Što je heteronormativnost i kako nam može uništiti odnose
Mlada sociologinja Paula Brečak (@thewolfnomad) za Super1 piše o ljubavnim odnosima i širem području seksualnosti
Mlada sociologinja Paula Brečak (@thewolfnomad) za Super1 piše o ljubavnim odnosima i širem području seksualnosti
Kada smo tek prohodali, partner me zezao da previše spominjem heteronormativnost. Rekao bi da pet rečenica ne mogu izreći bez da ne ubacim taj koncept. No ja sam imala toliko toga imala za reći što je imalo veze s tim. Pogotovo u kontekstu nove veze, koju tek gradimo i definiramo, međusobno se tek šnjofkamo i istražujemo, a moj najveći strah, najveća crvena zastavica s kojom je on mogao doći, bila je upravo heteronormativnost.
Heteronormativnost je koncept koji smatra da je heteroseksualnost jedini “normalan” i prihvatljiv oblik i izraz seksualnosti i romantičnih veza. No i više od toga, ona označava sva ona ponašanja koja nalazimo u zapadnjačkim patrijarhalnim strejt vezama kao univerzalna. Također postavlja i potvrđuje rodne uloge, kako u romantičnim i seksualnim odnosima, tako i u drugim aspektima života. Zbog nje lezbijski i gej parovi bivaju pitani “Tko je u vašoj vezi muškarac, a tko žena?”. Jer heteronormativnost pretpostavlja da čak i kada u vezi zapravo nema i muškarca i žene, netko svejedno mora preuzeti ulogu žene, a netko ulogu muškarca. Zbog nje se brak u zakonima mnogih država, pa tako i u Hrvatskoj, još uvijek dopušta isključivo heteroseksualnim parovima, dok istospolna zajednica (ako zakonski uopće postoji) nosi neko drugo ime, poput životno partnerstvo ili slično. Zbog nje se pretpostavlja da su svi strejt sve dok se ne outaju, kao što se pretpostavljaju i rodni identiteti osoba na temelju njihovog izgleda, umjesto da ih se o njihovom rodnom identitetu jednostavno pita.
Zbog nje se očekuje da je muškarac taj koji će zaprositi ženu
No heteronormativnost utječe, i to itekako, i na strejt i cis osobe, njihove veze i živote. Zbog nje ćemo često među odjećom za dječake naći tamne boje i natpise poput Mali zavodnik, a među igračkama za djevojčice svijetle boje i lutke kojima uče kako biti majke. Zbog nje se očekuje da je muškarac taj koji će zaprositi ženu. Zbog nje se smatra da je ultimativni seks upravo penetrativni seks penisom u vaginu, pa drugi oblici seksa bivaju zaboravljeni ili čak nikada ne otkriveni, što rezultira time da mnoge žene nemaju zadovoljavajući seks s partnerom. Heteronormativnost pretpostavlja da je ultimativni oblik ljubavi, kao i vlastite realizacije, monogamna veza i brak, a da je prevara smrt ljubavi i izdaja cjelokupne veze i partnerstva. Isto tako, ona smatra da cilj svima mora biti odnos s nekime, pa na ljude koji nisu u vezi gleda kao na manje vrijedne i čudne.
Određuje uloge koje preuzimamo u vezi i suživotu, a te uloge su bazirane na pretpostavci da postoji samo muški i ženski rod, te pretpostavci da smo svi u muško-ženskim monogamnim cjeloživotnim vezama. Te pretpostavke određuju tko plaća račun na prvom spoju, tko inicira seks, tko slaže popis za kupnju namirnica, tko se brine o registraciji automobila, tko kupuje odjeću za djecu, tko kome poklanja cvijeće i tako, zaista, unedogled. Također propisuje kako bi se veza trebala odvijati – kako nekoga upoznati i pozvati na spoj, kada se treba dogoditi poljubac, kada seks, kako se trebaju razvijati naši osjećaji, kada dejtanje mora prerasti u ekskluzivnu vezu, veza u brak, i da bi trebalo imati djecu.
Heteronormativnost je scenarij za “savršenu” vezu
Heteronormativnost je, najkraće rečeno, scenarij za savršenu vezu. Naravno, savršenu unutar zidova patrijarhata, homofobije, transfobije, kinkshaminga i ostalih diskriminatornih i ograničavajućih društvenih koncepata. Problem je da savršena veza ne izgleda za sve isto i često ne izgleda onako kako ju heteronormativnost propisuje. I to je prvi korak, shvatiti da tvoja veza ne mora izgledati onako kako društvo to očekuje. U društvu ne postoji normalno, postoji samo ono što dominantna kultura odredi kao normativno i prihvatljivo. A tome se možemo i trebamo opirati. Tvoji osjećaji niti ponašanje ne moraju pratiti taj izmišljeni scenarij. Veza je jednako vrijedna bilo da ju odlučite pretvoriti u brak ili ne. Kao što si i ti jednako vrijedna bilo da se odlučiš za partnera ili odlučiš solirati cijeli život.
