Od špageta bolonjez, Braka na prvu do video poziva. Evo kako arhitekt Damjan Geber izdržava izolaciju
Damjan Geber, arhitekt te osnivač i kreativni direktor agencije Brigada otkrio nam je što mu u karanteni podiže raspoloženje
U našoj novoj rubrici donosimo vam pozitivne misli, vesele pjesme, uzbudljive serije, najdraže recepte i sve drugo što našim sugovornicima pomaže da u doba globalne pandemije koronavirusa ostanu pozitivni. Možda pomogne i vama.
Pjesma koju slušam kad mi treba podizanje raspoloženja je: Chet Faker – Gold, možda nije najplesnija pjesma, ali me odmah vrati u jednu prekrasnu sunčanu subotu iz rujna prošle godine u Istri.
Knjiga koju čitam u karanteni je: Priručnik za preživjele – Lewis Dartnell. Knjiga je to o svim korisnim znanjima čovječanstva potrebnim za pokretanje civilizacije nakon kataklizme. I ne, razlog nije povezan s pandemijom jer sam je počeo čitati jos u siječnju. Sporo čitam.
Omiljeni recept koji stalno ponavljam u karanteni je: špageti bolonjez. Savršen omjer hrane za dušu i kompleksne pripreme, uz koju dan u izlolaciji brže prođe, jer se ukupno kuha čak šest sati.
Program vježbanja koji pratim u karanteni je: još se nisam uspio natjerati vježbati kod kuće, i to se polako primjećuje.
Instagram profil koji me veseli je: nemam Instagram. Jednostavno ga nisam imao kada je postao popularan, pa mi se sada čini blesavo instalirati ga. Preskočit ću taj korak razvoja civilizacije i odmah prijeći na TikTok.
Jedna mala stvar u danu koja mi uvijek izmami osmijeh na lice je: biljke koje se svaki dan po malo razlistavaju, u stanu i oko zgrade.
Moja beauty rutina u karanteni sastoji se od: tuša i četkice za zube.
Mali kućni spa gušt koji si priuštim ovih dana je: kada. Kad sam preuređivao stan postavio sam sebi pitanje koje i meni kod dizajniranja interijera klijenti često postavljaju: kada ili tuš? Sada sam siguran da je moj uobičajeni odgovor: ‘kada, ako imate dovoljno mjesta’ bio potpuno na mjestu i to mi je jedna od najboljih odluka koje sam donio.
Svijeća ili parfem koja mi ovih dana diže raspoloženje je: Muji – vanilija ili bazga.
Serije koju ne mogu prestati gledati je: Orange is the new black zato što mi je trebala neka serija koja ima puno sezona, a nisam je nikad gledao. Ali, moram priznati da sam i dalje veliki fan klasične televizije i gledam neke serijale koje možda mnogi ne bi priznali da gledaju, a to su Pawn Stars i Storage Wars te domaći klasici Brak na prvu ili Večera za 5.
Zadnji film koji mi je izmamo veliki osmijeh na lice je: Singles – slučajno sam nabasao na njega neki dan na HRT3 i odmah me vratio u devedesete kad nam je svima taj film bio pojam novog grunge načina života. S vremenskom distancom se malo čudim i sam sebi što sam točno vidio u njemu, ali osmijeh je definitivno ogroman.
Osoba s kojom se ne skidam s video chata je: posao, posao, posao. Toliko smo svi na video konferencijama cijele dane, pokušavajući održati poslovanje što je više uobičajenim da jedva imam energije za privatne video chatove, ali kako mi mama i brat žive u Argentini i Nizozemskoj, video chat nam je uobičajen način komunikacije već godinama.
Kad sve ovo završi prvo ću: otići na plac u miru, opet kupiti previše stvari jer mi sve izgleda prekrasno, popiti gemišt na suncu s kvartovskom bagrom, lamentirati o glupostima i dokotrljati se doma, skuhati veliki nedjeljni ručak.