Top tema

Razgovarali smo s maturantima o državnoj maturi, fakultetu i životnim očekivanjima

FOTO: Borko Vukosav

Prije nekoliko godina u naše obrazovanje uvedena je državna matura, navodno s ciljem da se svim srednjoškolcima olakša upis na fakultet. Predmeti iz kojih se pišu ispiti su osnovni – hrvatski, matematika i engleski na nižoj i višoj razini, a uz to postoje ispiti iz izbornih predmeta koji ovise o tome za koji fakultet je srednjoškolac zainteresiran. Državna matura mladima donosi mnogo stresa uz pripreme i redovno obrazovanje. Ispitali smo troje maturanata iz različitih škola – tehničke, ekonomske i gimnazije kako su se oni nosili sa stresom, što su očekivali, a što se ostvarilo te koliko zapravo razumiju zašto uopće postoji državna matura i što misle o čitavom konceptu.

Ana Jović

Škola: 1. Ekonomska srednja škola Zagreb
Željeni fakultet: Komunikologija na Hrvatskim studijima
Razina stresa od mature: 9

Borko Vukosav

Odlučila sam se za komunikologiju pred kraj ove školske godine, a razmišljala sam i o politologiji i sociologiji, ali sam primjetila da to i nije toliko zastupljeno i da neću tako lako naći posao. Tražila sam sredinu između ta dva faksa. Na internetu sam istražila da Komunikologija ima smjer Mediji što me jako zanima pa sam se na kraju odlučila za tu zlatnu sredinu. Osobno sam dovoljno zrela da donesem odluku čime ću se baviti do kraja života, ali vjerujem da ostali vršnjaci koji se možda nisu bavili sličnim stvarima kao ja, tipa debatom ili parlamentom, nemaju dovoljno iskustva niti su dovoljno zreli da sada već odluče pravac u kojem će ići.

Išla sam na besplatne pripreme. To je izgledalo tako da sam svake subote tamo provodila po četiri, pet sati. Oni bi nas detaljno učili. Imali bismo jedan predmet četiri puta mjesečno i onda svaki vikend po toliko sati bi prolazili jednu cijelu godinu tog predmeta. To mi je jako dobro došlo jer smo detaljno ponovili svaku godinu, ali tih četiri sata po vikendu nije baš dovoljno da me zaista detaljno pripremi za maturu. Mislila sam da ću uz pripreme u školi i izvan škole biti 100 posto spremna, ali u školi, pripreme koje smo imali nisu bile baš nešto. Dobili bismo na papiru zadatke i mi bismo to rješavali, a nitko nas nije učio zašto nešto jest ili nije tako. Nisu bile dobro organizirane.

Ni za jedan ispit mature se nisam osjećala dovoljno spremno jer ne vjerujem da sam se dovoljno dobro pripremila kako sam očekivala. Uz osnovne predmete sam polagala psihologiju te politiku i gospodarstvo. Engleski i hrvatski sam išla na višu razinu. Nije bilo toliko zahtjevno jer se više orijentiralo na logiku. Sve to je zahtijevalo dosta razmišljanja, ali ako se previše razmišljalo zadatak bi bio samo još teži. Na primjer, iz hrvatskog smo dobili pitanje o piscu iz renesanse i samo pitanje po sebi je vrlo lagano, ali budući da je bilo prelagano previše sam razmišljala o tom pitanju i njegovoj strukturi i krivo zaokružila. Vjerujem da je meni bilo zahtjevnije jer mi logika baš i ne ide.

Osobno sam dovoljno zrela da donesem odluku čime ću se baviti do kraja života, ali vjerujem da ostali vršnjaci nemaju dovoljno iskustva niti su dovoljno zreli

Mislim da je drama oko mature ipak bila dosta opravdana. Naša možda nije bila toliko teška, ali kada sam gledala prošlogodišnje one su mi se činile baš jako lagane. To je bilo zato jer sam ih riješila nekoliko puta i naravno da su mi se onda činile lakše. Bilo je dosta nervoze od kad sam upisala treći razred. Tada su nam profesori krenuli pričati o fakultetu i kako moramo znati što ćemo upisati i da ako to ne znamo da ćemo pasti maturu. To nam je jako povećalo stres jer su nam svaki dan govorili da ako se već u devetom mjesecu zadnjeg razreda nismo počeli spremati da je bolje da niti ne idemo na nju jer ćemo je pasti. Vidim da je to bilo iz dobrih namjera, ali taj stres je sigurno negativno utjecao na nas.

