Oliver Dragojević za sobom je ostavio pjesme koje mogu opisati svaku našu emociju, hvala mu na tome

PišeIda Tomašković

FOTO: Duško Jaramaz/Pixsell

PišeIda Tomašković 29. 07. 2018.

Bio je vrhunski, obrazovani glazbenik čije pjesme su bezvremenske

Nakon teške borbe s rakom pluća, Oliver Dragojević preminuo je jutros u 5 sati u splitskoj bolnici u 71. godini i iza sebe ostavio suprugu Vesnu, sina Davora, Damira i Dinu. Uz njegove smo pjesme odrastali, smijali se, plakali, družili…Uopće nam je teško i zamisliti da ovog morskog vuka, kako se volio zvati, više nema, glazbenika koji je dirnuo mnoga srca.

Rođen je 7. prosinca 1947. godine kao peto dijete u Veloj Luci na Korčuli, a prvi put se za glazbu počeo zanimati kada je od oca Marka za peti rođendan dobio usnu harmoniku od koje se nije odvajao. U Splitu je pohađao glazbenu školu, točnije glasovir, klarinet i gitaru.

Suradnja s Runjićem

Oliver je definitivno jedan od hrvatskih glazbenika s najbogatijom karijerom. Prvi nastup mu je bio 1961. na splitskom dječjem festivalu gdje je nastupao s pjesmom Baloni, a 1963. bio je pjevač i klavijaturist splitskog benda Batali. Debitirao je 1967. na Splitskom festivalu na nagovor Zdenka Runjića s njegovom pjesmom ‘Picaferaj’, a sve do 1972. svirao je po mnogim zapadnoeuropskim klubovima.

Nakon toga je kratko nastupao s Dubrovačkim trubadurima, a tada je i upoznao svoju suprugu Vesnu. Starije generacije sigurno pamte pjesmu ‘Ča će mi Copacabana’ kojom je Oliver na Prokurativama osvojio publiku i omogućila mu ponovnu suradnju sa Zdenkom Runjićem. Na Splitskom festivalu je 1975. pjevao šansonu ‘Galeb i ja’ koja mu je i danas jedna od najpoznatijih i najljepših pjesama.

Porin za životno djelo

Njegova karijera je od tog trenutka išla uzlaznom putanjom; stvorio je predivne pjesme, izdao mnoge albume, nastupao po raznim festivalima, održavao koncerte od kojih je zadnji veliki bio u Areni Zagreb prošle godine povodom njegovog 70. rođendana. MAlo tko se osim njega može pohvaliti i nastupima u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji i Opera Houseu u Sydneyju.

Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin na kojoj je izveo svoju verziju Gibonnijeve ‘Cesarice’. Osim s njim, surađivao je s mnogim poznatim glazbenicima poput Tedija Spalata, Tonija Cetinskog, Vanne i drugih, a njegov album iz 2000. godine ‘Dvi, tri riči’ prodan je u platinastoj tiraži, što pokazuje da su Oliverove pjesme bezvremenske.

U ožujku 2018. dobio je Porina za životno djelo u splitskoj Spaladium Areni, no nije mogao prisustvovati dodjeli nagrade zbog bolesti, s kojom je nažalost izgubio bitku. Falit će nam.