Neke stavke heteronormativnosti lakše odbacimo od drugih. Sve manje se očekuje da je muškarac taj koji plaća na prvom dejtu i sve manje (ja se nadam) kalkuliramo sa seksom. No neke stavke opstaju, ukorijenjene i duboko isprepletene s našim identitetima. Kao korov koji je pustio svoje korijenje između naših osjećaja i potreba pa ga već identificiramo kao dio sebe, a zapravo nam onemogućava upravo da dođemo do sebe. Što zapravo ti želiš u vezi i odnosu, a što ti je nametnuto od strane heteronormativnosti? Ovo nije jednostavno pitanje i ne očekujem da će biti jednostavan odgovor. Neke stvari znaš kao iz topa. No poanta nije propitkivati samo norme poput kupovine cvijeća za Valentinovo, poanta je propitkivati norme poput ljubavi za cijeli život, nemogućnosti voljenja više od jedne osobe istovremeno, prevare kao najvećeg mogućeg grijeha u vezi, braka kao ultimativnog iskaza odanosti, predanosti i ljubavi, veze kao jednog od glavnih ciljeva u životu i jedine sigurne luke.
Bitno je tko se nalazi u tvojem socijalnom balonu
Dekonstrukcija heteronormativnosti unutar nas samih i naših romantičnih, intimnih i seksualnih odnosa i veza proces je koji traje. Traje, zapravo, uvijek. Jer dok ti pokušavaš taj korov unutar sebe raspetljati i izvaditi, što moraš činiti polako i pažljivo da u tom procesu ne pokidaš i dijelove sebe, heteronormativnost buja i želi te penetrirati sa svih strana. To je društvo, život u društvu koje na nas konstantno utječe i stalno nas socijalizira. Zato je iznimno bitno kakvim se ljudima okružiš, uživo i virtualno. Bitno je tko se nalazi u tvojem socijalnom balonu, čije misli, riječi i djela najviše do tebe dopiru. Pomažu li ti propitkivati i raspetljati društvene norme, ili te uvjeravaju da ih trebaš pustiti i prihvatiti kao dio sebe? Taj proces može biti i bolan i poražavajuć, napad na ego, vlastita uvjerenja i predrasude.
Teško je uzeti nešto poput “brak je ultimativni iskaz odanosti, predanosti i ljubavi” u što vjerujemo od djetinjstva, čemu se nadamo i o čemu sanjarimo, što zamišljamo kada razmišljamo o budućnosti i što vežemo uz vlastitu sreću i ranjivost – i to onda dekonstruirati. Jer jednom kada dekonstruiramo to vjerovanje, pitanje je što ostaje da ga zamjeni? Ako brak zapravo nije garancija ultimativne odanosti, predanosti i ljubavi, što onda jest? Na taj način, heteronormativnost nas zapravo štiti od ranjivosti koju nalazimo u istini, bilo da pričamo o istini o društvenim konstruktima poput braka ili pričamo o istini o samima sebi poput “što je za mene ultimativna odanost, predanost i ljubav”. Jednom kada počneš uništavati scenarij heteronormativnosti, shvatiš da nemaš upute, nemaš šalabahter na koji si se oslanjala i na koji se cijelo društvo oslanja, ma koliko zapravo štetan bio za sve društvene skupine i pojedince. Ali također shvatiš da sada možeš napisati vlastiti scenarij. Pred tobom je prazan papir. Prazan papir znači bezbroj mogućnosti i sve je u tvojim rukama. Teško je zamisliti vezu koju u potpunosti sami gradimo i u kojoj ne postoji neka štaka heteronormativnosti na koju se možemo osloniti.
Svaka veza za mene znači pisanje novog scenarija
Svaka stavka koju otvoriš unutar veze otvara još bezbroj pitanja i zahtijeva još mnogo razmišljanja i razgovora. No taj rad se svakako isplati. Ne samo na društvenoj razini, jer tim individualnim radom zapravo propitkujemo i dekonstruiramo i dominantne odnose moći patrijarhata, homofobije i transfobije, nego zaista i na razini tebe same i tvoje veze. To stvaranje vlastite veze i pisanje vlastitog scenarija omogućit će ti da u potpunosti živiš svoje želje, potrebe i osjećaje. Da u potpunosti živiš sebe. Zato i ja, na početku svake veze, paranoično tražim crvenu zastavicu heteronormativnosti. Jer svaka veza za mene znači pisanje novog, zajedničkog scenarija, propitkivanje, otkrivanje i dekonstruiranje kako bismo mogli stvoriti upravo našu savršenu vezu. Ako osoba koja sjedi sa mnom nad praznim bijelim papirom nije spremna pisati i raditi, onda znam da zajedno nećemo ništa moći izgraditi.