Nekad je nužno odabrati stranu
SUPERMAME

O ulozi mame kao žrtve ili u obranu mama koje u kaosu majčinstva ipak nađu vremena za sebe

FOTO: @supermama.sonja

U suradnji sa Supermame.hr, donosimo vam stvarne priče mama, onih koje znaju da nisu savršene, uče iz dana u dan i žele da znate kako niste same

Sonja je supermama dvojice živahnih dječaka. Zagrepčanka dalmatinskih korijena, pravnica po zvanju i blogerica po zanimanju, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta u borbi protiv predrasuda. Kreativna u duši i obožavateljica kave kojoj kronično nedostaje vremena. Portal Supermame donosi stvarne priče o roditeljstvu.

Svibanj, mjesec rascvjetalih stabala, sunca i majčinskih tema. Ali opet, ovaj svibanj je nešto drugačiji, hladniji, kišniji, više nalikuje na jesenski svibanj. Svibanj, kao mjesec u kojem se obilježava Majčin dan, pa je tako i taj mjesec popunjen tipičnim majčinskim temama i sveprisutnim socijalnim osudama. Ovaj tjedan je na redu tema – mama žrtva. Kada je vrednovanje žene kao takve (među mamećom populacijom) određeno brojem djece koju ima, a njena kvaliteta kao mame time kolika je žrtva majčinstva.

Što sam naučila od kada sam mama? Između mora informacija, situacija i misli, briga i pitanja, naučila sam da u našem društvu kao mama vrijediš što si veća žrtva majčinstva. Što duže ne spavaš, što duže dojiš, ako imaš dlakave noge, masnu kosu i uprljanu majicu, jer ne stigneš, i pritom šutiš, tada si vrjednija kao mama od one tamo koja u parkić dolazi našminkana. Jer, zamisli, umjesto da se poigrala tih 10 minuta duže sa svojom djecom, ona je mislila na – sebe. Štoviše, ona je mislila na svoj izgled. Mora da je površna i loša mama. S druge strane, znači li nužno da ako nemaš dlakave noge, ako ipak naneseš malo šminke na sebe, obučeš traperice koje ti stisnu postpartum trbuščić i staviš velike naušnice samo za odlazak do parkića, znači li to da si blagoslovljena djetetom koje spava 10 sati u komadu, imaš tri kućne pomoćnice i baka servise, bogatog muža i neprekoračen limit na kreditnoj kartici? Ne bih rekla. Ta mama prolazi apsolutno isto kao i sve mame, ima uobičajene životne probleme, samo što u čitavom kaosu majčinstva, odvoji vremena za sebe, premda i tih 10 minuta da se malo dotjera jer se tako bolje osjeća. A realnost najčešće izgleda tako da je noge obrijala do dijela gdje se koža vidi, tamne podočnjake je sakrila korektorom, nabacila je osmijeh bez obzira na to što je umorna i neispavana i krenula u avanture dana. Ali, i da nije tako, zašto bi upravo ta mama bila lošija od one druge? I obrnuto?

Što duže ne spavaš, što duže dojiš, ako imaš dlakave noge, masnu kosu i uprljanu majicu, jer ne stigneš, i pritom šutiš, tada si vrjednija

Nedavno sam pročitala negdje kako je putovanje s djecom zapravo namijenjeno samo za zadovoljstvo djece. Prema tom tekstu, uloga roditelja je da djeci na tom putovanju služe. Kada sam to pročitala, pomalo sam se naježila od pomisli da zaista negdje netko tako razmišlja. I odgaja svoje dijete tako da mu služi. Nije li to opasno raditi? Zapravo, ako se putovanje s djecom zaista svodi na to da im služimo što imamo od tog putovanja? Kako se uspijemo koncentrirati na sreću naše djece ako smo im sluge i ako mi sami ne uživamo? U konačnici, što djeci poručujemo činjenicom da im ispunjavamo svaku želju i zamisao? Možda stvarnost nije toliko otišla u krajnost, ali kada čitam komentare raznih mama, sve više se bojim da ipak je. I bojim se kakva će naša djeca biti jednog dana, kada ih odgajamo tako da im služimo. Ako im služimo, kako ćemo ih naučiti poštovanju? A ako ne nauče poštivati vlastite roditelje, kako će poštivati ikoga u svom životu?

Nadalje, pričamo o tome kako se par mama veseli odlasku na piće s prijateljicama, i to na Majčin dan, da uzme tih dva sata za sebe, jer im to treba. I opet nije dobro. Jer, opet naiđete na komentar kako bi upravo na taj dan bi trebale biti još više prisutne i još više uživati u ulozi mame. A mene zanima zašto? Zašto baš i na taj dan to mora biti tako? Zašto ne možemo imati taj jedan dan u godini kada ćemo sa svojim prijateljicama opušteno popiti čašu vina i smijati se onako glasno, bez straha da ćemo probuditi naše malene. Zašto ako kažeš da se veseliš izlasku s prijateljicama (op.a. nemojte miješati ovaj pojam izlaska s onim što je izlazak podrazumijevao nekada) kako bi se malo odmaknula od svega, zašto se to odmah izjednačava s nezahvalnošću i dodjeljuje se titula loše mame? U konačnici, ne mora to biti odlazak na piće s prijateljicama. To može biti i izležavanje na kauču i skrolanje mobitelom, čitanje knjige u miru, pisanje. Ma govorimo o vremenu za sebe. Sigurna sam da baš svakoj mami treba s vremena na vrijeme, da se posveti sebi. A ako već govorimo o služenju drugih, onda naglašavam da je mami nekada potrebno da služi sama sebi.

Zašto ako kažeš da se veseliš izlasku s prijateljicama kako bi se malo odmaknula od svega, zašto se to odmah izjednačava s nezahvalnošću

Je li moguće da je ova generacija mama, kako bi jedna od mojih omiljenih mama blogerica rekla, odrasla na 50 nijansi sive, pa uživa u služenju drugih? Je li zaista u 21. stoljeću još uvijek pričamo o tome da je uloga žene da služi druge? Muža? Prijateljice? Šefa? Vlastitu djecu? Neću dalje prenositi što je rekla, ali nasmijala me od uha do uha. I utješila jer ima očito i onih koje ne razmišljaju taji. Pa sam se manje osjećala kao loša mama. Jer, ja ne služim svojoj djeci. Ne idem na putovanja zbog njih. Putujem s njima i naporno mi je, ali stvaramo zajedničke uspomene, ispunjene i prekomjernim znojenjem od napora dok hendlaš živčanog todlera, ali i onim sretnim trenucima koje ćeš pamtiti čitav život. Ne libim se otići s prijateljicama na piće i pričati o svemu onome što me činilo ženom, prije nego sam postala mama. Ne smatram da je moja jedina životna uloga bila čisto biološka, reproduktivna. Nisam se ispunila kao osoba činjenicom da sam rodila. Ali da sam odrasla kada sam postala mama – jesam.

Majčinstvo me promijenilo na najljepše moguće načine i naučilo me da sam svojoj djeci najbolja mama kada sam zadovoljna sobom. Kada sam sretna, sretni su i oni, jer osjete moj mir i moje zadovoljstvo. Ne prihvaćam da mi se žrtvovanje vlastitog života nameće kao obveza i da me se etiketira kao lošu zato što majčinstvo ne doživljavam tako i ne smatram da sam rođenjem djece ispunila sebe. Znate, smatrat ću da sam ispunila svoj smisao kada vidim da sam odgojila svoju djecu kao zdrave, poštene i sretne ljude. A sigurna sam da se odgoj djece ne sastoji od žrtvovanja roditelja i služenja djece. U konačnici, meni moji roditelji nisu služili. Priuštili su mi školovanje, bili tu za mene i kao prijatelji, ali pritom su bili strogi, pazili su na mene kao kap na dlanu, ali pritom nisu bili moj otirač. Znalo se tko je roditelj, a tko je dijete. Danas sam im itekako zahvalna na tome. I nadam se da ću biti upravo tako dobar roditelj mojim dječacima.

Ne smatram da je moja jedina životna uloga bila čisto biološka, reproduktivna. Nisam se ispunila kao osoba činjenicom da sam rodila

Za kraj, moj život je poprimio sasvim drugačije vrijednosti od kada sam mama, ne bih se mijenjala ni s kim, jer uživam u ulozi mame, uživam u svojoj djeci, ali naprosto ne pristajem da me se ukalupi u hrvatski profil majke – žrtve, žene – i da mi se stavi flaster na usta, jer nije prilično da jedna mama kaže da joj je teško i da želi odmor. I ja sam živo biće, s osjećajima i potrebama. Ja sam mama.