Iako već nekoliko mjeseci odlazim u teretanu, nisam bila zadovoljna rezultatima. Odlučila sam u mjesec dana odraditi intenzivne treninge kako bih učvrstila tijelo i smanjila bokove i struk

Nakon četiri mjeseca provedena u teretani bila sam nezadovoljna postignutim rezultatima. Zato sam prije početka ljeta odlučila zamoliti trenera Deana u svojoj teretani da mi napiše program intenzivnih vježbi koje sam počevši 17. svibnja pa sve do 17. lipnja trebala provoditi. Cilj je bio smanjenje centimetara i učvršćivanje tijela. Htjela sam vidjeti mogu li u mjesec dana intenzivnog treninga i određenog režima prehrane postići svoj cilj, a to je čvršće tijelo.

Uz ciljane vježbe koje se izmjenjuju, tri su različite vrste treninga izrađene (tablica na dnu teksta), a tu je i poseban režim prehrane kojeg mi je predložio i kojeg sam se pridržavala: izbaciti slatko, ugljikohidrate samo za ručak i to samo šaku tjestenine, riže ili krumpira. Povrće sam mogla jesti koliko sam htjela i za ručak i večeru, bijelo meso i tunu isto tako, a navečer nikako nisam smjela jesti voće i većinu mliječnih proizvoda, zbog čega mi je najčešća večera bila posni ili zrnati sir s povrćem.

Izgubila sam 7 centimetara u struku

Kako bi se što više držala preporučenih namirnica večer prije počela sam si planirati meni za idući dan, od doručka, ručka, nekih zdravih međuobroka poput orašastih plodova koje sam u posudicama nosila sa sobom što mi baš zajedno s opremom za vježbanje (3 puta tjedno) nije bilo baš lako.

Prije prvog treninga izmjerila sam se i tada su mi mjere bile: struk – 87, guza – 97, noga – 55, grudi – 90, težina 58.8 kg. Nakon mjesec dana težina mi je bila 56 kg, a u centimetrima: struk 80, guza 93, noga u bedru 51 te grudi 84 cm. Znam da nije lako natjerati se vježbati i izdržati mjesec dana radeći kardio treninge, leđnjake, znojiti se na orbitreku i pitati se je li se ovo stvarno isplati. Stoga sam čitavih mjesec dana vodila dnevnik kojega možete pročitati u nastavku te možda još nekoga motivirati da se odvaži u fit avanturu.

1. trening 17.5. 2018. (četvrtak)

Nakon nekoliko odgoda, s trenerom Deanom krenula sam po razrađenom programu put sprava. Prvo sam se pofotkala da vidim kako sam izgledala na početku programa, (da bi vidjela kako ću izgledati na kraju) i počela trenirati. Bicikl (10 minuta), a onda serija za serijom. Iako se, dok sam gledala trenera, sve činilo jednostavno, u stvarnosti je bilo užasno teško. Dosta sam se pritom i oznojila što je i poželjno, a i neki mišići su se aktivirali. Najnaporniji su mi bili trbušnjaci, ali nisam posustala. Stisla sam zube i išla dalje. Nakon sat vremena napokon je došao kraj treninga. umorna, ali zadovoljna krećem doma očekujući pozitivne rezultate.

2. trening 19.5. (subota)

Već u 8 sati ujutro pojavila sam se na treningu prije kojeg sam pojela chia sjemenke s jogurtom i jagodama. Dočekao me trener spremno mi pokazujući novu skupinu vježbi od kojih sam neke prvi put izvela iako već mjesecima dolazim u tu teretanu. Jednostavno sam ih zaobilazila ili nisam znala kako ih izvesti. Riječ je o vježbama snage i izdržljivosti što me dovelo do zaključka kako su mi neki mišići jednostavno slabi. Odlučila sam ih ojačati. I znam da neću posustati ma koliko bilo teško. Takva sam, uporna.

Dok sam se ja tako znojila stigla mi je slika prijateljice na kojoj se vidi količina piva koju su ona i naše društvo večer prije popili. A meni su se u glavi počele vrtjeti kalorije i koliko bi vremena trebala provesti u teretani da bi ih potrošila. Možda ipak pretjerujem, ha? Ponukana time čitav dan sam pazila na prehranu, pazeći na unos proteina i vitamina izbjegavajući ugljikohidrate i šećere. No, usprkos tome napasti su stalno tu i teško im je odoljeti.

3. trening 22.5. (utorak)

Unatoč pripremama tijekom dana, a naročito za vrijeme gableca kad su druge kolege naručivalw pizze i druga meni primamljiva jela, pogled je od mojih zdravih namirnica poput povrća, tune ili pilećeg filea bježao na njihovu stranu.

Danas sam odrađivala treću vrstu treninga. Prvo sam se zagledala u nazive vježbi koje moram odraditi, a kad mi je trener rekao shvatila sam kako sam već neke prije radila, a neke po prvi put. Mogu reći kako sam se sad već polako uhodala u taj ritam izmjene serija, jedne pa onda druge. Osjećam sve mišiće, ali to je i najvažnije, zar ne? No, tu mukama nije bio kraj. Slijedili su pozivi na večere s opet trenutno zabranjenim namirnicama: naresci, kajmak, masni sirevi, pivo, vino. Gledajući u to, tješila sam se ‘Ivana, to je samo na mjesec dana dok ne vidiš kako će takav način prehrane djelovati na tvoju liniju’.

4. trening 24.5. (četvrtak)

Nakon posla u sklopu kojeg sam prohodala već osam kilometara čekao me još i trening: orbitrek, bicikl, a onda i ‘omiljena’ skupina vježbi koje sam taj dan trebala proći. U glavi sam vrtila koja je idući, a na papiru provjerala broj ponavljanja. Svako iduće ponavljanje bilo je sve napornije. Usprkos tome moj je pogled usmjeren prema naprijed, k cilju i kakvi će na kraju biti rezultati. Na kraju treninga sam zadovoljna mokru majcu spremila u ruksak i poletno krenula prema doma razmišljajući što ću od ‘dozvoljenih’ namirnica pojesti. Kad sam došla doma shvatila sam da sam sve potrošila i da moram obnoviti zalihe. Bilo je dovoljno i malo vode jer sam ionako od cijelog dana bila umorna.

Svaki dan je obilježilo novo iskušenje, tako je u petak (24.5.) već pred kraj radnog dana na stolu bila torta koja je stigla u redakciju. Iako su sve slatko oblizivali, ja sam se ipak oduprla iskušenju.

5. trening 25.5. (petak)

Krenula sam s već poznatim vježbama lagano se znojeći i razmišlajući što mi sve to treba. Ali kad bih pogledala oko sebe i vidjela da se i drugi trude, odmah mi je bilo lakše. Barem se tako tješim. Svako ponavljanje je jedan uzdah, ali i olakšanje jer ih je tako sve manje i manje barem za taj dan. Doma nakon treninga polako uživam u posnom siru jer je on jedino što ću te večeri pojesti, a ona je tek počela. Šmrc.

Ovog vikenda stol je bio prepun svega jer smo imali doma feštu, a ja sam pomislila kako pola od toga neću moći ni kušati, posebice kolače koje sam spremala za svoje goste. Meni su preostali samo proteini i povrće uz nešto malo voća i orašastih plodova. Nadam se da će se to odricanje isplatiti. Društvo mi je pravila sestrična koja je isto tako na jednoj dijeti, drugačijoj.

6. trening 29.5. (utorak)

Mogu reći kako sam već ušla u ritam vježbi. Prolazim ih i nije više takva muka. Osjećam kako mi se mišići malo-pomalo zatežu što mi pomaže da ustrajem.

U danima kad ne vježbam trudim se barem pola sata hodati.

7. trening 31.5. (četvrtak)

Sva omamljena od vrućine i nekog umora dovlačim se na trening pitajući se zašto i na praznik vježbam. Odlučujem se ne razmišljati previše o tome grabeći kilometar za kilometrom na biciklu u teretani. Prelazim na sprave na kojima mi je sve ok. Muke mi zadaju leđnjaci. Odlučila sam se skoncentrirati na brojanje ponavljanja i pravilno disanje vjerujući kako će mi biti tako lakše. I je, barem se uvjeravam u to.

