Pričale smo s osam Hrvata različitih profesija, ali s jednako neizvjesnim poslovnim sudbinama zbog korone

Svijet je zbog koronavirusa doslovno stao, a osam Hrvata ispričalo nam je kako to utječe na njihov posao i što trenutno (ne) mogu napraviti

Posljedice pandemije koronavirusa počele su se osjećati u svakoj mogućoj domeni i osjećat će se još jako dugo. U cijelu priču umiješao se i katastrofalan potres koji je u nedjelju zadesio Zagrebu i širu okolicu. Strah se uvukao u svaku poru, a osim za zdravlje, ljudi podjednako strahuju i za svoju egzistenciju. Postavlja se pitanje što i kako dalje, a gotovo da nitko nema odgovor. U kakvoj situaciji su se našli, koji su im planovi i čemu se nadaju otkrilo nam je nekoliko sugovornika različitih profesija iz Hrvatske.

Toni Mažuranić, 31, (umjetnica, tatoo majstorica)

Zbog trenutne situacije salon gdje je zatvoren zatvorili već prošli utorak. Mislim da je u ovakvoj situaciji bolje biti odgovoran i oprezan. I naravno, tu postoji i financijska briga, ali mislim da je primarno da sada svi stisnemo zube da se izvučemo iz ovoga što prije i što bezbolnije. Nažalost, mislim da će puno ljudi osjetiti financijske posljedice, ali mislim da trenutno nemamo nekog drugog izbora pa se ne živciram oko toga previše. Mislim da je u ovoj situaciji bolje okrenuti misli na neke stvari koje možemo napraviti u ovom periodu.

Živimo u vremenu kada malo ljudi ima vremena za sebe i mislim da je ovo idealno vrijeme za rad na sebi i nekim stvarima doma koje nikad ne stignemo. Možda ću biti totalno luda za dva tjedna, ali za sada imam puno zanimacija. Odlučila sam svaki dan minimalno sat i pol odvojiti za yogu, meditaciju ili neku vrstu tjelovježbe. Također smo dečko i ja počeli raditi vertikalni vrt na našem balkonu i to me baš jako veseli. To je također odličan način za provesti vrijeme na suncu i zraku, i zahvalni smo što imamo balkon i imamo tu mogućnost.

Naravno u planu mi je nacrtati sve što mi je na popisu za klijente, i pretpostavljam da ću napokon uloviti vremena za koju sliku na platnu (to je već dugo na popisu, a nikako uloviti vremena). Naravno tu ima i straha. Cijela situacija je zastrašujuća. Ulovim se u trenutcima da krenem biti paranoična, ali mislim da od toga nema puno koristi. Svakako trebamo biti oprezni i obzirni, ali bez panike. Svakako preporučujem da si svi nađu nekakve zanimacije osim Netflixa.

Mislim da je tjelovježba jako bitna da bi sačuvali zdrav razum, tako da je ovo idealno vrijeme posvetiti se tome za sve one koji se inače bore naći vremena za to. Ja naravno ne mogu bez crtanja, ali bilo kakva kreativna zanimacija je dobro došla. Također sam vidjela da ima nekih fora izazova za 30 dana kao na primjer “30-day declutter challenge”, što mislim da može poslužiti kao dobra inspiracija u ovom periodu. I mislim da kolko god je nekad teško prisilno biti doma, opet mislim da svi koji jesmo doma moramo biti zahvalni, jer ima puno ljudi koji i dalje moraju fizički na posao i izlažu sebe i svoje obitelji.

Nina Slišković Goleš, 31 (radijska voditeljica, blogerica)

Moj prvi, “pravi”, osnovni posao je radio, a sreća u nesreći je što je radio za ljude uvijek tu (što je i njegova čar). I u onim najboljim i u najgorim momentima, pa tako i sada. Radimo u maksimalno kontroliranim uvjetima, mjere sigurnosti su nam na prvom mjestu i na visokoj razini, pazimo i na sebe i na svoje kolege, a za slušatelje smo neometano tu.

Što se angažmana sa strane tiče, na pojedinim poljima itekako osjetim posljedice ove pandemije. Neke Instagram suradnje i angažmani su mi odgođeni ili otkazani, kao i neke voditeljske gaže i eventi koje sam imala dogovorene, ali se trudim ne dramatizirati pretjerano oko toga. Kad sagledam širu sliku jasno mi je kako u ovoj situaciji svi pate ili barem osjećaju posljedice na poslovnom planu, ne samo freelanceri, umjetnici, glazbenici i slična zanimanja, kako neki pomalo sebično vole misliti, već gotovo svi u privatnom sektoru.

