KRALJEVSKA OBITELJ

Zašto toliko volimo princezu Dianu?

Na obljetnicu njezinog 60. rođendana pitamo se zašto je Diana Spencer i dalje toliko sveprisutna u popularnoj kulturi

FOTO: TMG CREATIVE / AFP

Na obljetnicu njezinog 60. rođendana pitamo se zašto je Diana Spencer i dalje toliko sveprisutna u popularnoj kulturi

Sve dok nisam počela gledati Krunu (The Crown) nije mi bilo jasno zašto su sve moje susjede plakale na dan smrti princeze Diane kao ni zašto se zaboga njezino ime više od dvadeset godina nakon tragične automobilske nesreće u Parizu još uvijek provlači kroz medije. Odgovor je bio toliko jednostavan da ga isprva nisam uopće ni uočila – tragedija je jedan od najstarijih i najomiljenijih žanrova, a naše društvo i inače ima naviku romantizirati preuranjene smrti (lijepih) žena. Sjetite se samo Marilyn Monroe i Selene, popularne meksičko-američke pjevačice koju su mnogi nazivali i latino Madonnom, a koju je 1995. godine ubila prijateljica Yolanda Saldivar (o čemu je snimljen i film u kojem Selenu glumi J.Lo). Kada u jednadžbu dodate i činjenicu da je Diana bila princeza, stvarna princeza od krvi i mesa, tada se ulozi znatno povećavaju jer, možda čak i više od same tragedije, ljudi vole čuti dobru bajku.
Emma Corrin kao princeza Diana u četvrtoj sezoni britanske serije The Crown.
Emma Corrin kao princeza Diana u četvrtoj sezoni britanske serije The Crown. foto saša ćetković

VJENČANJE IZ SNOVA

A život princeze Diane naizgled zaista jest bio poput bajke. Upravo je nju s jedva navršenih 20 godina oženio budući kralj Ujedinjenog Kraljevstva – princ Charles. Tada još nitko nije znao koliko je žilava njegova majka, kraljica Elizabeta II, te su mnogi vjerovali da će princ Charles jednoga dana zasjesti na tron. Rođena na današnji dan prije 60 godina kao Diana Frances Spencer, sramežljiva tinejdžerica koja se nikada u potpunosti nije oporavila od rastave svojih roditelja, pred gotovo 750 milijuna ljudi diljem svijeta koji su pratili javni prijenos njezina raskošna vjenčanja, rekla je 29. srpnja 1981. da tada najpoželjnijem muškarcu u čitavom kraljevstvu, princu od Walesa i čovjeku dvanaest godina starijem od nje. Njihovo je vjenčanje bilo pravi spektakl, vozili su se ulicama Londona u kočiji (da, u pravoj kočiji!) dok su gledatelji iz čak 74 zemlje svijeta zaljubljeno promatrali Dianin sedam i pol metara dug veo te više od 10.000 bisera ušivenih u predivnu vjenčanicu od čipke s puf rukavima.

U posjetu Footscary Parku u Melbourneu 27. siječnja 1988.

Prije no što je postala princeza, Diana je živjela u Londonu s nekoliko cimerica, radila kao odgojiteljica te nosila slatke outfite po kojima će vječno biti zapamćena. Mnogi izvori tvrde da je Diana još odmalena vjerovala kako je u budućnosti čeka nešto veliko, a njezina je osobnost ubrzo osvojila javnost u Velikoj Britaniji. Jedan od razloga zbog kojih je Diana i 24 godine nakon smrti jedan od najomiljenijih članova kraljevske obitelji zasigurno krije se u činjenici da je Diana bila outsider, a svi koji su ikada navijali za slabiji klub tijekom utakmice zasigurno znaju na što točno mislim. Nikada se nije u potpunosti uklopila u visoko profinjen, hladan i suzdržan svijet kraljevske obitelji; bila je usamljena, a od ostalih se izdvajala, osim genijalnim smislom za modu, i svojom prizemnom osobnošću. Iako je bila iz plemićke obitelji, Diana je odavala dojam da je jedna od nas, obična smrtnica, gotovo pa čak i pučanka. A ako je jedna takva djevojka mogla postati princeza, tada se možda mogu ostvariti i naši snovi?

Odmalena je vjerovala kako je u budućnosti čeka nešto veliko

Na večeri u Victor Chang Cardiac Research Instituteu u Sydneyju 31. listopada 1996.

PRINCEZA IZ NARODA

Taj se element fantazije često pronalazi u popularnoj kulturi. Ljudi imaju sklonost idealiziranju bogatih i slavnih (sjetite se samo svih onih postera koje ste kao srednjoškolci lijepili po zidovima svoje sobe), a kada se na putu njihovih idola ispriječi tragedija, tada su prisiljeni vratiti se samima sebi. Na dan kada je Lady Di poginula u prometnoj nesreći, 31 kolovoza 1997. godine, mnogi su se morali suočiti i s vlastitom smrtnošću te shvatiti kako su i kraljevi naposljetku samo ljudi od krvi i mesa. Smrtnost je, ironično, učinila Dianu još “besmrtnijom” u našem kolektivnom sjećanju te samo potvrdila pretpostavku o tome kako je ona zaista princeza iz naroda.