Najveća laž koju sam čula u vezi mature je da je preteška i nemoguća ili da su baš svi prošli s odličnim. S kim god da sam pričala, svi su mi rekli da su sve prošli s pet i onda sam se uspoređivala. Tada sam shvatila da je u redu i normalno dobiti lošiju ocjenu te da to nije ništa sramotno. U vezi mature me iznenadilo koliko je atmosfera bila smirena. Možda sam imala sreće s profesorima, ali nije bilo toliko stresno koliko su mi svi govorili da će biti. Uz sve to sam i pisala prijemni na faksu i sve je bilo dosta smireno.

Iskreno, ne znam točno zašto je uvedena državna matura, ali mislim da je zato što su neke srednje škole lakše, a neke teže, a ne znači da je jedna kvalitetnija od druge. Mislim da je uvedena kako bi svi imali iste mogućnosti, kako ne bi gimnazijalac bio iznad ekonomista i kako bi nas rangirala po znanju bez obzira na to odakle dolazimo.

Lovro Draženović

Škola: Zdravstveno učilište Zagreb, Fizioterapeutski tehničar
Željeni fakultet: Fizioterapija u Zagrebu na veleučilištu
Razina stresa od mature: 7-8

Borko Vukosav

Fakultet koji me zanima je nastavak i nadogradnja na moje zanimanje. To sam odabrao kao srednjoškolsko obrazovanje i htio bih i dalje raditi taj posao. Imao sam prilike proći dosta prakse i to mi se jako svidjelo pa sam vođen tom logikom i dalje želio nastaviti. Nadam se da ću to upisati, ali s obzirom na sve za sada, smatram da su mi šanse za to 50:50, čak su možda i veće šanse da ne upišem. Smatram da sam dovoljno odrastao da odaberem fakultet, ali mislim da je veći problem to što sam s 14 godina morao odabrati srednju školu što znači da sam kao dijete morao odabrati neko zanimanje u životu. Imao sam sreće da mi se svidjelo. Sada, kada sam ponovno suočen s velikim izborom mi je lakše jer sam to već jednom prošao i sada znam da je to ono što bi htio raditi. Mislim da neki moji kolege iz razreda i ostali vršnjaci još uvijek nisu svjesni toga i traže se.

Išao sam na pripreme u školi i u Velikoj Gorici. Pripremao sam se samo za hrvatski, engleski sam u školi jako dobro naučio jer smo se puno bazirali na gramatiku i prilikom putovanja u stranu zemlju sam se iznenadio koliko sam puno toga naučio. Pripreme su u mojoj školi postojale za obje razine matematike i engleskoga, ali ih nisam iskoristio. Za hrvatski nismo imali neke pripreme i nismo imali dovoljno nastave. Smatrao sam da bi mi to trebalo i bilo je odlično. Nakon svakog predavanja smo dobivali zadatke za zadaću, a nakon toga smo dobivali materijale na mail. O nama je samo ovisilo koliko ćemo raditi, a imali smo i testove koji su nam pokazivali koliko smo napredovali i koliko smo toga naučili.

Mislim da je škola jako dobar temelj za pripremu, ali ako profesori u školi nisu dovoljno zainteresirani, ili program to ne dopušta, mislim da se tamo ne može dovoljno dobro pripremiti. Ja sam na primjer matematiku imao samo prve dvije godine, za sve ostalo sam se ostalo pripremao kod kuće. Treće godine sam imao fakultativnu nastavu, ali zbog prakse i količine gradiva nisam mogao ići redovno. Isto je bilo i s pripremama koje su nam se često preklapale s vježbama i praskom. Bila je nemoguća misija biti na dva mjesta istovremeno, a s prakse i vježbi nismo mogli izostajati jer je takva struka. Te dvije godine matematike smo imali profesoricu starog kova koja je objašnjavala za sebe, a koliko smo se mi u tome snašli je bilo dosta upitno.

Nervoza postoji, nas 25 iz razreda samo po ocjenama ne upada na fizioterapiju jer su nas gimnazijalci pojeli, jednostavno su nas izgurali s liste

Jednim dijelom sam se osjećao spremnim za maturu, a drugim nisam. Za matematiku sam osjećao nervozu, a za druge predmete mi je više bilo samo da krene i da prođe jer sam znao da će se sve posložiti. Pisao sam i fiziku i biologiju, te hrvatski i engleski višu razinu, a matematiku nižu. Što su više odmicali testovi i vrijeme, imao sam osjećaj da sve postaje zahtjevnije. Fizika mi je na početku bila lagana, brzo sam prošao kroz taj test, neke stvari koje nisam znao sam uspio postaviti. Kako su išli dalje mi je bilo sve teže, a to kažu i ostali. Za sad mislim da bih mogao imati prolaz iz svih predmeta.

