SUPER SAVJET

Upitale smo psihologinju kako se nositi s usamljenošću u vrijeme izolacije

FOTO: tmg creative

Psihologinja Tina Brzić o tome kako si pomoći ako u doba izolacije živite sami

Trenutna svakidašnjica je izvan svih naših prethodnih promišljanja o budućnosti i pretpostavljam kako nitko nije očekivao da se u modernom svijetu može dogoditi ovakvo nešto. Biti fizički blokirani u našim kućama, socijalno se fizički distancirati i ne znati do kada će sve to trajati. Definitivno, ovo je jedna od najtežih i najvećih globalnih kriza na koje se današnja civilizacija mora prilagoditi i naučiti s njom živjeti.

U doba socijalno fizičke distanciranosti, svi stručnjaci naglašavaju važnost osjećaja pripadnosti i zadržavanja socijalne podrške putem društvenih medija i raznih novih kanala komunikacije. Nadalje, naglašava se i promjena obiteljske i partnerske dinamike uslijed karantene i ostanka kod kuće. No, kako je to biti sam, živjeti sam u doba korone?

U doba socijalno fizičke distanciranosti, svi stručnjaci naglašavaju važnost osjećaja pripadnosti i zadržavanje socijalne podrške putem društvenih medija i raznih novih kanala komunikacije

Kada razmatramo samce u doba korone, bitno je razdvojiti dvije kategorije, a to su osobe koje su svojim izborom odlučile živjeti same i one kojima to nije bio izbor, već slijed različitih događaja i okolnosti. Osobe koje biraju živjeti same uglavnom imaju jasno izgrađen stav o samačkom načinu života, cijene vlastiti osobni prostor i vlastito vrijeme kojim samo oni gospodare.

Osobe koje žive same, a da to nije bio njihov izbor, često imaju veću potrebu za društvom, teže ostaju kod kuće te se osjećaju nezadovoljnima i manje vrijednima s obzirom na vlastiti život. Unatoč razlici i jedni i drugi u doba kriza i svakodnevnog naglašavanja zajedništva i podrške mogu se osjetiti usamljenima i izoliranima.

BITNO JE KREIRATI STRUKTURU SVAKODNEVICE

Kao i svi ostali, i samcima je u izolaciji vrlo poželjno iskreirati strukturu svakodnevice, kreativno se adaptirati te što sličnije održati nastavak vlastitih navika i aktivnosti, kao što su živjeli ranije. Od jutarnjih rituala, poslovnih obaveza, rekreacije, socijalnih interakcija, kulturnih i duhovnih aktivnosti, opuštanja i slično. Sve navedeno možemo provoditi i kod kuće putem raznih novih tehnoloških vidova komunikacija i aktivnosti, od rada od kuće, online treninga, online predstava i filmova, Skype ili Zoom druženja s grupom ljudi.

Uspostavljajući strukturu dana i preuzimajući dio kontrole nad vlastitim životom ponovno ćemo uspostaviti stanje mira i ispunjenosti. Samcima je čak i jednostavnije adaptirati održavanje i provođenje ranijih navika i obaveza unutar vlastitog doma jer imaju slobodu prostora i vremena koje ovisi isključivo o njihovim potrebama.

TRAŽITE PODRŠKU ZA SEBE

Sada kada smo riješili kako provodimo dane, neizostavno je kako trenutno svi živimo i proživljavamo traumatično razdoblje korone od straha od bolesti, straha od budućnosti, gospodarske održivosti, straha od nepoznatog. Nije ugodno biti u strahu i biti sam. Stoga pozivam sve ljude koji žive sami da se pokrenu i traže podršku za sebe. Koliko god jednostavno to zvučalo, nažalost u realitetu i nije tako lako provedivo.

Evolucijski, mi smo društvena bića jer smo prvenstveno u zajednici jači da preživimo

Osobe koje biraju živjeti same su često osobe koje su kroz život naučile pouzdati se u vlastite kapacitete i biti samostalni, mjesto nemoći i traženje pomoći za njih je često strano i neprihvatljivo. Ističem, evolucijski, mi smo društvena bića jer smo prvenstveno u zajednici jači da preživimo. Trenutno smo u situaciji preživljavanja, fizičkog i psihičkog, stoga ugledajmo vlastite nemoći i slabosti i potražimo podršku, pridružimo se ‘čoporu’ kada nam je on potreban. U današnjem svijetu raznih opcija komunikacije, bez obzira na to što živimo sami, u teškim situacijama ne trebamo biti usamljeni.

SUOČAVANJE SA ZADOVOLJSTVIMA, ALI I NEZADOVOLJSTVIMA

Fizička zatvorenost i tzv. socijalna distanciranost (točnije fizička distanciranost) sve nas je stavila izvan naših zona komfora te nas prisilila da se susretnemo s vlastitim životom, ulogama i zadovoljstvima, odnosno nezadovoljstvima. U ovakvim trenutcima svi se preispituju, preispituju osobne odnose, brakove, živote. Ako živite sami i preispitujete svoj život, svoju samoću, to nije zbog toga što ste sami, već zato što proživljavate krizu koja zahtjeva preispitivanje i preraspodjelu prioriteta kako bi se promijenili i preživjeli. Bitna stavka je preraspodjela prioriteta, današnji prioritet jest preživjeti i suzbiti pandemiju, preživjeti. Stoga imajući to na umu, prihvatimo vlastit život, uspjehe i neuspjehe, zadovoljstva i nezadovoljstva.

Krize su mjesta rasta, mi smo sada u trenutku kada ugledavamo i osvještavamo gdje smo, a vrijeme rasta, razvoja i promjena nas tek čeka kada kriza prođe

Preživimo krizu i imajući to iskustvo kada dođe doba nakon korone, sjetimo se uvida koje smo dobili i ohrabrimo se tek tada krenuti u promjenu svega onoga čime nismo zadovoljni. Krize su mjesta rasta, mi smo sada u trenutku kada ugledavamo i osvještavamo gdje smo, a vrijeme rasta, razvoja i promjena nas tek čeka kada kriza prođe. Prihvatimo ono što jesmo, preuzmimo odgovornost kada uvidimo gdje smo i nakon svega potrudimo se rasti u bolje i zadovoljnije ljude. Za nekog je to živjeti sam i posvetiti se raznim životnim i profesionalnim projektima i iskustvima, za nekog je to život u obitelji. Ono što je ispravno za pojedinca, znat će on sam kada se prihvati na mjestu gdje osjeća mir.