Novac ne kupuje sreću, ali može pomoći kod zdravlja, braka i općeg zadovoljstva. Psiholog objašnjava kako

Financijska stabilnost važna je i za mentalno zdravlje

“Novac kupuje sve osim morala i građana”, napisao je davne 1750. filozof, pisac i skladatelj Jean-Jacques Rousseau pokrenuvši tako lavinu poslovica koje sve nose isti prefiks – novac ne kupuje zdravlje, sreću, zadovoljstvo… i tako u nedogled. Odrastali smo uz knjige, animirane filmove i niz drugog sadržaja koji šalje plemenite poruke o tome kako novac ne može kupiti ništa što je zapravo vrijedno te smo usvojili onu da novac kvari ljude. No, je li to zaista tako crno i bijelo?

Za početak trebamo razlučiti što je bogatstvo, a što financijska stabilnost. Veliko materijalno bogatstvo zaista može promijeniti čovjeka i nerijetko ga dovesti do nezadovoljstva ako duhovno nije ispunjen. No, narušeni životni standard donosi još više negativnih posljedica za život pojedinca pa je za svakog od nas nužno prije svega pronaći ravnotežu, odnosno financijsku stabilnost.

Biti financijski stabilan znači ne brinuti se o plaćanju troškova života ili svojim obvezama i dugovanjima poput kredita i dugovanjima po kreditnim karticama do mjere da to utječe na vaš mir i stvara vam stres. To ne znači da morate biti bogati već znači da se znate nositi s financijama bez preuzimanja većih dugova koji vam mogu poremetiti normalno funkcioniranje ili u najgorem slučaju ugroziti egzistenciju.

Vaša sposobnost da se nosite s financijskim teškoćama, gubitkom posla ili velikim neočekivanim troškovima samo su primjeri financijske stabilnosti. Ako trebate koristiti kreditnu karticu ili uzeti kredit za rješavanje hitnih slučajeva, još uvijek nemate potpunu financijsku stabilnost.

KAKVE VEZE IMAJU NOVAC I SREĆA

Da bismo pronašli odgovor na pitanje kakve veze imaju novac i sreća odnosno životno zadovoljstvo obratili smo se psihologu, asistentu na odsjeku psihologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu i koautoru knjižice Ja i novac: Psihologija novca i potrošnje, Nikoli Ercegu koji nam je odmah rekao da je odgovor malo kompliciraniji nego što možda očekujemo.

“Ovisi o barem dvije stvari: što smatramo pod ‘srećom’ i o koliko novaca pričamo”, rekao nam je. “Istraživanje nobelovca Daniela Kahnemana iz 2010. je pokazalo da odnos između novca i sreće ovisi o tome kako definiramo sreću. Konkretno, ono što nazivamo emocionalnom dobrobiti (to se često mjeri i izražava intenzitetom doživljavanja pozitivnih i negativnih emocija u svakodnevnom životu) možemo razlikovati od kognitivne procjene zadovoljstva životom (ona se često mjeri pitanjima poput “Sveukupno gledajući, koliko ste zadovoljni svojim životom ovih dana?”).

Kad se sreća mjeri na ovaj drugi način, procjenom zadovoljstva životom, onda se čini da je povezanost između količine novca koju pojedinac ima i procjene zadovoljstva životom pozitivna i linearna. Drugim riječima, ljudi koji imaju više novca sveukupno su zadovoljniji svojim životom i takav odnos je linearan, odnosno nema neke gornje razine novca nakon koje to više ne vrijedi (ili je možda ta razina jako, jako visoka)”, kaže te nastavlja:

“S druge strane, i odnos između novca i emocionalne dobrobiti je pozitivan, ali samo do određene razine. U Americi je ta razina oko 75000 dolara primanja po kućanstvu godišnje. To znači da što više novca pojedinci zarađuju do te razine primanja, to više pozitivnih, a manje negativnih emocija i stresa svakodnevno doživljavaju. Nakon te razine primanja ta veza prestaje i količina doživljenih pozitivnih/negativnih emocija i stresa više ne ovisi o novcu. Naravno, teško je reći koja ‘vrsta’ sreće je važnija jer važne su obje.”

Dakle, ukratko, nedostatak novca može nam donijeti nezadovoljstvo te novac do neke mjere može ‘kupiti’ sreću, u smislu da nam omogućuje da ne trebamo brinuti o tome što ćemo jesti i imamo li gdje spavati. Omogućuje nam da se osjećamo sigurno i više uživamo u svakodnevici bez tih briga.

“Dodatan aspekt novca i sreće je pitanje kako ga trošimo kad ga imamo”, nastavlja Erceg. “Psihologijska istraživanja pokazuju da ćemo biti sretniji ako novac kojeg imamo, nakon što si osiguramo osnovne stvari naravno, trošimo na sljedeće načine:

• Ako kupujemo iskustva (npr. putovanje, koncert ili izlazak), a ne materijalne stvari (npr. cipele ili automobil). Zašto? Iz barem četiri razloga: a) na stvari se brže navikavamo nego na iskustva, pa gube na vrijednosti; b) stvari je lakše uspoređivati nego iskustva, pa u usporedbi s nekim drugima gube na vrijednosti (uvijek netko ima bolji auto); c) iskustava se češće dosjećamo i drugima pričamo o njima što povećava sreću i d) iskustva su nekako čvršće vezana uz naše identitete i životne priče od stvari.
• Ako kupujemo drugima, a ne sebi. Suprotno očekivanjima, više nas veseli kad usrećimo druge nama bliske osobe, nego same sebe.
• Ako unaprijed platimo nešto što ćemo tek kasnije konzumirati/iskusiti. Iščekivanje i zamišljanje budućih pozitivnih ishoda za nas je ‘besplatni’ izvor dodatne sreće.
• Ako novac trošimo na male, svakodnevne stvari umjesto na jednu veliku stvar. Na stvari se brzo naviknemo i prestanu nam donositi zadovoljstvo bez obzira koliko velike bile. Ako trošimo češće ali na svakodnevne, male stvari koje nas vesele, nećemo se toliko naviknuti.”

ZAŠTO JE FINANCIJSKA STABILNOST VAŽNA

Činjenica da štedimo novac i da smo sigurni da nešto imamo za sutra također znantno drugačije djeluje na našu psihu nego kad živimo od danas do sutra kao što velik broj mladih danas radi. Kad smo financijski stabilni, možemo si priuštiti putovanja, hobije, rad na sebi. Jedno je istraživanje iz 2013. godine potvrdilo i da su financijski stabilni ljudi manje skloni depresiji i anksioznosti jer imaju bolji osjećaj kontrole nad svojim životom. Osim toga, kad smo financijski stabilni, sretniji su i drugi oko nas.

Sve to, dakako, donosi nam neizmjerno važan osjećaj sigurnosti. “Prema jednoj od najpoznatijih teorija potreba, onoj Abrahama Maslowa (poznat po svojoj piramidi potreba), potrebe za sigurnošću spadaju u jedne od najtemeljnijih potreba“, kaže Nikola Erceg. “Imati zadovoljene potrebe za sigurnošću znači da ne moramo brinuti o tome hoćemo li ili nećemo izgubiti posao, hoćemo li moći plaćati stanarinu, hoćemo li imati dovoljno ušteđevine za pokriti neke izvanredne i neočekivane troškove ako se dogode (npr. troškovi vezani za zdravlje, ili gubitak posla zbog recesije ili pandemije, uništenje imovine zbog potresa, požara, poplava i sličnog) itd. U Hrvatskoj velik broj mladih ljudi ne može zadovoljiti ove potrebe i uvelike brine o ovakvim stvarima. To ima negativne posljedice na pojedinca (kako sam gore već pisao, u smislu većeg stresa, brige, više negativnih, a manje pozitivnih emocija, narušenog mentalnog zdravlja i lošije cjelokupne psihološke, a često i fizičke dobrobiti), ali i na cijelo društvo.”

Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku, od ulaska Hrvatske u EU do srpnja 2020. iz Hrvatske je iselilo 229 tisuća ljudi, a Erceg je svojim istraživanjem potvrdio da su mladi uglavnom napuštali zemlju jer ovdje nisu mogli ostvariti financijsku stabilnost.

