VJENČANJA

Vodimo vas na jedno intimno jesensko vjenčanje održano u samom centru Zagreba

Tena i Žac s nama su podijelili fotografije i priču o svom šarmantnom jesenskom vjenčanju centru Zagreba

Tena Šarić i Željko Rukavina upoznali su se na šanku zagrebačkog kluba Aquarius, na Kontrapunkt večeri koju je Željko godinama organizirao sa svojim DJ kolegama Eddyjem i Alenom S. za kojeg Tena kaže da im je kasnije uštedio tisuće kuna i živaca jer im je posudio i postavio razglas i rasvjetu na svadbi. Tenina prijateljica (i kuma) Asja ju je te večeri odvukla u Aquarius i upoznala sa Žacom, odnosno DJ Zakom. “Tad smo iskomunicirali kako osjećamo neku posebnu energiju no ništa se nije dogodilo. U međuvremenu smo se sretali u zajedničkim društvima i na različitim mjestima, čak smo se jednom i spetljali, a dolazio mi je i na nastupe dok sam plesala u ansamblu Kelkope. To je bilo prije 10 godina.”

Sad su u vezi oko godinu i pol, a za to je bio presudan jedan veseli susret u Kroli. “Odmah smo počeli živjeti skupa, nakon nekog vremena smo razgovarali i o braku, a odlučili smo se vjenčati jedne obične srpanjske srijede, kada je nakon posla došao doma s prstenom i toplim šampanjcem, skrivenim u škarniclu za slučaj da kažem ne. Naravno, rekla sam da.”

VJENČANJE SE ODRŽALO U ATRIJU MUZEJA ZA UMJETNOST I OBRT

Vjenčanje se održalo u restoranu Muzej, u atriju Muzeja za umjetnost i obrt, na otvorenome. “Tamo su moja sestra i njen muž imali svadbu 2018., na moj prijedlog i bilo je divno. Predložila sam im Muzej jer sam na istom mjestu imala maturalnu večeru prije neću reći koliko godina, dok se restoran još zvao Kod Drageca i znala sam da ima dobru vibru. Tako da Žac i ja uopće nismo razmišljali o drugoj opciji. Otišli smo u restoran u srpnju, provjerili s vlasnikom je li 10.10.2020. slobodan, odmah zakaparili i pritom se dobro najeli. Ceremonija je bila u staroj gradskoj vijećnici u Ćirilometodskoj ulici na Gornjem gradu, koja mi je oduvijek bila divna i svečana.”

Odgovaralo im je i to što je kratka šetnja od vijećnice do restorana, jer su dobili tek večernji termin kod matičara (u tri klika preko e-građana), a nisu htjeli da proslava počne prekasno. “Ionako sve prebrzo prođe”, komentira Tena. Prije ceremonije su se okupili na terasi kafića podno Kamenitih vrata i svi zajedno u povorci krenuli prema vijećnici. Nažalost, zbog korone nisu svi mogli ući, ali su ih zato veselo i bučno dočekali kada su izašli. “Tu je moja kuma Asja organizirala i posebno iznenađenje jer su ispred vijećnice članice etno zbora Čipkice otpjevale dvije meni njihove najdraže i najljepše izvedbe, a to me posebno dirnulo i rasplakalo.”

ZA UREĐENJE JE BILA ZADUŽENA MAMA, A ZA GLAZBU FRENDOVI

Nastavlja opisujući atrij restorana koji je prekrasan i obilježava ga centralna fontana, a okružen je zelenilom i lampicama, dok je u pozadini zid s motivom neba i oblaka, tako da je u startu atmosferično. “Za dodatno uređenje bila je zadužena moja mama, a vaze, umjetno cvijeće i svijećnjake je posudila od svoje prijateljice Ljerke Očić, naše poznate orguljašice. Ljerka je te ukrase ručno izradila za vjenčanje svojeg nećaka. Mama je još nadodala svijeće i male konfete u obliku zvjezdica i srca te Kiki bombone, koje je raspršila po stolovima. Gosti su tijekom večeri te konfetiće polijepili po licima, a Kiki bombone spremili u džepove za doma.”

Palo im je na pamet da bi neki gosti tijekom večeri mogli i završiti u fontani, no to se, međutim i na sreću, nije dogodilo. Pozvali su samo bliske frendove i nešto malo rodbine, ne samo zbog korone nego i zbog intimnog ugođaja u kojem se svi međusobno poznaju i mogu se opustiti. “Stolove nismo dijelili po mladoženjinim i mladenkinim stranama, a roditelji su sjedili skupa što je posebno oduševilo Žacove starce. Za mjuzu smo se odlučili da će biti DJ-i, i to sve među frendovima koji su ionako bili uzvanici – DJ Carlito, DJ Agregat Sun i DJ M.I.L.E., a trebao je biti i DJ Kuna koji je, međutim, par tjedana prije slomio nogu pa nije mogao stajati. Njegova štaka je jedino što je završilo u fontani.”

