Postporođajna depresija je stvarnost i ozbiljan problem. Mene su spasile druge mame i online zajednice

U suradnji sa Supermame.hr, donosimo vam stvarne priče mama, onih koje znaju da nisu savršene, uče iz dana u dan i žele da znate kako niste same

Martina je supermama jednog uvijek nasmijanog dječaka koja već više od jednog desetljeća živi na talijanskoj adresi. Nakon par godina rada u agenciji za odnose s javnošću i završenog mastera iz digitalnog marketinga odlučila je svoju kreativnost preusmjeriti na projekt Supermame.hr. Romantična i sarkastična, opsesija su joj blogovi i digitalni mediji. Najbolje ideje dolaze joj rano ujutro uz prvu neizostavnu šalicu kave dok svi još spavaju. Voli uživati u lijepim i jednostavnim stvarima poput tanjura dobre pašte, čaše crnog vina, Instagrama, dobre knjige i dobrog podcasta.

Tokom prve trudnoće trpala sam u sebe sve informacije, bitne i nebitne. Čitala sam knjige o majčinstvu, o prvoj godini bebe, slušala o mnogobrojnim iskustvima s poroda. Išla sam na trudnički tečaj, u strahu od strija mazala trbuh bademovim uljem, zdravo jela i nestrpljivo gladila svoj trudnički trbuh. Maštala sam o tome kako će izgledati, na koga će ličiti, hoće li imati moje oči, hoće li voliti nogomet kao tata, gdje ćemo ga sve voditi.

Gledala sam majčinstvo kroz ružičaste naočale i jedva čekala da stignemo doma kako bi mogli napokon započeti naš život u troje. Mislila sam da znam sve o onom što dolazi poslije poroda. Sve je bilo spremno. Imala sam sve što je bilo potrebno za bebu. No, nisam znala da ću se osim za bebu morati pobrinuti i za sebe. Upozorili su me na neprospavane noći, probleme s dojenjem, mastitis, čak i na to da će mi dijete preokrenuti svijet naopačke.

Sve je bilo spremno. Imala sam sve što je bilo potrebno za bebu. No, nisam znala da ću se osim za bebu morati pobrinuti i za sebe

No, nitko me nije upozorio da ću zbog djeteta izgubiti razum. Upozorili su me na lagani baby blues i hormonalne promjene, no nitko nije spominjao postporođajnu depresiju. Vjerojatno sam negdje i naišla na taj pojam, ali mu nisam pridavala previše pažnje. Mislila sam ok, normalno je da ću biti malo plačljiva, umorna i neispavana. Bila sam spremna suočiti se sa svim poteškoćama koje donosi majčinstvo. Tada sam tako mislila.

Danas kad pomislim na te prve mjesece majčinstva sve mi je kao u magli. Osim hormonalnih promjena, umora i neispavanosti veliku ulogu u svemu tome igrali su problemi s dojenjem. Doslovno sam vrištala od boli, no nisam htjela odustati. Bitno je da je njemu dobro, za mene tko pita. Sve one koji su mi predlagali formulu gledala sam kao državne neprijatelje. Samo sam se ja znala brinuti za svoje dijete, nitko drugi.

Majke koje prolaze kroz postporođajnu depresiju obično ne osjaćaju odmah povezanost sa svojim djetetom, no moja je depresija imala sasvim druge karakteristike. Samo sam ja bila dovoljno dobra za svoje dijete. Mrzila sam sve oko sebe. Svi su predstavljali opasnost za moju tek rođenu bebu.

Svaki savjet gledala sam kao zamku, sigurna u to da drugi žele nauditi mom djetetu. Tresla sam se kad bi ga netko drugi primio u ruke. Vikala. Svađala. Plakala. Bilo je trenutaka kad se ne bih ni sjećala onog što sam rekla, izgovorila ili napravila. Htjela sam samo biti sama zatvorena u sobi sa svojim djetetom. Plakala sam. Nisam jela. Nisam spavala.

Svi su predstavljali opasnost za moju tek rođenu bebu. Svaki savjet gledala sam kao zamku, sigurna u to da drugi žele nauditi mom djetetu

Nisam znala što mi se događa. Nisam znala kako si pomoći. U tome nije pomagala niti moja okolina. Nažalost, većina ljudi još uvijek postporođajnu depresiju smatra jednim od hirova modernog majčinstva, kao što su kašice od kvinoje i amaranta. „Toga u naše vrijeme nije bilo.“ jedan je od češćih komentara starijih generacija. Ljudi oko mene gledali su me kao da sam luda.

Sasvim slučajno pronašla sam svoju slamku spasa. Zbog još uvijek neriješenih problema s dojenjem po preporuci sam pozvala privatnu primalju, iliti kako je to danas moderno reći doulu. Osim što smo riješili i taj problem, upravo mi je ona otkrila da je to kroz što prolazim sasvim normalno. Činjenica da je i ona, majka troje djece, prošla kroz sve to, u puno težoj verziji, bila mi je najveća utjeha. Bilo mi je potrebno čuti da nisam jedina koja je izgubila razum.

Bio mi je potreban razgovor sa osobom koja me ne osuđuje, sa osobom koja me samo sluša i razumije. Bilo mi je potrebno da mi netko kaže da će sve biti u redu. Negdje između dojenja i nespavanja otkrila sam čari interneta i online zajednica. Pratila sam strane mame blogerice u čijim sam se tekstovima potpuno pronalazila. Dok se kod nas pričalo još uvijek samo o pelenama, one su pričale o majčinstvu – bez cenzure. One su pričale o svojim osjećajima, o svojim brigama i o svojim nesigurnostima.

Bilo mi je potrebno da mi netko kaže da će sve biti u redu. Negdje između dojenja i nespavanja otkrila sam čari interneta i online zajednica

No. pravu utjehu pronašla sam zahvaljujući društvenim mrežama. U svom virtualnom svijetu ja sam se družila s mamama koje su me razumjele. I prvi put imala sam osjećaj da nisam sama. Da ima i drugih mama koje prolaze kroz postporođajnu depresiju, koje ne spavaju i imaju problema s dojenjem. Majke koje se svakodnevno propitkuju jesu li dovoljno dobre i koje se ne boje pokazati svoju ranjivost. Majke kojima je ponekad potrebna samo riječ utjehe.

Napokon sam imala tu žensku podršku koja mi je nedostajala. Možda fizički nisu bile prisutne, ali one su bile tu. Za mene. Kad god su mi trebale. One su imale i dobre i loše dane, baš kao i ja. Polako su se stvari počele vraćati na svoje mjesto. Ne znam u kojem sam trenutku i kako izašla iz postporođajne depresije. Možda kad je dojenje napokon postalo lakše, možda kad sam napokon izašla van na kavu, možda kad sam se napokon počela vraćati u normalu. Možda kad sam se napokon malo pobrinula za sebe.

Danas nemam savjet kako izbjeći baby blues ili postporođajnu depresiju, nemam savjet kako ih se riješiti – mogu samo reći da je sve je to individualno. Ono što je najbitnije je podrška okoline. Bitno je da oni znaju da niste još samo jedna luda žena ili nezahvalna majka koja ne voli svoje dijete. Postporođajna depresija je ozbiljan problem. Postporođajna depresija je stvarnost.

Nemojte se sramiti onoga kroz što prolazite. Nemojte se bojati pričati o tome. Nemojte misliti da ste nemajka. I ako vidite da je vašoj sestri, prijateljici, poznanici teško ne sudite ih. Pomozite im.