Usprkos tome što se gube suradnje i prilike, ne gube se još uvijek životi i to je ono što bi nam svima trebao biti prioritet u ovom trenutku. Nažalost zdravlje je jedna od onih stvari koje u životu često olako shvaćamo i uzimamo zdravo za gotovo, dok ne udarimo glavom u zid. I sama sam prošla taj scenarij, pa mi je danas jasnije da mi na uvjerljivo prvom mjestu na ljestvici prioriteta i sada i inače treba biti zdravlje. Zato se potrudimo sačuvati zdrav razum i zdravlje kao takvo, jer sve ovo će jednom proći, a mi ćemo lako onda s dvije zdrave ruke i zdravom glavom izgraditi sve ispočetka ako bude potrebno.

Čuvajmo se, budimo društveno odgovorni što je u ovom trenutku poprilično jednostavno – samo trebamo ostati doma najviše što nam situacija dopušta, i čuvajmo druge! Užasno mi je vidjeti koliko ljudi mojih godina hoda okolo sa stavom “pa ja sam mlad, meni ništa od koronavirusa neće biti”. Prestravljuje me brojka takvih ljudi koji ne vide dalje od sebe i svog nosa.

Naravno da se ni ja ne bojim za sebe, nisam paničarka koja misli kako će joj koronavirus presuditi, ali me strah širenja virusa iz razloga što svatko od nas može presuditi nekome drugome. Svojoj mami, tati, baki, djedu ili nečijim tuđima, potpuno nebitno. Baš sam nekidan rekla kako nikad nije bilo lakše nego sada biti jedan mali superheroj – mislimo na higijenu, ostanimo doma i eto, iz kreveta mijenjajmo malo svijet na bolje.

Filip Filković Philatz, 36, redatelj i osnivač produkcijskog studija

Situacija je očekivano neobična – već danima se osjeti jeza u zraku. Kao i milijuni drugih posvuda, mislim da je potrebno da se sada svi povučemo u svoje domove i umanjimo brzinu širenja COVID-19 virusa.

Sve to između ostalog predstavlja neke očite probleme u svijetu video produkcije kojim se bavim, i postavlja se pitanje; što snimati i producirati kada si izoliran u svojem domu? Mislim da smo svi zajedno (iz svih branši) pogođeni na neki način, ali generalno mislim da su najmanji poduzetnici pogođeni najviše. Pričam puno s ljudima iz kruga profesije kojom se bavim, situacija je sve više neizvjesna za sve jer se dosta snimanja ili otkazuje ili odgađa.

Na svojoj koži sam osjetio već nekoliko odgoda; par filmskih festivala na kojima su naši filmovi su se odgodili za neko drugo bolje vrijeme, filmska radionica u Poljskoj na kojoj sam trebao snimati prve scene svojeg dugometražnog filma se odgodila za par mjeseci, neki komercijalni produkcijski projekti su se odgodili i otkazali. No, smatram da u svemu ovome svi trebamo biti odgovorni, zaštititi sebe, svoje suradnike i bližnje. Na neke stvari ipak ne možeš utjecati, moraš ih prihvatiti i pokušati izvući najbolje.

Sve ovo prisilno slobodno vrijeme koristim sada za pisanje i razvijanje budućih projekata, čitanje knjiga koje već neko vrijeme čekaju te za pomaganje ljudima kojima treba neki oblik pomoć. Generalno, smtaram da nas ne smije biti strah ničega, ali i da poslovno gledano, moramo omogućiti da nam grupne dinamike, hladni pogoni, biznisi i aspiracije ne stanu nego da se razvijaju.

Mia Melcher, 33 (glumica)

Mi smo među prvima zatvorili kazalište u kojem sam ja članica ansmabla, ZKM, odnosno prestali igrati predstave, što je mislim u ovakvoj situaciji odgovorno i nužno. Sve nas je pomalo strah, veliki su to gubici, a još je teže kolegama koji nisu baš zaposleni, odnosno plaćeni su po projektu. Do nedavno sam ja bila u toj poziciji i mi kao struka radimo vrlo predano na pronalaženju načina kako održati kulturnu scenu.

Osobno, razmišaljam o puno stvari, a jedna od njih je i kako uopće vratiti ljude u kazališta poslije svega ovog? Možda se sve vrlo brzo ustabili, ali je činjenica da na svim planovima vladaju velike promjene. Osjećam neko zajedništvo, svi nekako više brinemo jedni za druge, razvija se i neka druga svijest koja je mislim ključna za kvalitetu života. Sada vidimo što su stvarno bitne stvari u životu. U svemu tome ne treba paničariti, treba pratiti situaciju i sukladno s njom reagirati. Tražiti u svemu neki mir.