Znam da su mnogima problem predstavljali eseji, a meni to i nije bio prevelik problem. Možda jedino iz hrvatskoga jer se time nismo previše bavili u školi, jedino na pripremama. Ovo je meni jedan od prvih pet eseja u životu koje sam napisao. Drama oko mature i nije toliko opravdana, ja sam prošle godine isto bio u velikoj brizi oko toga jer se ipak radi o četiri godine. Kada je došla ova školska godina više sam se fokusirao na to nego na maturu pa sam to odgađao dok nisu krenule pripreme koje su me natjerale da barem nešto radim. Prema samom sebi se nisam dobro postavio, radio sam sve u zadnji čas. Biologiju sam radio tri, četiri dana prije, a tako i matematiku.

Ne bih rekao da je gradivo bilo lakše nego što sam očekivao, ali cijelo vrijeme mature mi je prošlo dosta ležerno, a to nisam očekivao. Nervoza postoji, nas 25 iz razreda samo po ocjenama ne upada na fizioterapiju jer su nas gimnazijalci pojeli, jednostavno su nas izgurali s liste. Trenutno sam 188 od 90, a prolazio sam sa odličnim i to me dosta iznenadilo. Dosta je nervoze i nesigurnosti samo zbog toga što je naša škola takva, i naš sustav tjera nas strukovnjake da idemo raditi, a sa srednjoškolskim obrazovanjem nas nitko ne želi zaposliti. Doslovno nema radnog mjesta koje bi nam bilo primijenjeno. Poslodavci traže fakultet, a srednja škola nas tjera da moramo ići raditi, odraditi staž i zaposliti se, a bez prve tri godine fakulteta sam samo tehničar i kao takav ću se vrlo teško probiti na tržištu rada u Hrvatskoj.

U učionicama je stvarno bilo vruće i nismo mogli pisati jer nismo imali ni zraka ni koncentracije

Nisam volio slušati o maturi jer je to uvijek bio neki bauk, da je to grozno, stresno razdoblje i uvijek se priča o tome u negativnom kontekstu. Najveća laž je da neću smjeti imati vodu sa sobom, a meni je to baš bio problem. U učionicama je stvarno bilo vruće i nismo mogli pisati jer nismo imali ni zraka ni koncentracije. Po grupama na Facebooku su pisali razne gluposti. Ona laž koju sam čuo o maturi je kada je netko rekao da ona ima smisla. Po meni nema, imam jako kritičan stav prema našoj maturi i obrazovanju. Kada bi netko želio saslušati mene i cijelu generaciju mislim da bi se puno toga moglo promijeniti i mislim da oni koji slažu naše kurikulume i mature nemaju dovoljno sluha i da jednostavno ne mogu razumijeti neke stvari ako se s njima nisu susreli. Oni ne mogu nama propisati dvije godine matematike i onda uz to stave tri godine povijesti. Malo se uči Hrvatske, a puno svega drugoga. Imam osjećaj kao da se pokušavamo prilagoditi drugim obrazovnim sustavima, a naš je puno teži i kako mi govore prijatelji izvana, oni puno stvari uče puno kasnije nego mi i mi imamo mnogo veći obujam gradiva. Mislim da se dobije puno znanja, a malo toga je stvarno korisno.

Ne znam točno zašto je uvedena državna matura, ali imam svoje stajalište, a to je da bi svi imali jednake šanse prilikom upisa faksa. Ali mislim da matura uopće ne odrađuje tu svrhu jer da je nema, mi koji smo završili strukovne ili tehničke škole imali bismo prednost nad njima prilikom upisa tehničkih fakulteta. S druge strane se gimnazijalci puno više pripremaju i njihova škola je u pravilu fokusirana samo na državnu maturu. Ja sam imao gotovo samo strukovne predmete i možda pet općih. Ovime se nije postigla ravnopravnost i prevelika se prednost daje učenicima gimnazijskih škola. Još je mnogo prostora za napredovanje i oni koji to slažu trebali bi puno više slušati nas srednjoškolce, mnogo je djece pod stresom, a sve skupa i nije tako strašno.