Nakon treninga pomislim kako ću opet pojesti malo posnog sira i ispružit na trosjedu. Jedva čekam.

8. trening 1.6. (petak)

Više od treninga muči me što svaki dan spremit za jelo, što više proteina i povrća, a manje šećera i ugljikohidrata. Uhhhh, teško je. Nakon obaveza ujutro koje su me već izmorile krećem na trening kojeg sad već odrađujem ne razmišljajući puno lakše, iako već razmišljam kakvi će biti konačni rezultati i da li ću biti zadovoljna te da li se je odricanje isplatilo.

Vikendi su uvijek teži jer se kod mojih stalno nešto nakuhava i puna je kuća svega a ja pola toga trenutno ne jedem stalno im objašnjavajući kako sam na posebnom režimu. Proći će, a meni će zasigurno ostati zdrave navike. Te dane isto tako hodam po 40 minuta, a i pomalo vježbam kako se ne bi ulijenila.

9. trening 5.6. (utorak)

Danas mi je bio baš težak dan za trening, možda i zbog vremena. Bio je neki pritisak. Htjela sam odustati ali sam se ipak nekako dovukla do teretane. Vježbala sam ali tako da sam odbrojavala minute koje su mi ostale do kraja i gledajući na popis koje sve i s koliko ponavljanja moram odraditi vježbe. U ogledalu sam se ogledavala razmišljajući ima li ikakvog pomaka. Tko zna? Na kraju treninga vaga me je malo razočarala, ali žena koja radi tamo rekla je da je to tako kad menstruiraš. Utješila sam se i smirenija krenula kući gdje me čekao posni sir i povrće. Dosta mi ga je već.

10. trening 7.6. (četvrtak)

Sve mi se čini da mi je malo i zbog vrućine, koja se itekako osjeti dok vježbaš, sve teže odrađivati trening. Unatoč tome nema predajea a dodatni poticaj mi može biti samo željeni rezultat koji kao posljedica tolikog truda i odricanja ne bi smio izostati. Vidjet ćemo.

11. trening 8.6. (petak)

Na treninge idem nadobudno, ali me već na samom početku hvata neka fjaka, kao da mi je cijelo tijelo otežalo. Odlučujem to zanemariti, krećem na orbitrek i sve je odmah bolje kad počnem gledati u pravom smjeru. Izvodeći vježbe skroz sam skoncentirana na krajnji cilj, a to je gubitak centimetara, što se već počelo događati.

Režim prehrane mi zna predstavljati problem jer stvarno se trudim paziti što i koliko jedem iako sam se i na to već navikla pa ću ga vjerujem usvojiti i nakon što prođe rok od mjesec dana. Sve na kraju postane stvar navike.

12. trening 12.6. (utorak)

Nakon par dana predaha od teretane, iako sam svaki dan hodala barem pola sata kako mi je trener reka,o evo me opet u ritmu izvođenja vježbi koje uključuju vježbe snage, ali i kardio trening. Sad ih već sve lakše odrađujem nestrepljivo iščekujući kakvi će biti konačni rezultati.

13. trening 14.6. (četvrtak)

Mogu reći kako je puno lakše vježbati kad ne mislim koliko i čega još trebam odraditi. Samo idem dalje i dalje. Jedinu muku mi predstavljaju trbušnjaci na koje nikako da se naviknem. Jednostavno ih samo odradim. Približavam se kraju jednomjesečnog režima. Još samo četiri dana, a onda suočavanje s istinom.

14. trening 16.6. (subota)

Zadnji je trening što se tiče ovog programa kojeg prolazim. Izvodim vježbe i dok se sjetim samog početka vidim da sam napredovala jer vježbe koje sam na početku teško izvodila sad mi idu puno lakše i nije mi muka kao na početku.

Ostala sam na novom režimu prehrane i vježbanja

Mogu zaključiti kako sam kroz ovih mjesec naučila što, kada i koliko jesti, što treba mom organizmu, a bez čega mogu. Od tada je već prošlo nekoliko dana a ja nisam navalila na neke namirnice koje su mi ovih mjesec dana nedostajale (sladoled, kolači). Možda je razlog tome što ne želim da uloženi trud propadne, a možda i taj što je odlazak na more sve bliži.