Sve o milenijskom fenomenu izgaranja ili kada vam život izgleda kao jedna velika 'to-do' lista
Samo čekam dan kada ću pregorjeti zbog previše obaveza koje si sama stvaram. Shvatila sam da nisam jedina
Ako ste kao ja, ili zapravo kao gotovo bilo tko u današnje vrijeme, sigurno imate jedan ili više rokovnika s listom stvari koje trebate ispuniti i odraditi. Onda punite prvu listu, pa drugu, pa zaboravite na prvih par stvari, ispunite tek dio, a onda se sjetite da trebate još nešto. Nakon par dana zaboravite uopće upisati obavezu i prije nego ste primijetili shvatite kako ste nervozni i živčani zbog te liste koju samo gomilate i gomilate.
Tehnologija, koja je svugdje oko nas, trebala bi služiti da nam olakša živote i premda to čini u nekim segmentima, više je nego jasno da je upravo ona i kriva zašto smo toliko preplavljeni stalnim osjećajem da nešto moramo, trebamo i da to trebamo obaviti brzo. Automatizam koji nam donosi tehnologija kao i svi pametni uređaji nisu zapravo magično pretvorili sve naše obaveze u nešto lagano, već su nas natjerali da naučimo koristiti nove sisteme koji nam, navodno, pomažu.
Paraliza zbog previše zadataka i obaveza
Neprestane liste, obaveze i društvene mreže stvaraju problematične fenomene s kojima se zapravo svi nosimo. Dobar primjer je i moja situacija. Koliko god volim imati sve na jednom mjestu, upravo to me ponekad i najviše smeta. Na svom mobitelu imam spojena tri maila, privatni, poslovni i od debatnog kluba.
Imam dvije aplikacije na kojima upisujem svoje planove, na trećoj aplikaciji upisujem koliko sam pojela hrane i popila vode, na idućoj imam tracker svog vježbanja i joge, a na petoj imam glasovne snimke svih važnih stvari koje još uvijek nisam prepisala u bilješke (da, još jednu aplikaciju). Društvene mreže i aplikacije za dopisivanje neću ni spominjati. Upravo zbog toga što nam se često vodimo hektičke živote, doživljavamo ‘paralizu zadataka’, kako to zove Anne Helen Petersen te burnout.
Već smo nekoliko puta pisale o burnoutu, fenomenu koji je sve češći kod mlađih i starijih ljudi u našem društvu. Radi se o stanju koje nastupa nakon što pretjeramo sa količinom obaveza i kreće nam se nakupljati stres kojeg ne možemo akumulirati niti se nositi s njim. Ukratko, to su oni trenuci kada imate previše toga u glavi i jednostavno – izgorite.
Milenijski fenomen burnouta
Petersen navodi kako je burnout čest razlog nemogućnosti bavljenja sa životnim zadacima koji nisu nužno teški te to naziva milenijskim fenomenom jer se najviše događa upravo generaciji rođenoj od 1981 – 1996. godine. Ovo nikako ne isključuje da se to može dogoditi i onima koji nisu u toj generaciji, ali postoji nekoliko razloga zašto je ova generacija time najviše obilježena.
Upravo to je generacija (čiji dio sam i ja) koja je odrasla bez društvenih mreža, barem jednim većim dijelom života i tek sada je primorana upoznati se sa novim tehnologijama i mogućnostima interneta. Dok smo naučeni na to da prihvaćamo inovacije i volimo učiti, nije čudno da postajemo prenatrpani upravo zbog prevelike količine novih stvari koje ‘moramo’ znati i koje ‘moramo’ pratiti. Dok zapravo, svi se borimo da se prilagodimo svijetu koji je povezaniji nego ikada do sada, a opet i iznimno usamljen.
Život kao velika ‘to-do’ lista
Spomenula sam tehnologiju koja za cilj ima da nam olakša i ubrza stvari, a zapravo često radi baš suprotno i pretvara naš život u ogromnu ‘to-do’ listu. Sve to možda i ne bi bilo tako kada bi ta tehnologija zaista i radila sve ono za što je zamišljena, a i kada bi ju svi znali pravilno koristiti. Za primjer uzmite one brze blagajne u trgovinama. Nebrojeno puta sam doživjela da ju mnogi ne znaju koristiti, da je nešto zapelo, da se baš zbog toga stvorila gužva ili je primjerice blagajnica morala otići sa svoje blagajne da bi pomogla nekome na toj brzoj blagajni koja to nimalo nije.
Tako izgleda da tehnologija, koja uključuje sve one brojne aplikacije i programe makar bi trebala olakšavati život, zapravo u nekim slučajevima otežava i usporava, a i troši nam previše vremena. Istraživanje iz 2016. godine pokazalo je kako prosječna osoba potroši gotovo 7 sati dnevno konzumirajući sadržaj preko interneta. U Americi se pokazalo da prosječna osoba u životu potroši oko pet sati i četiri mjeseca na društvenim mrežama.
Nabrojala sam mnoge stvari koje pokazuju nepravilnosti koje dovode do psihičkih teškoća kod mnogih, ali pitanje je kako riješiti problem. Svi mi, priznali si to ili ne, funkcioniramo po sličnim principima. U jednoj verziji želimo i odgovara nam da nas drugi usmjeravaju i govore nam što nam je činiti, a u drugoj želimo to sve raditi sami.
Uz to, nobelovac Richard Thaler tvrdi kako svatko od nas ima dvije persone – jednu koja želi riješiti sve obaveze sa liste i drugu kojoj zapravo nije cilj ispunjavanje obaveza. Jedan od razloga za to je što se te dvije persone u nama često čine nespojive baš zato jer imamo dojam kao da ih nismo sami stvorili već da nam je društvo nametnulo da takvi moramo biti.
Smanjite očekivanja o sebi
Ove teorije se mogu koristiti na mnogočemu u životu, ali na kraju dolazimo do toga da nam je nužno smanjiti vlastita očekivanja. Ali ne nužno od drugih, već od nas samih. Ponekad nam se čini da smo mnogo više zauzeti nego što zaista jesmo, upravo zbog tih listi na koje neprestano mislimo. Ono što sam sigurna da je situacija kod gotovo svih ljudi u mojoj okolini, a to je da premalo živimo u ‘danas’ , a ono što i radimo danas rijetko dugoročno pomaže našoj boljoj budućnosti.
Ukratko, stručnjaci vjeruju kako bismo bili sretniji i zadovoljniji da se malo maknemo od ekrana i počnemo raditi liste na papirima, ali i realno raspoređivati vlastito vrijeme. Druga opcija je da jednostavno prihvatite trenutno stanje na mentalnoj razini. Prihvatite da je u redu da neke stvari ne stignete, ne možete ili čak ne želite ispuniti i da je to sasvim u redu. Ako naučimo to prihvatiti i ako prestanemo stavljati toliki pritisak na sebe, možda napokon odmorimo i shvatimo kako je dobro promijeniti perspektivu.