Svakog tjedna Super1 će zamoliti jednu ženu iz Hrvatske da nam sastavi svoj anonimni seks dnevnik. U ovotjednom izdanju razgovarale smo sa 34-godišnjom poduzetnicom iz Zagreba

PRVI DAN – SRIJEDA

Vozimo se u autu sa sastanka koji me užasno naživcirao, klijent traži izmjene projekta na kojima ćemo raditi otprilike dva mjeseca i probiti rok. Ljuta sam kao pas pa tipkam hejt mailove preko mobitela, a on me pokušava smiriti. Ide mi na živce kad je tako opušten.

Izlazimo na autocestu prema Zagrebu, pokušava upaliti radio auta kojeg smo rentali za poslovni put, diže mi suknju i stavlja svoju ruku u moje gaćice. Kaže mi da se trebam malo opustiti. Nježno me mazi rukom, zatvaram oči, ovo pomaže. A i na radiju svira My Favorite Game od Cardigansa. Svakih nekoliko minuta ubrzava vožnju i svoj rad rukama. Ulazi u mene pa izlazi, izativa me i na kraju se fokusira na klitoris i daje mi sve što mi treba da svrišim. Ovo mi je trebalo. Stajemo na neku benzinsku točiti i popiti kavu.

Dva sata kasnije stižemo u Zagreb, ostavlja me pred kućom. Crknuta sam, ali vrag mi ne da mira pa odmah krećem prepravljati projekt i oko 2 ujutro odlazim u krevet.

DRUGI DAN – ČETVRTAK

Dolazim na posao pospana, ali svejedno dva sata prije svih. Razradila sam strategiju pa možda uspijemo spasiti projekt u nekom razumnom roku. Već sam sinoć sastavila narudžbenice za nove materijale pa ću ih odmah poslati mailom, a onda idem zvati nekoliko ljudi koji nam rade sezonski kad imamo više posla.

Taman sam otišla po kavu u kuhinju kad na posao stiže i on, sat vremena ranije. Kaže da mi je došao pomoći. Nekad se baš ponaša kao dečko, a to mi sigurno nije. Ali kad je već tako dobar prema meni, napravit ću i njemu kavu. Dok posežem za šalicom u gornji element, prima me za bokove i naslanja se na mene. Govorim mu da se makne, da imamo posla, da mi nije do toga, a može netko i naići. Opet je racionalan, govori mi da nema šanse da netko dođe prije početka radnog vremena. Podiže mi haljinu i spušta gaćice dok se ja laktovima naslanjam na kuhinjski pult. Spušta se na koljena i grize me lagano po dupetu, zavlači se između mojih nogu i nastavlja me ljubiti. Sviđa mi se to pa mu govorim da skine hlače i sjedne na stolac.

Odlučujem mu dati stimulaciju, spuštam se na koljena i ljubim ga, ližem, očigledno prilično uzbuđujem. Govori mi da će svršiti pa brzo stajem jer želim nešto dobiti od ovoga, podižem suknju i sjedam na njega. Rukama se odupirem od stol iza njegovih leđa dok se ševimo. Nakon toga odlazim do zahoda, perem zube, popravljam ruž, uzimam kavu i vraćam se za svoje računalo u uredu.

Dan prolazi prebrzo obzirom na količinu posla, a negdje oko 7 odlučujem otići doma jer se ni sinoć nisam naspavala. Pola sata kasnije zove me na službeni mobitel da me kao pita jesu li tablice na Cloudu, zapravo ga zanima jesam li sama doma i može li doći. Lažem da nisam i oko pola 10 odlazim u krpe.

TREĆI DAN – PETAK

Šaljemo dvije ponude na natječaj danas koje moraju biti gotove do 15 sati, a jedan od dobavljača još uvijek ne javlja hoćemo li dobiti popust ili ne, ako dobijemo posao.

Naravno da su na godišnjem pa zovem njihovog šefa direktno i dogovaram sastanak jer je to zapravo brži način da mu iznesem poslovnu ponudu i da se dogovorimo. Njega ostavljam u uredu, sa sobom vodim kolegicu koja će voditi projekt ako ga dobijemo.

Šalje mi poruku ‘Jesi nešto ljuta?’, nisam, ali ni nemam vremena za objašnjavanje. Vraćam mobitel u torbu s laptopom i odlazim. Nakon sastanka vraćam kolegicu u ured i odlazim naći se s jednim od klijenata koji proširuje poslovni prostor, a mi smo im radili interijer, kako bi dogovorili što bi se i kad radilo.

Vidim da imam i dva propuštena poziva od njega, a ne znam je li me treba radi posla ili radi gluposti, zovem ga iz auta na putu do tamo. “Ma ništa, sve smo riješili”, govori mi čim se javio, ali čujem mu po glasu da nije dobre volje. Pitam je li sve ostalo pod kontrolom i je li to sigurno sve što je trebao, odgovara sa “Da”.

Poslijepodne dolazim u ured, a dok se ekipa lagano pakira doma, on još uvijek lupa po tastaturi. Pitam ga zašto ne ide doma, govori mi da je poslao ponude na natječaj pa sad ima još par sitnica za završiti od ostalih stvari.

Ubrzo u uredu ostajemo samo on i ja pa mi priznaje da je ljutit jer ga, navodno, ignoriram cijeli dan. Govorim da ću mu se iskupiti za vikend pa je sve okej. Nakon posla svatko od nas sjeda u svoj auto i odlazi doma.

Navečer odlučujem spremiti stan jer gospođa koja to inače radi je na godišnjem, večeras ne idem nikuda.

ČETVRTI DAN – SUBOTA

Prijepodne sam provela na Jarunu s frendicama pa sad idem doma još malo raditi na projektu. Oko 7 sati poslijepodne shvaćam da danas nisam uopće jela, a i on dolazi uskoro pa mu šaljem poruku da putem uzme nešto za jesti dok se ja otuširam i dovedem u red.

“Možemo negdje i izaći na večeru ako ti se da”, piše mi. Nema šanse, što bi poslovne kolege radile na večeri subotom navečer i što bi ljudi rekli da nas vide skupa?

Odgovaram mu da smo večeras Netflix & Chill. Opet se duri, ali brzo će to zaboraviti. Dolazi oko pola 9, vidim svježe obrijan, mmmm. Volim kad osjetim to njegovo nježno lice na svojim nogama, među svojim nogama.

Prvo odlazimo u boravak, palim TV, serviram nam tanjure da nismo baš kao studenti. Pita hoćemo otvoriti neko vino, tako mi je svejedno pa iz šanka vadim bocu Chardonnayja i dvije čaše. Tjedan iza nas je bio užasan i stresan pa vrtimo sve što se događalo, a do kraja boce umiremo od smijeha na gospodina koji nije znao kako mu se zove direktor hotela u kojem radi.

Oboje smo do kraja večeri previše popili pa je naš seks ostao samo na pokušaju, a ja sam spavala u gaćama. On je spavao pored mene, po prvi puta u godinu dana otkad ovo traje.

PETI DAN – NEDJELJA

Ujutro je još uvijek bio tu, u mom krevetu. I u podne, a onda se ustao. Pokazala sam mu rješenje projekta koje sam smislila, njemu se također činilo dobro. Oboje smo bili dosta gladni pa smo odlučili ipak nešto otići pojesti u restorančić u kvartu.

Za ručak smo odbili vino, ali smo i dalje bili iscrpljeni pa smo se samo vratili meni doma, zamrčili dnevni boravak, ležali na kauču, gledali TV i mazili se. A onda je predvečer otišao doma, krenula sam ga ispratiti, na kraju smo još pola sata sjedili na stubama ispred i pričali.

ŠESTI DAN – PONEDJELJAK

Ujutro je opet došao prije svih, nije mi pokušao skinuti gaćice u kuhinji. A ja sam baš raspoložena. Pitam ga je li sve ok, on mi govori da je vrijeme da kažemo kolegama što se događa.

Odbijam se ponedjeljkom ujutro baviti privatnim temama u uredu. Duri se na mene jer sam ja ta koja uvijek odlučuje kad je što primjereno, a što nije. Istina, malo sam bossy i kad ne bih trebala biti.

Zovem ga sa sobom na jedan sastanak jer znam da će biti gotov do ručka pa možemo onda sjesti, a da nikome iz ureda ne bude čudno.

Ponovno mu objašnjavam granice našeg odnosa iako ni sama nisam sigurna više kako se igramo. Uglavnom se igramo. Ovog puta preuzima inicijativu, ponovno mi sprema mobitel u torbu i drži monolog od 5 minuta da je on valjda jedini čovjek na planeti koji me može po cijeli dan tolerirati kako pričam o poslu i shvatiti da su moje emocije, jebiga, primarno vezane uz uspjehe i neuspjehe u karijeri.

To je istina. A i on je dosta pametan, projekti mu ne propadaju, ima super ideje, a zabavan je i kad nismo na poslu. A i preživjela sam vikend s njim da me nije uspio naživcirati. Govorim mu da ću razmisliti o tome da možda budemo u nekom obliku posvećene veze, ali da je vrijeme da se vratimo u ured.

Navečer i dalje razmišljam o onome što mi je rekao. Vrtim film i fakat, godinu dana smo skupa, a da to nismo. Privatno o njemu znam puno više nego što sam planirala. Već sam nekoliko puta razmišljala o toj opciji, ali nikad nisam našla način kako da u uredu priopćimo tu vijest, a da ne bude dramatično. Da bude ok i nikome ne bude čudno. I na kraju mu to sve oko ponoći pišem u mailu jer se, eto, ne znam drugačije izraziti.

SEDMI DAN – UTORAK

Dolazim ranije u ured, ali njega nema. OK, valjda će se pojaviti do 9! Dok kuham kavu scrollam po Instagramu i vidim njegovu objavu šalice kave s nekim glupim heštegom snimljene u kvartovskom bircu. Ne paničarim, spremna sam na razgovor.

Dolazi na posao oko 9 i 15 prilično dobre volje. Pitam ga što ima novog, odgovara mi “OK, smo si. Sve po starom, samo sam sreo frendicu iz srednje pa smo popili kavu prije posla. Odužit ću ti se navečer”.

Ok, pao mi je kamen sa srca.