajnirala sama, na malom tržištu.

Vrlo brzo njezina je odjeća postala sinonim za ženstveno u svakoj prilici i nema žene koja nije željela nositi haljinu s njezinim potpisom. Iza nje je danas jedanaest godina puta po dvije sezonske kolekcije godišnje, plus još nekoliko capsule kolekcija koje predstavlja između sezona. Kaže kako ovaj posao, istina, nije fizički, međutim kreativa sama po sebi dosta je mentalno iscrpljujuća jer od tebe traži da konstantno budeš na visini i konstantno korak ispred.

Ponosna je na sve svoje kolekcije, ali ne u smislu da se njima hvali, ove prošle je arhivirala jer uvijek razmišlja što će raditi sutra, a ne gdje je bila jučer. “Recimo, nakon revije slijedi mali odmor, a već u siječnju predstoji mi finaliziranje jednog projekta o kojem sam dugo maštala. U suradnji s Biobazom, naime, dizajnirala sam svoju liniju proizvoda za tijelo, meni omiljene arome citrusa i sa šljokicama i jedva čekam vidjeti prve reakcije.” – objasnila je.

Danas zapošljava 30-ak radnika i izvozi u 14 zemalja svijeta. Najviše izvozi u Sjedinjene Američke Države, no dodaje kako je to količinski još uvijek izuzetno malo za jedan brend u svjetskim razmjerima, međutim sasvim je u redu za naše uvjete.

Recimo, nakon revije slijedi mali odmor, a već u siječnju predstoji mi finaliziranje jednog projekta o kojem sam dugo maštala. U suradnji s Biobazom, naime, dizajnirala sam svoju liniju proizvoda za tijelo, meni omiljene arome citrusa i sa šljokicama i jedva čekam vidjeti prve reakcije.

Svoje bestsellere nam nije htjela otkriti, rekla je tek da bi se svi iznenadili jer su to često sasvim neočekivani krojevi i boje. Posjetila sam ju ponajprije što priprema šestu samostalnu reviju na kojoj će prikazati kolekciju za proljeće i ljeto 2019. Državni arhiv, vlak na potezu od Zapadnog do Glavnog kolodvora, palača Narodnog doma na Opatovini, Atelijer Meštrović i sada Kockica. Zanimalo me kako odabire lokacije i zašto ovaj put baš Kockica.

Aleksandra kaže kako joj se sve mora poklopiti, i priča, i prostor. Tkanine za reviju i koncept kolekcije ima spremne već godinu dana prije, pa kada traži prostor unaprijed zna što bi najbolje odgovaralo. “Važno je da je prostor ima dobru kulisu za scenu, da ima dušu, neku lijepu prošlost, pozitivnu konotaciju, da u ljudima izaziva ljubav ili nostalgiju, ali da je još uvijek nekako nepoznat svima i neotkriven.” – komentira Aleksandra.

U novoj kolekciji možemo očekivati šljokičaste mini haljine, špic ramena, pritajeni seksepil, kompleksne tkanine, naglašen struk, silueta općenito, nešto oštriji krojevi, a opet sve maksimalno ženstveno i glamurozno. Pomalo je i futuristička, jer ima dosta metalik elemenata.