Kao da radoholičari toga već i sami nisu svjesni, sad su im i psiholozi odlučili naglas reći da bi koji puta trebali stati i jednostavno malo prestati raditi, za svoje dobro. A imaju i vježbe za njih

Mi radoholičara po redakciji imamo puno. Sama se ne bih svrstala u tu kategoriju, ali ovako na prvu mogu nabrojati barem pet kolegica koje sigurno jesu.

Psiholozi za njih (i za vas koje se takvima smatrate) imaju, tvrde, tri jako jednostavne vježbe koje bi trebale pomoći da se malo priberu, a sve što za vježbe treba je papirić i kemijska olovka. I malo vremena za sebe.

1. Zabilježite na papir svaki put kad se uhvatite u hiperproduktivnosti nakon slobodnog dana

Često se dogodi da se ljudi tri put više nego inače zatrpaju poslom ako za vikend ili na slobodan dan nisu radili apsolutno ništa. Radoholičari zato i nisu preveliki fanovi slobodnih dana, jer imaju osjećaj da su nakon toga samo pogubljeni i ne mogu se vratiti u njima normalnu radnu rutinu. Ipak, stručnjaci su uvjereni da nam svima treba barem slobodna nedjelja, a taj jedan slobodan dan bi, navodno, hiperproduktivnost trebao učiniti korisnom.

Zadatak je, dakle, uzeti (bar jedan) dan slobodan, a onda u ponedjeljak na poslu zapisati na papirić svaki put kad se uhvatite u hiperproduktivnosti. Navodno biste trebali primijetiti da ste produktivnije i da sve te zadatke kojima se zatrpavate zapravo i odrađujete do kraja i kako spada. Za razliku od onda kad si ne da te ni taj jedna slobodan dan.

2. Zabilježite na papir svaki put kad se uhvatite da same sebi govorite ‘Još ću samo ovo napraviti’

Ova vježba je za one koji u svaki slobodan trenutak u danu pokušaju ugurati još neki posao. A zadatak vam je ovaj; uzmite komad papira i olovku i stavite ih u džep. Kad god pomislite ‘Još ću samo ovo napraviti’ pa ću onda odmoriti/popiti kavu/otići na WC, zabilježite crticu na papir. Istu stvar napravite i kad god pokušate napraviti dvije, tri stvari odjednom, jer taman imate pet minuta pauze između jedne i druge.

Kad postanete svjesne koliko si malo vremena dajete za odmor i koliko si stvari za obaviti trpate u jedan radni dan, možda ćete naučiti da je ponekad sasvim okej reći da ste preumorne i da je za danas dosta. Tako ćete se, tvrde psiholozi, naučiti pažljivije fokusirati na zadatke koje obavljate i bolje organizirati vrijeme, a samim time ćete raditi kvalitetnije. Jer, samo zato što ste u danu odradile hrpu toga, ne znači automatski da ste to odradile dobro…

3. Zabilježite na papir svaki put kad pomislite da biste trenutno bile bilo gdje drugdje osim na poslu

Vama radoholičarkama radno je mjesto prirodno i najdraže okruženje. Ali baš zato što previše radite, ne samo da se premalo odmarate nego čak ni ne mislite o odmaranju koliko biste možda trebale. Zapišite na papir svaki trenutak u danu kad na poslu pomislite na odmor umjesto na posao.

Kad osvjestite koliko dnevno vremena provodite radeći i kad to stvarno zapišete na papir, to bi vam trebalo pomoći da počnete odmor cijeniti jednako toliko koliko cijenite posao. Dajte si malo mira.

Pitala sam par radoholičara i radoholičarki koje znam kako im zvuče ove vježbe i kako se oni nose sa stresom i ogromnom količinom obveza na poslu

Vanda, 28

“Mislim da meni ništa od ovoga ne bi pomoglo. Ja sam radoholičarka 110 posto. Svoj posao nosim doma, stalno visim na mobitelu i ignoriram ljude oko sebe. Neugodna navika, ali svoj posao uzimam vrlo ozbiljno i prema njemu imam poštovanje. U budućnosti definitivno želim popustiti, opustiti se i barem prestati sanjati svoje radno mjesto. To bi bilo kul jer realno, gledam kolege dovoljno dugo svaki dan. Također, kad netko toliko radi, nemoguće je izbjeći svojevrsno zamjeranje nekim stvarima koje se događaju na poslu. Nepravda mi jako smeta i konfliktna sam osoba pa je teško sve to kontrolirati. Ja sam zapravo svestrana osoba koju zanima jako puno toga, a svoju opsjednutost poslom smatram minusom jer mi, u krajnjoj liniji, nije prvi prioritet u životu. Ma nije ni drugi.”?

Maja, 25

“Ja se ni ne sjećam kad sam se zadnji put pošteno odmorila od posla, a za ove vježbe nekako ne vjerujem da bi meni previše pomogle. Izgubljen sam slučaj. Ja se često preko dana uhvatim da sam toliko zadubljena u posao da ne odem ni na WC po tri sata. Ne šalim se. Što se stresa tiče, s njime se pokušavam nositi na sto načina, ali se ne nosim ni na koji jer sam ja sama sebi ta koja si stvara dodatni stres.”

Iva, 33

“Super su ovi savjeti, ali samo u teoriji jer ja kada se uhvatim posla, ne znam stati. Vodim se motom ‘ono što možeš danas, ne ostavljaj za sutra’, pa se zna dogoditi da ostanem raditi i prekovremeno samo kako bih u potpunosti završila svoj posao, odnosno zadatak koji imam taj dan iako se ne bi ništa dogodilo i da ga sutra dovršim. Zna mi se i dogoditi da se toliko zadubim u posao pa nekad preskočim obrok tijekom dana, samo kako bih uhvatila koju minutu više i odradila ono što trebam.”

Ana, 44

“Ne smatram se možda baš radoholičarkom, nego više znatiželjnom osobom što zbog prirode novinarske profesije moram biti. Taj posao prilično je stresan što se vidi na brojnim sijedim vlasima u mojoj kosi i borama na licu, a bome i na špeku oko struka koji se nakuplja od, tješim se, stresa. Često se uhvatim da radim više poslova od jednom. Zakačim se na neki slučaj i želim ga istražiti do kraja, no onda naleti neki drugi koji brže treba objaviti, pa još neki koji je zanimljiv, a nekad i ono što ti je dojavio pouzdan izvor. Pokušavam sve analizirati čim prije, no nije moguće napisati sve od jednom. Onda nastojim napraviti brejk, odmaknuti se od teme i razmisliti kako ću ju prezentirati publici. Za to vrijeme, priznajem, čak i zaboravim na nešto što mi se prije koji sat činilo užasno zanimljivo i bitno za objavu. Nemam vremena zapisati da sam pomislila na brejk, nego ga jednostavno nakratko uzmem. Zato bi mi možda doista dobrodošao neki konkretan savjet, dok me uz radoholičarstvo ne počne stiskati staračka zaboravnost.”

Tamara, 30

“Nikako se ne nosim sa stresom na poslu, obično ga nosim doma i po 45 minuta zurim u prazan bijeli zid s nadom da će mi milijun informacija izaći iz glave i da se barem pola sata neću živcirati oko toga što danas nije napravljeno ili nije napravljeno dobro. Šetnja s posla doma nekad pomaže, piće s kolegama ili neka glupa serija koju možeš gledati s pola mozga. Možda bih trebala krenuti na jogu ili još bolje na boks, da izbacim sve iz sebe. Možda bi mi i pomogle ove vježbe, ali nisam dovoljno organizirana da sustavno pratim, bilježim i radim na sebi.”

Anita, 43

“Kao vjerojatno i svaki radoholičar, svakom zadatku pristupam vrlo ozbiljno i ne žalim vrijeme koje sam u to uložila. Pa tako i ovim vježbama. Napravila sam, naime, pauzu na poslu, uzela papir i olovku te kako je ovdje navedeno zapisivala crtice, bilježila misli i analizirala svoje slobodno vrijeme. Uglavnom, zaključila sam da mi nema pomoći. Sve me te metode opuštanja jako živciraju. Nemam ja vremena za to. Ne volim previše samu sebe analizirati, stvari su kakve jesu: puno radim kada imam puno posla, a tada se živciram maksimalno, a opuštam minimalno. Ali znam ja i stati. Priuštiti si dane i dane iznimne lijenosti. Tada stvarno ne radim ništa: čitam neku knjigu po sedmi put i gledam serije satima a da ne znam o čemu se zapravo radi.”