Za ugođaj na početku svadbe, dok se svi ne smjeste i malo uhodaju, pozvali su Valeriju Nikolovsku koja je sa svojim partnerom na klavijaturama održala set od pola sata i otpjevala najpoznatije ljubavne stvari u jazz/bossa nova varijanti. “To je zaista bilo magično i poslužilo kao romantična uvertira večeri. Nismo htjeli nikakve protokole, ali smo htjeli prvi ples. DJ Carlito je na ploči pustio Harvest Moon od Neil Younga, koju je Žac kupio posebno za svadbu, i time smo formalno otvorili plesni podij, iako se odmah plesalo čim su se gosti počeli okupljali.” Dalje je sve išlo po inerciji, dodaje, red klope – red čage, iako se sve manje sjedilo i jelo što je večer više odmicala.

Tu kako kažu, moraju pohvaliti konobare koji su vrlo profesionalno i suptilno procjenjivali, u dogovoru s njima, kada bi se što trebalo posluživati, no to su sve i unaprijed dogovorili. “Švedski stol nije dolazio u obzir zbog epidemioloških mjera. Odlučili smo i rezati tortu, da malo presiječemo i fokusiramo večer i da zahvalimo uzvanicima. Tortu je napravila Alka, koja je i za svadbu moje sestre radila tortu i slastice. Prekrasno i vrlo maštovito izrađuje, ali zanimljivo je da je zapravo knjižničarka, a tortama i kolačima se bavi kao hobi.” Komentira da je jako profesionalna, jer su se u zadnji tren odlučili za tortu. “Brzo smo se dogovorili, stigla je u tri dana složiti tortu i ‘pomoćni’ kolač te sama donijeti u restoran na dan svadbe.”

ZBOG KORONE IM JE MALO BILA FRKA, ALI NISU BILI PREVIŠE USTRAŠENI

Zahvalnice uzvanicima im je napravila frendica Maja (OMaja_art), koja se još u lockdownu bacila u kreativu i započela seriju ručno izrađenih ukrasnih okvira od kaširanog papira i od kamenčića koje skuplja na plažama svog rodnog Senja. “Odlučili smo je zadužiti za taj važan moment i malo izreklamirati njenu tek pokrenutu manufakturu. U mjesec dana je rekordno napravila čak 50 prekrasnih okvirića s magnetom na kojima smo Žac i ja kamenčići, ali bez imena tako da zaista mogu poslužiti kao univerzalni ukrasi. Tek na poleđini pišu naša imena i datum vjenčanja.”

Što se tiče korone, bila im je malo frka, ali nisu bili previše bili ustrašeni i zabrinuti. U pozivnici su unaprijed molili uzvanike na odgovorno ponašanje i da, ako posumnjaju da postoji ikakva šansa da su se zarazili ili bili kontakt, jave i ne dođu na vjenčanje.

U startu im je otkazalo nekoliko uzvanika, a neki su odustali u tjednu prije svadbe. “U restoranu su nam izašli u susret i bili su puni razumijevanja te smo broj uzvanika mogli javiti na sam dan svadbe, ukupno 78.” Govore mi da su večer prije razgovarali što bi pomislili o nekom drugom da sad organizira vjenčanje, da to nisu oni, i zaključili su da bi imali loše mišljenje. “Ali brzo smo prešli preko toga. Što je tu je. U tom periodu brojke još uvijek nisu bile visoke i nije bilo ograničenja. Na kraju je sve dobro prošlo. Nije nam bilo svejedno, ali na vjenčanju smo se ipak svi uspjeli opustiti i na kratko zaboraviti.”

Što se tiče pozivnica, nisu htjeli klasične koje bi morali slati ili osobno uručiti, djelomično i zbog korone. Angažirali su prijatelja Pavla Kuharića, koji je grafički dizajner i složio im je genijalnu web stranicu koja je poslužila kao online pozivnica i koja je imala link za obrazac koji su uzvanici morali ispuniti kao potvrdu dolaska. Na tu web stranicu planiraju staviti neke fotografije s vjenčanja, a možda i DJ setove. “To ćemo još vidjeti.”

PODRŽALI SU HRVATSKI DIZAJN OD VJENČANICE DO PRSTENJA

Žac je nosio crno-bijelu varijantu koja je uključivala klasični sako i košulju, ležerne hlače, prsluk i leptir mašnu. “Umjesto klasičnih cipela, odlučio se za elegantne tenisice koje ima već godinama i dobro je napravio jer se osjećao ugodno i opušteno.” Za sebe nije htjela vjenčanicu niti bilo što drugo što bi se moglo protumačiti kao vjenčanica. “Jedino što sam znala je da želim zagasito rozu boju, čak sam razmišljala i o hlačama. I tu sam si zakomplicirala, no imala sam buffer u vidu mamine prljavo bijele boho vjenčanice koju je prije dvije godine sestra prekrojila i nosila na svojoj svadbi pa bi se zbog osobne priče pomirila s vjenčanicom.”