“Moje kolege s Katedre za psihologiju rada FFZG-a i ja smo 2019. godine proveli istraživanje na recentnim iseljenicima gdje smo pokušali saznati tko su ljudi koji nam iseljavaju i zbog čega iseljavaju”, govori nam. “Našim istraživanjem obuhvatili smo 1126 sudionika koji su napustili Hrvatsku u razdoblju 2013. – 2019. To su većinom bili mladi i mahom visokoobrazovani ljudi, a dvije trećine njih je kao glavni razlog iseljavanja navelo nemogućnost ostvarivanja prihoda koji omogućuju normalan život (to je bio i najčešće navođen razlog u istraživanju; ako vas zanimaju detalji, naše rezultate detaljnije smo opisali ovdje). Drugim riječima, većina mladih ljudi koji su iselili iz RH u Hrvatskoj nije uspjela ostvariti jednu od najosnovnijih životnih potreba, potrebu da se osjećaš sigurno i da ne moraš brinuti o tome što donosi sutra. Ukratko, život od danas do sutra ima mnogo nedostataka koji su, osim što narušavaju individualnu dobrobit, počeli biti vidljivi i na društvenoj razini kao jedan od naših glavnih suvremenih društvenih problema.”

Mladi u Hrvatskoj koji bi mogli štedjeti susreću se s drugim problemima, navodi Erceg. “Oni koji bi mogli štedjeti, ne vide tu aktivnosti kao nešto što je poželjno i cool, a često ne znaju ni odakle početi. Ustvari, nitko nas nije ni učio išta o štednji i ulaganjima, pa se često na štednju gleda kao na nešto dosadno, a na ulaganja kao na dnevna spekuliranja dionicama ili kriptovalutama. Oni mladi ljudi koji se ipak zainteresiraju za temu moraju sami prolaziti kroz brdo neprovjerenih i poluprovjerenih informacija što je naporno i teško, pa samo manjina završi sa stvarnim i korisnim znanjima o raspolaganju novcem. Jedan od glavnih postulata svakog programa za promjenu ponašanja je da se željeno ponašanje treba učiniti što dostupnijim, razumljivijim i lakšim. U slučaju štednje i ulaganja stvar je, čini se, suprotna. Po meni tu leži veliki prostor za napredak, u smislu educiranja mladih ljudi o opcijama za štednju i ulaganje novca, korištenja tehnologija koje su mladim ljudima poznate i atraktivne (npr. aplikacije za budžetiranje i ulaganje) kao i korištenje spoznaja iz psihologije i bihevioralne znanosti o tome kako poticati i olakšavati poželjna ponašanja.”

KAKO SI OSIGURATI FINANCIJSKU STABILNOST

Istražite više o onome što vam stoji na raspolaganju, kako biste vodili kvalitetniji život s primanjima koje imate.

Pratite svoje troškove.

Nabavite lijepu bilježnicu, napravite ili downloadajte tablice u nekom od računarskih programa ili instalirajte neku od mnogobrojnih aplikacija za praćenje troškova i pratite svaku potrošenu kunu. Tako ćete dobiti dojam na što sve trošite kao i na što previše ili nepotrebno trošite te će vam biti lakše pronaći manevarski prostor za uštede. Ovo je jedan od najjednostavnijih savjeta, ali ga mnogi još uvijek preskaču.

Koje su vaše mogućnosti? Živite u skladu s njima. Kreditne kartice i ostali načini ‘rastezanja’ plaćanja pojedinih predmeta koje si zapravo ne možemo priuštiti vode nas u dugove koji se teško pokrivaju jer su i stvoreni zbog toga što si nešto nismo mogli priuštiti u trenutku, a ako nam prihod u međuvremenu nije porastao taj predmet i dalje ostaje izvan naših mogućnosti. Trebamo biti svjesni ovog načina plaćanja i kada on počinje raditi protiv nas, a ne za nas.

Nije važno koliko, važno je početi štedjeti.