Smrtnost je, ironično, Dianu učinila još “besmrtnijom” u popularnoj kulturi

U razgovoru s Dr. Charlesom Von Guntenom, ravnateljem bolnice u Chicagu 1996.

A bilo ju je zaista lako (za)voljeti. Mnogi su cijenili to što je Diana bila dobra majka (za razliku od kraljice Elizabete II. koja se nakon povratka s kraljevske turneje u Australiji rukovala sa svojom djecom), a društvo više od svega voli kada su žene dobre majke i njegovateljice. Diana je bila i jedno i drugo, njezin je humanitarni rad tijekom života privlačio mnogo pozornosti pa čak i u Sjedinjenim Državama gdje inače nisu skloni štovanju članova kraljevske obitelji (što se doduše malo promijenilo nakon što se pojavila Meghan Markle, ali o tome neki drugi put). Diana je ostala zapamćena kao princeza koja se prošetala minskim poljem u Angoli i zagrlila sedmogodišnje dijete s AIDS-om u bolnici u Harlemu. Taj dodir s odbačenim i potlačenim dijelovima svijeta dao joj je obrise i svojevrsne svetice što je bilo, sada kada naknadno razmišljam o tome, i svojevrsno samoispunjavajuće proročanstvo s obzirom na to da je tragična smrt zajednička baš svim svecima.

Diana je ostala zapamćena kao princeza koja je zagrlila sedmogodišnje dijete s AIDS-om

Na dobrotvornoj večeri Departmental Auditoriuma u Washingtonu 4. listopada 1990. Screenshot

TOPLO-HLADAN ODNOS S MEDIJIMA

Mnogi su skeptici pokušavali odbaciti njezinu predanost humanitarnom radu kao očajničku potrebu za pažnjom; Dianu su fotografi i mediji pratili od samog početka, to je istina, ali ona je svoj publicitet nastojala iskoristiti na pozitivan način, kako bi skrenula pozornost na neke teme i probleme o kojima se tada nije često progovaralo u javnosti. Jedna od tih tema o kojima je Diana otvoreno progovorila u intervju za BBC 1995. bio je poremećaj prehrane s kojim se godinama borila. Diana je bila bulimičarka, a činjenica da jedna žena koja naizgled posjeduje sve ima potrebu za autodestrukcijom, pomogla je u demistifikaciji tog ozbiljnog psihičkog poremećaja. Osim o bulimiji, Diana je u tom intervjuu s javnošću podijelila i nekoliko zaista pikantnih detalja iz braka s Charlesom. Javnost je napokon dobila potvrdu da je omiljena princeza bila odbačena i nevoljena te da joj je suprug nebrojen broj puta slomio srce. A neka digne ruku onaj kome nikada nije bilo slomljeno srce.

Na izlazu iz crkve St. Stephen Walbrook u Londonu nakon vjenčanja Lady Sarah Armstrong-Jones 14. srpnja 1994.

Moglo bi se reći da su Diani srce slomili svi, počevši od njezine obitelji i Windsora pa sve do samih medija koji su je proganjali sve dok se onaj Mercedes-Benz W140 nije izmaknuo kontroli i zaletio ravno u zid mračnog pariškog tunela. Njezina je smrt često pripisivana upravo beskrupuloznim fotoreporterima koji su bili spremni učiniti sve za dobru fotografiju omiljene princeze. Princeza Diana nažalost nije jedina koja je izgubila život zbog nemilosrdne tabloidne kulture, mediji su to učinili i Amy Winehouse (a bome i Britney Spears). Zato bismo se i sami trebali zapitati koliko je i naše krivnje u tome što beskrajno i bez promišljanja uživamo u zadiranju u privatnost javnih osoba. Možda nam se naizgled ne čini povezano, ali svaki put kada kupimo ili otvorimo članak u kojem su priložene fotografije nečije celulitne stražnjice na plaži, hranimo kulturu koja cijeni profit više od ljudskog života.

Princeza Diana nažalost nije jedina koja je izgubila život zbog nemilosrdne tabloidne kulture

Prinčevi William i Harry na sprovodu svoje majke Diane 6. rujna 1997.

BESPRIJEKORNA I U BICIKLISTIČKIM HLAČICAMA

I naposljetku, jedan od razloga zbog kojeg je Diana još uvijek veoma živa u popularnoj kulturi (upravo se snima i film Spencer s Kristen Stewart u glavnoj ulozi) činjenica je da ju je njezin besprijekoran stil učinio instantnom modnom ikonom. Od biciklističkih hlačica i predimenzioniranih sakoa pa sve do raskošnih haljina i mom jeansa, Diana je definitivno osoba čiji ćemo bezvremenski stil još dugo prepisivati. A osim stila, iz Dianinog smo primjera svi mogli naučiti i koliko je besmisleno idealizirati tuđe živote te kako se i prave princeze suočavaju sa životnim izazovima, a moguće im je čak i slomiti srce. Diana možda nije živjela sretno do kraja života, ali upravo zahvaljujući njezinom moćnom nasljeđu trebali bismo se kao društvo potruditi da tu priliku nekome drugome, pa možda čak i nekoj budućoj princezi, nikada više ne uskratimo.

Na izlazu iz kluba London Health 20. studenog 1995.