Nova godina, nova ja, nova mama ili o tome zašto više ne donosim novogodišnje odluke
U suradnji sa Supermame.hr, donosimo vam stvarne priče mama, onih koje znaju da nisu savršene, uče iz dana u dan i žele da znate kako niste same
Martina je supermama jednog uvijek nasmijanog dječaka koja već više od jednog desetljeća živi na talijanskoj adresi. Nakon par godina rada u agenciji za odnose s javnošću i završenog mastera iz digitalnog marketinga odlučila je svoju kreativnost preusmjeriti na projekt Supermame.hr. Romantična i sarkastična, opsesija su joj blogovi i digitalni mediji. Najbolje ideje dolaze joj rano ujutro uz prvu neizostavnu šalicu kave dok svi još spavaju. Voli uživati u lijepim i jednostavnim stvarima poput tanjura dobre pašte, čaše crnog vina, Instagrama, dobre knjige i dobrog podcasta.
U Italiji su jučer simboličnim paljenjem grbave starice, vještice, takozvane Befane, završili i ovi blagdani. Običaj je to koji vuče korijene još iz davnina. Ukratko, njezino paljenje simbolizira završetak stare godine i početak nove. Befana je izgorila, a nadam da ću ja uskoro sagorjeti i sve kalorije koje sam pojela proteklih dana.
Ovih su dana gorjele i društvene mreže. Ponovili smo gradivo i naučili što su svi radili i gdje su sve bili 2019. godine. Načitali smo se ‘pristojnih’ prepucavanja između onih koji 1.1. kreću u ostvarivanje novogodišnjih odluka i onih kojima je 1.1. jedan sasvim običan dan u životu. Motivacijski statusi iskaču na sve strane. 2020. godina je naša godina. Jest ćemo zdravije, vježbati i buditi se u 5 ujutro jer to rade svi uspješni ljudi. Ah da, nemojte zaboraviti opskrbiti se jednim dobrim planerom u koji ćete zapisivati sve vaše ciljeve i to do liste i pročitati najmanje dvije knjige mjesečno. 2020. bit ćemo bolja verzije sebe.
2020. godina je naša godina. Jest ćemo zdravije, vježbati i buditi se u 5 ujutro jer to rade svi uspješni ljudi
Sve sam to nekad i ja sama radila. Donosila novogodišnje odluke kojih se pretežno ne bih držala. I koliko god mislim da je donošenje odluka pozitivna stvar, znalo mi se dogoditi da bih se zbog njih znala osjećati loše, ne bolje. Ove godine nisam donijela niti jednu. Moj život nastavlja se istim tempom gdje je stao onog dana kad sam okitila bor i otišla na godišnji. Neću reći da mi je 2019. bila neka velika životna prekretnica, ali mnoge su se stvari promijenile, kako poslovno tako i privatno.
Što se majčinstva tiče 2019. godina bila je godina kada sam napokon pogledala u ogledalo i sama sebi priznala da sam dobra majka. Unazad četiri godine, točno od dana kad sam postala mama, priznajem da sam sumnjala u sve svoje postupke koji se tiču roditeljstva i odgoja. Mučila me konstantna grižnja savjesti. Mislila sam da mogu bolje i da mogu više. Mislila sam da trebam imati više strpljenja, pročitati više knjiga o odgoju, više se igrati, odgajati na danski. Mislila sam da sam ja kriva što moje dijete ne zna još brojati do 10, a ne zato što je još premalo. Smatrala sam sebe krivom za svaku lošu krvnu sliku. Za svaki njegov tantrum. Za svaki njegov nepojedeni ručak.
2019. godina bila je godina kada sam napokon pogledala u ogledalo i sama sebi priznala da sam dobra majka
Ne znam što će mi donijeti ova 2020. godina, ali znam da sigurno neću postati bolja mama. Niti težim tome da postanem. I dalje ću mu ponekad dati tablet kad želim popiti kavu u miru. I dalje ću biti živčana zbog nereda u kući i neopranog suđa. I dalje ću mu ponekad zaboraviti dati vitamin D. I dalje ću jedva čekati ponedjeljak i vrtić. Koji put ću i viknuti. Neću početi čitati knjige o odgoju. Neću se uspoređivati s drugim mamama, osobito onim na društvenim mrežama. I dalje ću spavati sa svojim djetetom u krevetu. I dalje ću čekati da zavoli grašak i špinat, ali ako ne zavoli, i to je u redu. Ne znam koliko će neke moje greške ili postupci utjecati na njega kao odraslu osobu, ali znam da dajem najviše što mogu.
Ne znam otkud odjednom ta nagla promjena i nalet samopouzdanja. Možda je to nešto što se postepeno i neprimjetno u meni odvijalo. Možda je to nešto što se dogodilo onog trenutka kad sam ga pogledala i shvatila da je moje dijete sa mnom zaista sretno. I da je svaki dan sve samostalniji mali čovjek. I to ne zato što ima savršenu mamu, daleko sam ja od toga, nego zato što ima svoju mamu i 365 dana bezuvjetne ljubavi godišnje.
Prihvatiti sebe sa svim manama i vrlinama jedina je odluka koju ove godine ne smijemo prekršiti.