Odredite iznos koji od plaće možete izdvojiti, neovisno o tome koliko mali on bio, važno je početi razvijati tu naviku, a osjećaj ponosa na sebe neće izostati. Istražite koje opcije postoje – od kasice u kući gdje prebacujete sve kovanice iz novčanika, trajnih naloga unutar aplikacije vaše banke pa do životnih osiguranja.

Istražite police osiguranja. Ako nas je prošla godina nečemu podučila, onda je to važnost planiranja za “crne dane”. U realnosti, to su provale, potresi, požari, zdravstvene tegobe i slične nedaće. Ako nas i zadesi neka od ovih nepogoda, financijske probleme možemo izbjeći tako da se zaštitimo ugovaranjem paketa osiguranja prema svojim potrebama. Iako je uvriježeno mišljenje da su police osiguranja skupe, u slučaju neočekivanih nezgoda zapravo nam štede novac. Uz osnovna osiguranja kućanstva, možete ugovoriti i dodatne police kao što je osiguranje električnih uređaja koje između ostalog pokriva štetu izazvanu pogreškama u rukovanju, udarom groma i vodom ili pak osiguranje od potresa koje pokriva uništenja ili oštećenja stvari uslijed potresa i koje se ugovara zasebno i nije sadržano u osnovnoj polici Naime, kad odlazimo u shopping u pravilu ne analiziramo koliko nam je doista potrebna nova suknja ili t-shirt, ali često nam je teško izdvojiti oko 5 kn dnevno, što je manje od jedne šalice kave da bismo zaštitili prvenstveno sebe od potencijalno jako visokih troškova koje ćemo, u slučaju da se nešto nenadano dogodi, kao što se dogodio potres, morati sami podmiriti. Pitanje koje bismo si trebali postaviti je – imamo li toliko novca? Ako plaćamo premiju od primjerice 300 eura godišnje i plaćamo je 5 godina, ukupno ćemo uplatiti 1500 EUR. Šteta koja može nastati od potresa, požara ili provalne krađe može doseći višestruko veće iznose.

Životna osiguranja su oblik prisilne štednje

Isto vrijedi i za životna osiguranja koja mogu biti klasična mješovita (uključuju štednu komponentu i komponentu pokrivanja rizika smrti) ili vezana uz investicijske fondove. Životna osiguranja treba promatrati kao oblik prisilne štednje, dakle odvajanja novca koji će nam trebati u budućnosti i kojeg ne možemo tek tako “uzeti” i potrošiti i još važnije, kao financijsku injekciju obitelji odnosno osobama koje su na polici navedene kao korisnici u trenutku kada se dogodi ono najgore, a to je smrt osigurane osobe. Naravno da taj novac ne može nadomjestiti gubitak voljene osobe, ali važno je osvijestiti da kada život izgubi osoba koja je možda donosila dohodak u obitelj, tog dohotka više neće biti, a možda postoje obveze i dugovanja po kreditima, karticama, troškovi života koje je potrebno podmirivati, djeca koju je potrebno školovati i slično.

Sve što trebate znati o isplati premije

Velika prednost životnih osiguranja koja sadrže komponentu pokrivanja rizika smrti (a u nekim slučajevima i bolesti, nezgode, nesposobnosti za rad i slično) je upravo u činjenici da jednom kada je ugovorena polica (na npr. 30 godina) i uplaćena prva premija, a dogodi se smrt osigurane osobe, novac koji se isplaćuje korisnicima te police je u dogovorenom iznosu osigurane svote, kao da je polica plaćana svih 30 godina. Nitko ne zna koliko dugo će živjeti i kada će i kako napustiti ovaj svijet. Ono što svatko od nas zna, ili bi trebao znati, jest koga ostavljamo iza sebe i kome ostavljamo naša dugovanja i obaveze te imaju li te osobe potrebna financijska sredstva da nastave bez nas bez da se naruši njihova financijska stabilnost i egzistencija. Naravno, ne moramo umrijeti da bismo dobili ugovorenu osiguranu svotu po polici životnog osiguranja. Polica se može i “doživjeti”, a isplaćena sredstva iskoristiti prema potrebi u tom trenutku. Ono što je važno znati u takvom slučaju jest koliki dio police pripada štednoj komponenti, a koliki dio pripada tzv. riziko komponenti. Krivo je mišljenje da se isplati točno koliko je uplaćeno. Upravo primjer s isplatom nakon samo jedne uplaćene premije je dokaz tome. Kako bi tako nešto uopće bilo moguće, potrebno je razumjeti da se riziko komponenta police ne isplaćuje. Isplaćuje se štedni dio police i eventualna pripisana dobit koju Društvo za osiguranje možebitno ostvari.

Osiguranje kroz investicijske fondove

Kod životnih polica povezanih s ulaganjem u financijske fondove situacija je nešto drugačija. Osiguranje života vezano uz investicijske fondove namijenjeno je osobama koje žele dugoročnim ulaganjem ostvariti potencijalno veći kapital, ali i preuzeti rizik ulaganja. Što to točno znači? U današnje vrijeme svjedoci smo sve nižih kamata u bankama i ako netko može i želi oplemeniti svoj kapital jedna od mogućnosti je da ga ulaže na tržištu kapitala.

Kada se ulaže na tržište kapitala treba biti svjestan da kretanja na tom tržištu uvelike utječu na kretanje, odnosno rast ili pad vrijednosti vašeg kapitala. Dakle, osim potencijalnog prinosa, morate biti svjesni da postoji mogućnost i gubitka vrijednosti uloženog kapitala. Dakle, police životnog osiguranja vezane uz investicijske fondove mogu potencijalno osigurati puno veći prinos nego klasična štedna polica životnog osiguranja, ali rizik ulaganja snosite sami. Možete birati želite li prepustiti upravljanje svojim investicijskim računom fond menadžerima prema unaprijed definiranoj strategiji ulaganja (što je najbolji izbor ako nemate puno znanja o tržištu kapitala, niti iskustva u tom području), ili želite sami, odabirom fonda/fondova u koje želite ulagati, odlučiti o omjeru prinosa i rizika koje žele preuzeti.

Postoje različite vrste investicijskih fondova: od konzervativnih koji ulažu prvenstveno u obveznice i niskog su rizika za ulaganja, ali donose i niže prinose, do dinamičkih koji u najvećoj mjeri ulažu dionice koje donose puno veće prinose, ali nose i puno veće rizike zbog volatibilnosti, pa sve do onih mješovitih koji imaju unaprijed određen omjer rizika i prinosa. Tijekom trajanja osiguranja osiguravajuća kuća vašom ulagačkom premijom kupuje udjele u investicijskim fondovima kojima upravlja društvo za upravljanje investicijskim fondovima.

Naknada se isplaćuje u na kraju, odnosno kod isteka police (doživljenje) ili u trenutku smrti osiguranika i to osobama koje su navedene kao korisnici te konkretne police. U slučaju doživljenja osiguravajuća kuća korisniku isplaćuje novčanu vrijednost investicijskog računa. Novčana vrijednost investicijskog računa određuje se množenjem broja udjela u fondu na investicijskom računu s cijenom jednog udjela. Novčana vrijednost investicijskog računa ovisi o kretanju cijena udjela u investicijskom fondu. Ovisno o vrsti police koju ste odabrali, u slučaju smrti, osiguravajuća kuća osobi navedenoj na polici isplaćuje ili novčanu vrijednost investicijskog računa u tom trenutku, uvećanu za garantiranu svotu za slučaj smrti u visini od definiranog postotka premijske svote koji je ugovoren na polici ili samo garantiranu svotu za slučaj smrti ukoliko je vrijednost investicijskog računa manja od garantirane svote za slučaj smrti.

Mislite na budućnost, kako biste imali opušteniju sadašnjost. Živjeti iz dana u dan je lakše kada imate manje briga za budućnost. Opcije ulaganja, osiguranja i štednje su brojne, zbog čega često nismo sigurni odakle početi. Ako ste spremni uhvatiti se u koštac s ovim važnim aspektom kvalitetnog života te uvesti kontrolu nad svojim financijama, ovdje možete proučiti osnovne pojmove i prve korake na putu prema financijskoj stabilnosti.