Meni osobno se dosta toga promijenilo, sva snimanja su otkazana koja su trebala početi u ovo vrijeme, od nekog suludog tempa i dosta predstava svelo se sve na nulu. Doma sam maksimalo koliko mogu, odem vani ako je baš nužno. Prošetat ću se možda malo po prirodi i to je to. Brinem se najviše za roditelje. Imam super zabavnog muža pa se doma puno smijemo i napokon provodimo vrijeme koje nismo prije imali zajedno. Za vrijeme našeg vijeka ne pamtimo bolest ovakve prirode, ali kad pogledamo kroz povijest ovo nije ništa novo, samo ljudi nisu toliko putovali pa se virus nije tako brzo širio.

Sve mutira, pa i mi. Vjerujem, u određenim trenucima nam svašta prolazi kroz glavu. Nažalost imamo tuđi primjer pa učimo iz njaga. Ne treba ovo shvaćati niti preolako, ali odgovorno sigurno! Paziti na sebe i druge. Velika lekcija za sve nas! Ljubav – to je u životu stvarno najbitnije. Žao mi je što nas uvijek moraju pogađati ovakve katastrofe da bismo to kolektivno shvatili.

Zorana Jagodić, 41 (glavna urednica, privatna trenerica)

Svima koji vježbaju zdravlje bi trebalo biti na prvome mjestu. Naime, upravo je zdravlje i najvažniji cilj redovnog vježbanja, a izgled tek posljedica. Stoga, i sada bi nam zdravlje trebalo biti na prvome mjestu, ne samo naše, nego i zdravlje nama bliskih, posebno starijih osoba čiji je imunitet slab i koji su rizična skupina u slučaju obolijevanja od koronavirusa.

Smatram da bismo se sada svi trebali ujediniti u nesebičnosti i ostati kod kuće te izbjegavati bilo kakve nepotrebne izlaske iz kuće kako bismo rizik od zaraze sveli na minimum, a time zaštitili one najosjetljivije oko nas. Uostalom, i u vlastitom domu možete napraviti kvalitetan trening, a i boravak u prirodi gdje nema puno ljudi je dobra fizička aktivnost. Moja poruka svima je da budemo ujedinjeni u oprezu te da redovito slijedimo upute nadležnih institucija kako bismo pandemiju prebrodili sa što manje problema. Ne brinite, bit će vremena za povratak u gym, zdravlje je ipak važnije od toga hoćete li ljeto dočekati fit, zar ne?

Upravo zbog svega toga, u razgovoru sa svojim klijentima došli smo do zajedničkog dogovora da je najbolje uzeti pauzu od treninga dok se situacija s koronavirusom ne smiri. Vikende ćemo provoditi u prirodi, iako je i to sad dovedeno u pitanje, ali svatko od nas može kod kuće odraditi neke osnovne bodyweight vježbe.

Osobno, sada snimam video seriju treninga koje klijentima šaljem tri puta tjedno kako bih im olakšala ovo razdoblje. Naravno da će ova stanka u radu na mnoge trenere negativno utjecati po pitanju financija, ali mislim da to nikako ne bi smio biti razlog za dovođenje zdravlja u pitanje, što po meni čine oni koji nastavljaju raditi unatoč preporukama i upozorenjima nadležnih tijela.

Denis Butorac, 27 (fotograf)

Magistrirao sam fotografiju prošle godine te sam se u siječnju prijavio na Zavod za zapošljavanje s ciljem otvaranja vlastitog obrta, uz poticaje za samozapošljavanje. Iako sam prije mjesec dana predao poslovni plan i on je već trebao biti ocijenjen, to se u međuvremenu nije dogodilo. Trenutna situacija s koronavirusom tome ne pridonosi, pa je sam ishod rješenja koje čekam, za sada nepoznat.

Vlada je odlučila privremeno stopirati sve mjere za samozapošljavanje i novac preusmjeriti na postojeće obrte i firme kako bi im pomogla u poslovanju što mene trenutno stavlja u nezgodnu poziciju. Više nemam studentska prava, a račun za netom odrađene poslove ne mogu izdati jer obrt nije otvoren. Uz navedeno, mjesečno mi na račun ne smije biti uplaćeno više od 2.400 kn jer se time automatski vodim kao zaposlen i gubim pravo na ostvarivanje poticaja.

Za sada ne vidim rješenje nastalog problema, a isti za sobom povlači i niz pitanja poput kako dobiti već zarađene novce, od čega ću platiti stanarinu, režije i osnovne stvari za život. Nemam pravo na pomoć u vidu plaće koji imaju postojeći obrti i nalazim se u nekoj međuzoni u kojoj se moram sam snalaziti. Alternativa je zamoliti poslodavce da isplatu izvrše na račun nekih od kolega iz srodne djelatnosti kako bih barem privremeno riješio financijsko pitanje.

S obzirom na to da mi je primarna djelatnost kojom se bavim fotografija, ne mogu procijeniti kada će se poslovanje vratiti u normalu. Zbog posla sam u fizičkom kontaktu s ljudima što se trenutno ne preporučuje i pitanje je kada će me ponovno netko angažirati. Pokušavam se ne uzrujavati previše oko svega jer sam svjestan vlastitog izbora zanimanja i načina poslovanja.

Kako se ne mogu zamisliti u nekakvom uredu s radnim vremenom od 8:00 do 16:00, ovo je i svojevrsna cijena koju zbog toga plaćam. Najbolje što mogu učiniti po tom pitanju jest pokušati stvoriti ušteđevinu i tako se pripremiti se za budućnost u slučaju da se nešto slično opet dogodi. Do tada mi preostaje nadati se brzom rješenju, a slobodno vrijeme iskoristiti za čitanje, gledanje filmova i sve ono što ne stižem uuobičajenom radnom danu.

Nika Turković, 24 (junior content maganerica, glazbenica)

S obzirom da sam glazbenica, ali imam i agencijski posao, u ovoj situaciji nisam još toliko u strahu. Radim puno poslova odjednom, iako je glazba moj prioritet, pa na taj način u ovom trenutku financijski kompenziram. Žao mi je zbog svih nastupa i svih planova koje sam imala, koje u ovom trenutku stavljam na čekanje, ali jednostavno sam se morala pomiriti s tim.

Ipak, najviše me brine kako će ovo utjecati na ekonomiju, posebice na umjetnike kojima je to primarni izvor prihoda, ali se nadam da ako nas pogodi baš sve, da ćemo naći načina da si svi međusobno i pomognemo. Nekako ne mogu reći više od toga jer je u ovom trenutku sve jako neizvjesno, ali čuvam zdrav razum razmišljajući pozitivno.

Mislim da svi, svima trebamo izaći maksimalno u susret, da svi trebamo podupirati male lokalne biznise i umjetnike, da se trebamo pripremiti za svježi početak kad ćemo svi morati malo jače potegnuti i stisnuti, ali najvažnije, da svi u ovom trenutku moramo prihvatiti da je ovo viša sila i da jednostavno moramo pričekati da se situacija smiri.

Panika ne donosi ništa korisno, negativne misli ne donose ništa konstruktivno, a razmišljanje o propasti nikome ne čuva zdrav razum. Ja ću glazbu i dalje stvarati, jer mislim da je to jedna od onih stvari koja nam je u ovoj situaciji i više nego potrebna.

Karla Andrić, 33 (kreativna strateginja, osnivačica huba)

Mislim da ne griješim kad kažem da će se čovjeku život značajno promijeniti, pa tako i moj. Kao samozaposlenoj osobi situacija se odrazila i na moje poslovanje, doduše u opsegu koji ne mogu još okarakterizirati kritičnim, ali koji bi, ako se situacija nastavi, mogao skliznuti u crvenu zonu.

Rad od kuće mi nije stran, jer sam dvanaest godina nezavisna profesionalka i ovo je stil života koji njegujem. U ovom trenutku, s klijentima radim na planovima za budući period jer smatramo da ne treba stopirati sve komunikacijsko-marketinške aktivnosti. Naravno, one će biti smanjenje.

Poznavajući sebe, neću dopustiti da situacija bude pogubna za moje privatno i poslovno bivanje te ću pronaći rješenje. Ovo nije prva kriza u kojoj sam se od kad radim kao freelancerica zatekla, vjerujem da neće biti ni zadnja. Oduvijek govorim da ništa nije sigurno, pa niti stalni posao i spremna sam na sve izazove koje mi život baci pod noge.

Hoće li biti jednostavno? Neće. Hoću li zbog toga do razine ludila brinuti o svojoj egzistenciji? Neću. Smirenost, razumnost i skromnost je nešto što kriza često ne poznaje, a s obzirom na to da sam iskustvo kriznih situacija već nosila na leđima, plan je kod mene uvijek usidren.