Nekad je nužno odabrati stranu
SUPERMAME

Sretna sam i zahvalna što imam oca koji je mom bratu i meni oduvijek bio tata

FOTO: privatni album

U suradnji sa Supermame.hr, donosimo vam stvarne priče mama, onih koje znaju da nisu savršene, uče iz dana u dan i žele da znate kako niste same

Sonja je supermama dvojice živahnih dječaka. Zagrepčanka dalmatinskih korijena, pravnica po zvanju i blogerica po zanimanju, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta u borbi protiv predrasuda. Kreativna u duši i obožavateljica kave kojoj kronično nedostaje vremena. Portal Supermame donosi stvarne priče o roditeljstvu.

Jeste li znale da je danas Dan očeva? Nasmijala sam se nedavno tekstu našeg kolumnista i supertate Željena, na temu dana Žena, nadajući se da će za današnji dan poslati još jedan od svojih satiričnih tekstova. Ali ništa, nema teksta. Mora da je i Željen zaboravio da je Dan očeva.

Ovo je treća godina zaredom što na sam dan pišem kolumnu o očevima. Prve godine smo zaboravile da se Dan očeva uopće obilježava. Druge godine smo pogreškom objavile tekst par dana ranije i time pokrenule lavinu čestitki divnim očevima na jedan sasvim običan četvrtak, da bi se kasnije ispravljale. Prošle godine smo se pripremile s podsjetnikom na mobitelu, a ove godine je nešto drugačije. Iako opet tekst pišem na sam dan, ovaj put je ipak emotivnije.

Doživljavamo li očeve još uvijek samo kao hranitelje obitelji? Doživljavaju li se i oni sami samo i isključivo kao hranitelji obitelji, bez obzira na to što danas i žene svojim radom doprinose kućnom budžetu? Cijenimo li dovoljno očeve koji zaista sudjeluju u odgoju i brizi oko djece i zašto se briga oko djece tako jednostavno pripisuje kao nešto urođeno majkama, a kada su očevi u pitanju, to je nešto neobično?

Razmišljam je li potrebno aplaudirati kada čujemo za oca koji je uzeo porodiljni dopust da bi se mama vratila na posao, i shvatila sam kako živimo u društvu u kojem je uloga očeva još uvijek poprilično stigmatizirana. Iako sama nisam pobornik toga da se prisutnost oba roditelja u odgoju djece doživljava kao nešto neobično, vrijedno posebnog isticanja, svjesna sam kako je uloga očeva itekako bitna i kako je ipak važno i potrebno aplaudirati prisutnim očevima jer ih se treba ohrabriti i prikazivati kao prave muškarce i kao primjer drugima.

Sretna sam što moja djeca trče svom ocu u zagrljaj kada dođe s posla

Upravo zbog toga sam sretna i zahvalna što imam supruga koji je pored dva posla, noćnih smjena, radnih vikenda – prisutan otac i brižan muž. Evo, upravo se igra s dečkima na terasi, dok ja pišem ovaj tekst. Sretna sam što moja djeca prije spavanja žele da ih tata uljulja u san. Sretna sam što moja djeca trče svom ocu u zagrljaj kada dođe s posla. Sretna sam što je blag i popustljiv, ali sam sretna i kada vikne iz petnih žila jer mu se dečki nekada popnu na glavu. Sretna sam jer mi je podrška u emotivnom, obiteljskom i poslovnom smislu. Je li sve to potrebno isticati kao vrlinu? Na žalost, živimo u društvu u kojem je ovakvo ponašanje izjednačeno s “biti papak”, stoga da, mislim da to treba hvaliti i isticati kao vrlinu.

Hvala ti tata što si oduvijek tu za nas

Sretna sam i zahvalna što imam oca koji je mom bratu i meni oduvijek bio tata. Sjedio je i učio s nama, igrao se s nama, satima slagao lego kocke s bratom, lijepio makete, glasno se smijao, smišljao spačke ljeti, naučio nas plivati, voziti bicikl, lovio nas oko kuće, igrao se skrivača, učio nas životnim vrijednostima, viknuo kada je to bilo potrebno. Upravo zahvaljujući njemu mogu reći da sam danas jaka osoba, jer naučio me da se žestoko borim za sebe. Naš tata bio je hranitelj, putovao je, naporno radio, ali pored svega toga bio je ogromna podrška mojoj majci koja uz nas dvoje, nije zapustila svoju karijeru, obitelj i dom. Hvala ti, tata što si uvijek tu za nas. I hvala ti što danas i našu djecu učiš životnim vrijednostima.

I zadnji paragraf bih posvetila duši koja više nije s nama, a zaslužuje da mu se posveti par redaka na ovaj dan. Bio si dobar otac, brižan otac, marljiv otac, požrtvovan i trpan. Bio si tih i stidljivo nasmijan, ali ono što se kod tebe oduvijek vidjelo, to je beskonačna i neograničena ljubav prema svojoj djeci. Beskonačna i nesebična ljubav. Sjećam se kada bi se jadali jedno drugome koliko malo vremena imamo za sebe od kada imamo djecu, jer djeca traže 300% naše prisutnosti, sjećam se kako bi svaki put nakon takvog razgovora, opet ugasio utakmicu koju si htio gledati, ne bi otišao na pivu s dečkima, poslije posla bi jurio doma djeci, iako je ekipa skočila na brzinsku “cugu” u obližnji kafić, ljeti ne bi ostao za vikend u Zagrebu, jer si htio biti s djecom, pa bi svaki petak-nedjelju putovao gore-dolje busom. Sjećam se ljetos tvog trčanja od kioska do kioska kako bi svom sinu kupio naljepnice nogometaša, sjećam se tvojih pješačenja, jurnjave i razvoženja klinaca na 101 aktivnost, iako bi bio umoran i polugladan s posla. Bio si primjer oca, primjer tate.

Naš zadnji razgovor kada sam te pitala što je za tebe sreća, rekao si – “biti s mojom djecom, šetati prirodom, gledati ih i uživati u njihovom smijehu”

Život je nepredvidiv, svijet se u zadnjih par mjeseci promijenio, a sve ukazuje na to da se međusobno trebamo više cijeniti. Okrenite se svojim obiteljima. Ljubite ih i zahvaljujte što ih imate. I čestitajte dan očeva. Jer, kao što nije svaka majka – mama, tako ima i očeva koji zaista jesu – tate. Aplaudiram i čestitam ovim putem svim muškarcima super tatama. Sretan vam Dan očeva!