Otkriva mi da je mjesecima s frendicama, sestrom i kumom prolazila Asos i slične online trgovine. “Na kraju sam u frci naručila s Asosa dosta skupu otvorenu rozu šljokičastu haljinu, i bila je super, ali sam je naručila dok sam se u rujnu sunčala na Visu. Listopad u Zagrebu je sasvim druga priča i opet sam se morala baciti u potragu. Na Facebooku pratim Iggy, obrt koji vodi Igrajna Vargek, koju poznam još iz djetinjstva jer su nam roditelji skupa studirali i radili. Izletjela mi je njena nova haljina od rozog svilenog pliša s cvjetnim uzorkom za 450 kuna, koja je primjerenija jesenskim noćnim temperaturama.”

Dodaje da se Žacu isto svidjela, što joj je bilo važno pa ju je odmah naručila i bila je gotova za četiri do pet dana. “Uz haljinu sam dobila i slatku maskicu koju sam nosila u vijećnici. Ispalo je još i da haljina noću pod lampicama blista i sjaji, što uopće nisam očekivala i bila sam o-du-šev-lje-na kako je sve ispalo predivno.” Večer je bila topla i suha pa nije morala nositi neki kaput pa je od sestrine frendice posudila Zarin rozi baloner koji se savršeno uklopio. “Cipele mi je kupila kuma Asja i to sam htjela da budu plesne cipele, namijenjene za profesionalne plesačice latinoameričkih plesova, kako bih što duže izdržala, a i stopalo u njima prekrasno izgleda. Otkrila sam dućan Shoolala u Bauerovoj, koji distribuira talijanske plesne cipele ručne izrade, ali su se prekvalificirali baš u showroom u kojem mladenke naručuju cipele za svoje svadbe upravo da bi dugo izdržale u štiklama.” Tako je i bilo, uživala je plesati u njima i tek se pred kraj presvukla u svoje niske crne gležnjače. Plesne cipele će, dodaje opet nositi za druge prigode jer su decentne i neutralne, a izrazito udobne.

“Prstenje su nam radile frendice koje vode brend The All. Otprilike smo rekli da želimo nešto jednostavno, ali s greškom, s nekim pomakom. Izmjerili smo prste i bili na jednoj probi nakon čega su ih još izmatirale i to je bilo to.” Komentira da cure zaista rade zanimljiv i poseban nakit po prihvatljivim cijenama, što pokazuje i njihova sve veća popularnost. “Ne moram naglasiti našu zahvalnost i sreću što su nam prstenje odlučile pokloniti. Hvala im na tome, jer su time prsteni dobili još veće značenje i sentiment.” Još jedan sentiment je bio i njezin buket, koji joj je poklonila mama, a napravila ga je u običnoj kiosk cvjećarnici na Kvatriću, gdje oduvijek kupuju cvijeće. “Buket je bio prekrasan, sa šlajerom i suncokretima, a suncokret je simbol životne radosti. Kasnije ga nisam bacala, nego sam ga predala kumi Asji, jednoj od svojih najboljih prijateljica, s kojom sam išla u gimnaziju.”

FOTOGRAFI SU TAKOĐER BILI I UZVANICI

Za organizaciju šminke i frizure je opet bila zadužena Asja. “No, i to smo napravile vrlo jednostavno. Nas pet cura i sestra otišle smo na poludnevno druženje kod naše zajedničke dugogodišnje frizerke Renate Knez, koja ima svoj salon Georges Pompidou u Klaićevoj ulici, gdje smo se podružile, i nešto popile i pojele kako bismo izdržale do dugo u noć. Šminkerica Dora Prodan nas je tamo također sve i našminkala. Frizure su se na kraju večeri malo opustile zbog čaganja, što smo i očekivale, ali make-up je zaista bio postojan. Žac je na frizuru išao nekoliko dana ranije, kod svog frenda u Salon u Ilici.”

Budući da su sve organizirali u krugu prijatelja i poznanika, od prstenja preko haljine i zahvalnica do DJ-a, tako su odabrali i fotografe, koji su također bili i uzvanici. “Radi se o bračnom i poslovnom paru Tatjani i Martinu, koji fotkaju pod nazivom léTIM WEDDINGS, a inače su i grafička dizajnerica te genijalan stolar. Žac je na njihovoj svadbi bio DJ pa je ovo ispala i dobro zaokružena prijateljska priča.” Nagovorili su ih i da se fotkaju prije vijećnice na ulicama Gornjeg grada i uz Markovu crkvu, na što su nevoljko pristali jer su htjeli što manje tipičnih svadbarskih procedura, a zbog Tenine frizure i šminke su kasnili. “Žac i ja smo samo što prije htjeli otići u kafić u kojem smo se okupljali prije vijećnice, no uspjeli su izvući od nas fotke koje će nam ostati vječne uspomene. Najbolja fotka, za sad, mi je ona gdje su nas ulovili s leđa dok smo bježali u kafić.” Danas su im zahvalni na tom nagovaranju te su im vječno zahvalni na odličnom poslu koji su profesionalno obavili. “Zaista znaju što rade.”

@letimweddings

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba