Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

PRIČA

Napokon su dopušteni i posjeti domovima za starije. Otišla sam vidjeti baku nakon 63 dana

Evo kako od danas izgledaju posjeti domovima za starije. Matea je posjetila svoju baku nakon više od dva mjeseca

Popustile su mjere i napokon je došao trenutak kada ću, nakon više od dva mjeseca (od 15.3.) moći posjetiti baku Ceciliju, koju cijeli život od milja zovemo Cila, a koja se nalazi u domu za starije i nemoćne u gradu Bjelovaru.

Prema novim mjerama koje su danas, 18. svibnja stupile na snagu, ulazak posjetitelja u prostorije doma moguć je samo za korisnike koji ne mogu koristiti vanjski prostor i to najviše jednog posjetitelja u sobi korisnika uz strogo pridržavanje mjera, prethodnu dezinfekciju ruku, mjerenje tjelesne temperature i
potpisivanje izjave o tome da posjetitelj nema simptome COVID-19, da nije u samoizolaciji i da njegovi ukućani nemaju respiratorne simptome. U suprotnom je preporučen samo posjet u vanjskom prostoru, ako ga nema onda u posebnoj prostoriji, a svi posjetitelji se pri dolasku i odlasku moraju evidentirati.

Dom u kojem se moja baka nalazi još uvijek drži strože mjere i ne dozvoljava ulaz u sam dom. Svakodnevno se svim korisnicima dezinficiraju kreveti i ormarići, a zanimljiva je situacija da se korisnici doma čak i nisu vidjeli u ovih dva mjeseca, osim s onima s kojima dijele sobu.

Ispred ulaza u dom u Bjelovaru

Obavezne rukavice

Upute i obavijesti na vratima doma

Upute i obavijesti na vratima doma

ODLAZAK U DOM

Baku, koja inače ima 80 godina, otišla sam posjetiti danas s mamom Lidijom. Pozvonile smo na vrata koja nam je otvorila ljubazna i nasmijana sestra čija se smjena svakodnevno proteže na 12 sati rada. No kaže, ipak je sretna jer je u njihovom domu stanje sigurno. S obzirom na to da nismo smjele ući u dom, spustili su baku liftom te smo je uspjele vidjeti i popričati s njom preko otvorenog prozora od kojeg je baka još bila udaljena oko metar i pol. Razveselila se kad nas je vidjela te su njezine prve riječi bile: “Oh, napokon da se i mi vidimo”.

Baka Cecilija kroz prozor doma

Mama i ja smo obje nosile maske i rukavice za svaki slučaj iako u sam dom uopće nismo ulazile, a tijekom našeg posjeta nije bilo drugih posjetitelja pa smo se zadržale oko 20 minuta. Baka je inače dosta optimističan tip i nije se bojala koronavirusa, jer kaže, ipak je ona u godinama pa je i nije bilo strah (smijeh). Moram priznati i mene i mamu je malo rastužila činjenica da je ovdje ipak bila malo usamljena, bez ikoga svog no bile smo sretne da je barem na ovaj način možemo vidjeti.

NIJE BILO POSJETA MEĐU KORISNICAMA IZ DRUGIH SOBA

Kada sam pitala baku što je radila i kako joj je prošlo vrijeme u ova protekla dva mjeseca, rekla je da joj je bilo poprilično dosadno jer je bila u sobi s još dvije cimerice te nisu vidjele nikoga drugoga pa je tako i ponestalo tema za razgovor. Najviše, osim nas falilo joj je vježbanje koje imaju u samom domu i koje im pomaže da ostanu aktivni i dobro se osjećaju, i – rođendani.

Matea s bakom Cecilijom i mamom Lidijom

Kada netko ima rođendan u domu, vlasnica doma obavezno pripremi tortu i svi se zajedno vesele pa možemo reći da joj je jako falilo druženje. Dan joj je prolazio u razgovoru s cimericama, čitanju lokalnih novina te obaveznom praćenju Dnevnika i presice za medije Civilnog stožera. Na kraju, rastale smo se uz nadu da ćemo je kada se idući put vidimo moći barem zagrliti.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba