SUPERMAME

Zašto mamama koje su i poduzetnice ne treba izraz ‘mame poduzetnice’

Supermama Martina u novoj kolumni za Super1 piše o teretu izraza ‘mama poduzetnica’

Martina je supermama jednog uvijek nasmijanog dječaka koja već više od jednog desetljeća živi na talijanskoj adresi. Nakon par godina rada u agenciji za odnose s javnošću i završenog mastera iz digitalnog marketinga odlučila je svoju kreativnost preusmjeriti na projekt Supermame.hr. Romantična i sarkastična, opsesija su joj blogovi i digitalni mediji. Najbolje ideje dolaze joj rano ujutro uz prvu neizostavnu šalicu kave dok svi još spavaju. Voli uživati u lijepim i jednostavnim stvarima poput tanjura dobre pašte, čaše crnog vina, Instagrama, dobre knjige i dobrog podcasta.

Ja nisam mama poduzetnica. Ja sam mama i poduzetnica. Kroz gotovo pet godina svog posla i vođenja zajednice mama imala sam priliku uvjeriti se kako je mnogim ženama upravo majčinstvo bilo veliki poticaj za ostvarenje nekih svojih snova koji su dugo godina bili zaključani negdje duboko u ladici. Majčinstvo nas jednostavno prisili na to da nekako presložimo svoje prioritete i fokusiramo se na ono što nam je zaista bitno u životu. Svjedočila sam pričama mnogih žena koje su svoje hobije pokrenule na porodiljnom i pretvorile ih u uspješne biznise. Žene koje su napustile svoje dotadašnje poslove i počele raditi ono što zaista vole. Žene koje su se, zahvaljujući majčinstvu, ostvarile u nekoj totalnoj novoj dimenziji.
I ja sam jedna od njih.

Sasvim slučajan hobi prerastao je u nešto veće i nakon par godina našla sam se u svijetu poduzetništva. Postala sam ‘mama poduzetnica’. Naziv koji sam s ponosom koristila, uključujući i onaj ‘mom boss’ u opisu Instagram profila (ok, malo me sram). Da, bila sam ponosna na sebe što je zajedno s mojim djetetom rastao i moj posao i što sam bila poprilično uspješna u balansiranju majčinstva i poduzetništva. Osjećala sam se napokon da ‘biti majka’ nije moja jedina uloga. Kad vratim film malo unatrag, vidim da sam se pronalazila i u svim onim klišej izrekama vezanim uz pokretanje vlastitog biznisa koji me sada poprilično nerviraju. Kao npr. “Radi posao koji voliš i nećeš morati raditi niti jedan dan u životu.” Yeah, right! O tome ćemo u nekoj drugoj kolumni.

Iako ne postoji službena definicija, naziv ‘mompreneur’ opisuje multitasking ženu koja vodi vlastiti biznis, a u isto vrijeme je i full time mama. To su žene koje najčešće svoje poslove rade od doma uz djecu, ili dok su djeca u vrtiću ili školi. Obično se radi o malim poduzetnicama ili majkama koje su otvorile svoje obrte. Dok je s jedne strane ohrabrujuće vidjeti sve više i više žena kako uspješno plivaju poduzetničkim vodama, s druge strane naziv ‘mompreneur’ ili ‘mama poduzetnica’ za ženu u poduzetništvu jednostavno nije u redu.
Ako čitate intervjue s mama poduzetnicama kod svih je više-manje ista priča. To su žene koje su tokom porodiljnog odlučile svoju strast pretvoriti u posao, najčešće uz veliku podršku sa suprugove strane (jer ništa bez toga) i sada uspješno vode svoje biznise te u isto vrijeme brinu o djeci. Zaključak svake priče je da je naporno, ali da sve uspijevaju jer su – ‘mom boss’.

Jeste li naišli možda na naziv ‘dad boss’? Jeste li ikad čuli da pitaju očeve kako uspijevaju pronaći balans između posla i obitelji?

No, pitate se što onda ima loše u nazivu ‘mama poduzetnica’? Stavljajući riječ mama ispred riječi poduzetnica dajemo do znanja kako je uloga žene neodvojiva od uloge majke, čak i kad je riječ o poduzetništvu. Naziv ‘mama poduzetnica’ daje dojam da ženi njezin posao nije prioritet, nego da se radi o nekom hobiju koji donosi zaradu ili poslu sa strane koji odrađuje dok su djeca u vrtiću ili kad završi s čišćenjem kuće. Njezin posao je važan, ali nije toliko važan kao posao ‘pravih’ poduzetnika. Još k tome dodajte činjenicu da većina poduzetnica radi od doma. Blago njoj, reći će mnogi. Za ‘mame poduzetnice’ se pretpostavlja da sve stignu. Malo raditi, skuhati ručak, opeglati veš, otići po djecu u vrtić.

Jeste li ikad čuli da netko priča o ‘tatama poduzetnicima’? Niste, jer tata je samo poduzetnik. Jeste li naišli možda na naziv ‘dad boss’? Jeste li ikad čuli da pitaju očeve kako uspijevaju pronaći balans između posla i obitelji?

Upravo zbog svih tih predrasuda i nerazumijevanja okoline, ponekad se i sama osjećam kao da moj posao manje vrijedi od suprugovog, a moja karijera manje od karijera prijateljice koja se svaki dan diže u 6 ujutro i odlazi u ured. Rijetko kad me netko pita: “Kako ti je na poslu?”, “Jesi li umorna?”. Češće čujem ono: “Blago tebi.” ili “Tko ti čuva djecu?”.

View this post on Instagram

A post shared by Martina (@supermama.martina)

I bit ću iskrena. Ja jesam bila mama poduzetnica. Jer sam mislila da moram sve. Da to što radim posao koji volim, što taj posao radim od doma, što imam fleksibilno radno vrijeme, znači i da nemam izgovora za neskuhani ručak, nepospremljen stan ili neopeglan veš. Dok nisam postala svjesna da moja plaća nije samo dodatna zarada, nego da s njom plaćam kredit i račune te da o njoj ovisi naša obitelj. Da vrlo često radim prekovremeno. Da ne radim samo neki hobi, nego ozbiljan posao u koji ulažem svoje vrijeme, znanje i novac. I da nisam „mama poduzetnica“, nego samo poduzetnica. U većini intervjua koje sam dala zahvaljujući svome poslu sve bi se najčešće svelo na moju ulogu majke i koliko ju uspješno balansiram s poslom.

Vrijeme je da to promijenimo. Mi smo žene koje imaju djecu. I žene koje vode vlastite biznise. Ne treba nam naziv ‘mama poduzetnica’ jer već postoji jedna odlična riječ koja savršeno opisuje ono što radimo, a to je – poduzetnica.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba